Oproštaj

Boljke kulturnog amaterizma: Gašenje Rožica pokazalo da nije dovoljno samo pjevati

Aleksandra Kućel Ilić

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Nakon 13 godina i više od 200 nastupa, tri nosača zvuka i 10 organiziranih smotri, gasi se jedina ženska klapa s područja Matulja. Osim što je sve teže naći članice s ozbiljnim pristupom, glavni razlog je nedostatak novca, odnosno vrlo kompliciran put do njega, a obaveze treba plaćati



Svečano, ali i nostalgično je bilo prošle subote predvečer u Hangaru gdje su šapjanske Rožice, jedina ženska klapa na području Općine Matulji, održale svoj oproštajni koncert i najavile kako »više neće nastupati zajedno«. Prisjetile su se svojih početaka u proljeće 2004. godine, zahvalile svima koji su ih podržavali, ali i objasnile uslijed čega je došlo do ove odluke.


A priča o Rožicama započela je kada se nekolicina žena, motiviranih nastupima tadašnje muške klape Funtana iz Pasjaka, okupila u namjeri osnivanja ženske klape, pa se 3. ožujka 2004. u obiteljskom restoranu u Pasjaku održala i prva audicija pod istančanim sluhom voditelja Darka Matijaševića.


Šest žena, tada bez posebnog glazbenog predznanja, uspjelo je u namjeri i osnovalo klapu. Nakon dugog vijećanja, a uz pomoć dečki iz klape Funtana, odlučile su se za jednostavno i lijepo ime i tako su postale članice klape Rožice – prve i jedine ženske klape na području Općine Matulji. Osnivačice klape u to vrijeme bile su Ljiljana Prodan, Branka Surina, Erika Juričić, Alenka Simčić, Vilma Surina i Irena Sušanj. Svaki je početak težak, ali kako i sama poslovica kaže: »Preko trnja do zvijezda«. Nakon pet mjeseci napornog rada, trud se napokon isplatio.




Ženska klapa Rožice prvi je put izašla na pozornicu 20. kolovoza 2004. u Pasjaku, povodom obilježavanja 80. godišnjice postojanja KUD-a Danica. Nakon probijenog leda, nastupi su slijedili diljem Općine Matulji, pa i šire. No, uskoro su uslijedili »problemčići«. Puno volje, a novca za voditelja nema. No, svaki problem ima i rješenje, pa je uslijedila osnivačka skupština kako bi se moglo dobiti sredstva Općine Matulji za djelovanje udruge. Pred kraj rujna 2005. godine stiglo je i rješenje kojim je ženska klapa Rožice i službeno uvedena u Registar udruga RH.


Od smotre do CD-a


Tijekom godina mijenjale su se i članice,i i voditelji. Svaki je od voditelja dao poseban doprinos, a bili su to Nataša Ožura, Andrejka Srdoč te Milan Lukić, a najzaslužnija i ona s najviše voditeljskog staža u klapi Rožice je maestra Ariana Bossi koja je s klapom i danas. Rožice danas djeluju u sastavu Branka Surina (jedina članica od osnivanja do današnjeg dana), Teja Ljubič, Annie Perman, Andrea Trbojević i Lorena Surina. U svom raznolikom i sveobuhvatnom repertoaru imaju velik broj pjesama. Ujedno se mogu pohvaliti i statusom jedine ženske klape u Hrvatskoj koja je uz klasično »a capella« pjevanje u repertoar uvrstila pjesme uz pratnju diatonične harmonike, na kojoj prste vješto plete članica klape Teja Ljubič, trostruka državna prvakinja Slovenije u sviranju diatonične harmonike.


Sudjelovanjem na nizu klapskih manifestacija upoznale su velik broj klapa i s njima uspostavile prijateljske odnose. A kako si prijatelji inače uzvraćaju posjete, u klapi se rodila ideja o osnivanju slične manifestacije. Tako će 2008. godina ostati zapamćena kao godina osnutka smotre klapa u Šapjanama pod nazivom »Mom zavičaju« na kojoj su ugošćeni dragi prijatelji klape.


U srpnju 2017. godine klapa je održala jubilarnu, 10. smotru klapa, na kojoj su sudjelovale klape iz različitih krajeva Hrvatske, ali i Slovenije. Jedan od većih uspjeha svakako je i njihov prvi nosač zvuka »Fijolice moja« koji je izdan 2012. te je publici predstavljen u domaćem kraju na 5. Smotri klapa.


