Kultura i privatni sektor

BUSINESS 2 CULTURE Ulaganje u kulturu uvijek se isplati

Kim Cuculić

Foto Silvano Ježina

Foto Silvano Ježina

Tijekom konferencije mogli su se čuti i primjeri dobre prakse te prepoznati izazovi vezani uz financiranje kulture iz privatnog profitnog sektora. Panelisti su temi pristupili iz više perspektiva



RIJEKA Međunarodna konferencija »Business 2 Culture« održana je u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, a bila je namijenjena kulturnim djelatnicima i gospodarstvenicima. U organizaciji Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture cilj konferencije je poticanje dijaloga i razmjene iskustava između kulturnjaka i gospodarstvenika.


Tijekom konferencije mogli su se čuti i primjeri dobre prakse te prepoznati izazovi vezani uz financiranje kulture iz privatnog profitnog sektora. Poticaj za raspravu na ovu temu je što u velikom broju europskih zemalja, pa tako i u Hrvatskoj, dominira trend smanjivanja javnih sredstava za kulturu, zbog čega se institucije i organizacije u kulturi sve više okreću izvorima sredstava iz privatnog sektora. No problem je u tome što kultura i poslovni sektor često ne govore istim jezikom ili uopće nisu povezani.


Sudionicima su se obratili gradonačelnik Vojko Obersnel, direktorica tvrtke Rijeka 2020 Emina Višnić i Tamara Carević-Baraba u ime Primorsko-goranske županije, a uvodno predavanje pod naslovom »Javno i privatno ulaganje u kulturu i razvoj lokalne zajednice« održala je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Ministrica je istaknula da je Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture najveći i najvažniji projekt u kulturi koji je Hrvatska ikad imala i u kojem je Ministarstvo kulture jedan od partnera. Kazala je i da je ovo jedinstvena prilika da se kroz Rijeku promovira hrvatska kultura.


Privući sredstva 




– Jedna od uvodnih teza bila je da u europskim zemljama postoji trend smanjivanja javnih sredstava za kulturu. Moje je mišljenje da Hrvatska, bez obzira na krizu, to nije toliko osjetila i da veliki postotak javnih sredstava odlazi na redovito financiranje institucija u kulturi. Međutim, problem jesu programska sredstva i tu postoji potreba za jačim privlačenjem sredstava iz drugih izvora; iz europskih fondova, raznih zaklada i fondacija, ulaganjima sponzora i donatora, a u tom segmentu ima još prostora za unapređenje. Dok se prije za kulturu izdvajalo oko 0,56 posto državnog proračuna, sada je ta brojka 0,91 posto, što je povećanje koje se može pripisati privlačenju sredstava iz EU-a.


Postoje i razni natječaji koji otvaraju različite mogućnosti financiranja. Smatram da u Hrvatskoj ima dosta kvalitetnih programa u kulturi, ali im često nedostaje vidljivost, naročito ona medijska. Zato se možda potencijalnim ulagačima čini da je kultura manje vrijedna ulaganja nego što uistinu jest – osvrnula se Nina Obuljen Koržinek.


Tema prvog panela, koji je moderirao Igor Bajok, bila je »Zašto ulagati u kulturu«. Na primjeru »Laube« – kuće za ljude i umjetnost u Zagrebu, poduzetnik i vlasnik »Laube« Tomislav Kličko objasnio je da je počeo ulagati u kulturu prema osobnim afinitetima. Kako je rekao, iz biznisa su plaćali »Laubu«, no s vremenom su je morali pretvoriti u nešto što će samo zarađivati. Organizator festivala Mate Škugor istaknuo je da što se više ulaže u kulturu, to će se više vratiti. To je i pokazao na primjeru programa koji je Ministarstvo kulture financiralo s 90.000 kuna, a samo kroz PDV »vratilo« se 400.000 kuna.


Kao primjer poduzetnika u kulturi uzet je Damir Čargonja, koji je s obzirom na način financiranja u kulturi u tranziciji bio prisiljen postati poduzetnik.


– Krenuo sam iz subkulture i umjetničkog svijeta, a uslijed nastalih okolnosti postao sam poduzetnik. Imao sam uspone i padove, ali i dovoljno slobode za umjetničko djelovanje. Mislim da je problem u tome što umjetnici često imaju negativan stav prema poduzetnicima i među njima nema komunikacije. Umjetnici bi trebali poštovati poduzetništvo, a poduzetnike poticati da vide što je vrijedno u kulturi – kazao je Čargonja.


Direktna korist 


O tome da se isplati ulagati u kulturu govorila je i Slobodanka Mišković, ravnateljica javne ustanove Art-kino u Rijeci, koja je na primjeru Kvarnerske filmske komisije pokazala kako se može ostvariti direktna dobit.


– Kvarnerska filmska komisija je regionalni filmski ured, osnovan 2016. godine unutar javne ustanove Art-kino, uz podršku i poticaj Hrvatskog audiovizualnog centra, Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke. Komisija pruža administrativnu, logističku, obrazovnu i stručnu podršku za domaću i stranu audiovizualnu produkciju. Vizija Kvarnerske filmske komisije su grad Rijeka i Primorsko-goranska županija kao privlačne i propoznatljive filmske destinacije. Od snimanja filmova i serija na ovom području ostvaruje se direktna dobit od najma lokacija, smještaja u hotelu i slično – objasnila je Mišković.


Tijekom rasprave moglo se čuti da su potrebne porezne olakšice za ulaganje u kulturu i umjetnost, suvremenu umjetnost trebalo bi učiniti atraktivnijom, a treba raditi i na razvoju publike. Tema drugog panela bila je kako sponzori i donatori odlučuju koje projekte podržati i kako izgleda prikupljanje sredstava iz perspektive onih koji traže sredstva. Treći panel bavio se Europskom prijestolnicom kulture kao razvojnim projektom, a predstavljena su iskustva suradnje s privatnim sektorom drugih europskih prijestolnica kulture, kao što su Mons 2015., Wroclaw 2016. i Leeuwarden 2018.