Nastupi su se nizali, repertoar se povećavao. Klapa je proslavila svoj deseti rođendan. A kako bi slavlje bilo potpuno, odlučila je okruglu obljetnicu obilježiti izdavanjem još jednog nosača zvuka, te je svjetlo dana ugledao i drugi nosač zvuka »Rožice… za 10.«


Udrugu teško voditi


– Svih ovih godina bilo je i uspona i padova. I smijeha i suza. No, potaknuta sloganom »složne i uporne«, klapa se mogla pohvaliti velikim dosezima. Ove godine promovirale smo koncertom u amfiteatru Matulji i treći nosač zvuka, koji je svakako favorit članicama klape. Ne zbog uzrečice »treća sreća«, već zbog toga jer ime nosi po prvoj autorskoj pjesmi ženske klape Rožice – »Rožice z našega kraja«, a čija je autorica teksta, glazbe i aranžmana Jasmina Sikimić Cossetto, dugogodišnja prijateljica maestre Ariane Bossi, ali i velika prijateljica klape.


Završnim koncertom »Rožice… za sjećanje« napravile smo presjek svih godina s pjesmama koje su nam drage i s kojima možemo pokazati našu vrijednost. Ugostile smo klape koje su nas svih ovih godina najviše podržavale, bile vrijedni kritičari i pravi, veliki prijatelji na čemu im kažemo jedno veliko hvala. Hvala i našoj dugogodišnjoj maestri Ariani Bossi koja nas je vodila, pratila, podržavala i svemu naučila i s kojom nas veže veliko prijateljstvo, te svim sponzorima koji su imali sluha za sve naše molbe. A najveća hvala našim obiteljima na strpljenju i prijateljima na lijepim rječima podrške – kažu unutar klape koja na ispraćaju 2017. godine proživljava teške trenutke.


Šapjanske »Rožice« više neće nastupati? Vijest je to koja će mnoge razočarati, pa ih pitamo neizbježno – uslijed čega su donijele tako drastičnu odluku?


– Sve teže je naći nove članice koje bi ozbiljno pristupile pjevanju jer iako je to amatersko pjevanje, osim puno dobre volje i vremena, iziskuje i puno truda i ozbiljnosti. Očito je toga sve manje. Nekada je i vođenje Udruge bilo puno lakše i jednostavnije. U zadnjih nekoliko godina sa svim promjenama susrele su se i udruge koje moraju imati stručne osobe za vođenje knjiga i popratne dokumentacije koja je poprilična, skoro kao da imaš obrt ili manju firmu. To naravno i košta, a sve to ide iz džepa samih članica.



U 13 godina 221 nastupI kao dodatak malo statistike, i to na čakavštini, jer »Rožice« su prava domaća ženska klapa iz Šapjana.– Ukupna starost članica je 143 leta, ča znači da svaka od nas ima 28,5 let pa kemu krivo, kemu pravo. U punih 13 let smo imale 221 nastup i to na 73 različite lokacije, napravile smo 15.112 kilometar, ča je zračna udaljenost od Šapjan do Melbournea tako da moremo slobodno reć da smo bile u Australiji. U 13 let se je u klapi zvrtilo 30 članic, a od tega je njih 15 nastupalo baren jedanput. Navadile smo 116 pjesmi, a na 3 CD-a je snimljeno njih 50 – povedele su »po svoju«.


Komplicirana procedura


Kako su neprofitne udruge financirane najviše iz općinskog proračuna, svake godine raspisuju se natječaji za projekte i programe, što uključuje voditelja, smotre, koncerte, natjecanja… Nekada je to bilo jednostavno, sada opet treba stručna osoba da ispuni opširnu dokumentaciju koja se proteže i do 50 stranica ako je više projekata. Same upute su pisane na 20 stranica i to od dipl. pravnika, a mi obični smrtnici bi valjda trebali sve to razumjeti ili opet nekoga platiti.


Natječaji uporno kasne, a samim time i rezultati i u konačnici isplate koje su obično tek polovicom godine, kada se radi već punom parom. Nekada smo krajem godine znale čime raspolažemo za sljedeću godinu i tako se moglo raditi. Sada se tek početkom godine raspisuju natječaji pa do rezultata dođemo u svibnju ili lipnju, a isplate su u najboljem slučaju u srpnju. Nijedan maestro ne može imati strpljenja za veliko kašnjenje honorara, a kasni se i dobavljačima usluga: pozornica, razglas, voditelj, usluge cateringa…


Svake godine sve više, dobar dio za voditelja i smotru pokrivale smo same od plaćenih nastupa kojih je na žalost isto sve manje jer novca nema nigdje… I tako će se netko zapitati zašto se polako gasi sve više i više klapa, udruga… Zašto se gasi kulturni amaterizam. Možda bi to pitanje bilo dobro postaviti onima u Vladi koji svrstavaju male neprofitne udruge u isti koš kao i nogometne klubove koji barataju puno većim novcem. Eto, nadamo se da će se vremena mijenjati na bolje u skorije vrijeme. Nama je drago da smo dale svoj doprinos pjevanjem i tako uljepšale puno događaja i sebi i drugima. Možda nismo postigle zapažene rezultate, ali sigurno smo kroz velik broj nastupa stekle puno prijatelja s kojima smo se družile i koji će zauvijek ostati u našim srcima – ispričale su nam članice klape Rožice.