Knjiga u izdanju Hene

“Isijavanje” Namika Kabila: Roman koji može biti na ponos Trebinju

Marinko Krmpotić

Namik Kabil / Foto Darko Jelinek

Namik Kabil / Foto Darko Jelinek

U slučaju Namika Kabila rana o kojoj se želi govoriti je Trebinje i sudbina toga grada u strašnom ratu devedesetih, kao i život nakon tog krvavog rata koji je promijenio sve



Kad svoju knjigu autor počne napomenom koja glasi: »Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna«, onda je nedvojbeno kako želi progovoriti o nečemu što ga boli i što kroz umjetničku transformaciju i književnu riječ želi izraziti.


U slučaju Namika Kabila i njegova novog romana »Isijavanje« ta rana o kojoj želi govoriti je Trebinje i sudbina tog grada u strašnom ratu devedesetih, kao i život nakon tog krvavog rata koji je promijenio sve, i nakon kojeg je nekadašnji mnogima drag i zanimljiv gradić smješten na rubu istočne Hercegovine bitno promijenjen. »Isijavanje« je, dakle, roman o Trebinju, nedavnoj prošlosti toga grada, ali i raspadu bivše države.


Glavni lik je musliman Besim, koji se u svoj grad i kuću u kojoj se rodio povremeno vraća iz Švedske, u kojoj je kroz izbjegličke godine uspio stvoriti obitelj i osigrati egzistenciju. Ljetni posjeti rodnom gradu sve ga više opterećuju pa se tog ljeta vraća čvrsto riješen da proda kuću i prekine sve veze sa zavičajem, tim više što mu je u izbjeglištvu umrla majka Tidža.




No, ne ide to tako lako, ponajprije zato jer mu u sjećanja navire sve što je tu proživio od djetinjstva pa do trenutka kad je pred srpskim vojnicima morao bježati kako bi spasio živu glavu.


Tako kroz sjećanja na prošlost saznajemo o njegovoj velikoj ljubavi prema crnogorskoj djevojci Milici, te isto tako velikom prijateljstvu sa srpskim vršnjakom Mladenom, kao i djetinjstvu i mladosti u gradu u kojem sve do prvih ratnih dana gotovo nitko nije u prvi plan stavljao pitanje vjerske ili nacionalne pripadnosti.


Mržnja i rat


Nažalost, rat je to u potpunosti promijenio pa su i prije direktnih ratnih sukoba na površinu isplivale vjekovne mržnje i neslaganja rezultiravši krvavim obračunima, ubojstvima i zločinima čiju besmislenost Kabil ističe čak i ne toliko pričama o ratnom zlu, koliko činjenicom da krvavo ratuju ljudi u čijim žilama ne teče samo krv »pravovjernih« – tako je njegov srpski prijatelj Mlađo dobrim dijelom i Hrvat jer mu je majka Hrvatica, ni Milica nije »čista« Crnogorka, on sam jest musliman ali to ne ističe kao najpresudniju stvar… No, sve to, nažalost, u kolopletu mržnje, netrpeljivosti i osvete postaje potpuno nebitno i završava tragedijama. Jedino što je u tom stravičnom krugu mržnje i nasilja bitno je tko je kakav čovjek, a budući da je dobrih premalo, mržnja i rat su neminovnost.


Namik Kabil: Isijavanje


Namik Kabil: Isijavanje



Na svu sreću Mladen i Besim te su razine razmišljanja bitno nadišli te i nakon rata ostaju prijatelji i cijene jedan drugoga, iako su i sami svjesni kako je to njihovo prijateljstvo i međusobno poštivanje prerijetko da bi bitnije promijenilo odnose u sredini zatrovanoj mržnjom.


»U Trebinju, na tromeđi između Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore, samo turisti i prolaznici zaneseni suncem i Mediteranom ne znaju da je ovdje, istovremeno s prozračnom kulisom svjetla i palmi, oduvijek tinjao plamen prijeke sile. S vremena na vrijeme nađe se netko tko svjesno ili stihijski raspiri ovu žeravicu i tad se ukaže zvjerska strana mentaliteta. Plamičak sukne u buktinju što prži, a sila mora svoje ižestiti da bi se opet vratila u mjeru, jezičak koji tinja.«, piše Kabil koji uz uočavanje stanja koje je prethodilo ratu, uočava i karakteristike sadašnjeg stanja pa kaže: »…rat je nadigao i raselio ljude, zbrisao sela i prepolovio gradove, pomjerilo se i promijenilo stanovništvo, svatko je gledao da se spasi i bilo bi kretenski zamjeriti bilo kome što je bježao. Kao i drugdje, u Trebinju je došlo svijeta svakakvog i odsvale, rat je nametnuo da je manji grad veća tuga, a danas te ljudi nakon svega, sasvim normalno pitaju: gdje se kopaš, gdje se kopate? Ne sjećam se da se to prije tako pitalo, da je to bio neki važan podatak. Ali danas je važno gdje se sahranjuješ, gdje ti je grob.«, kaže Kalib.


Umijeće korištenja riječi


Naravno, u takvim uvjetima ni međunacionalno prijateljstvo, ni isto takva ljubav, nemaju gotovo nikakvog smisla, što Milici i Besimu postaje vrlo jasno pa on, primjerice, konstatira: »Naši zagrljaji bili su očajnički pokušaji otpora neljubavi tog vremena«. Suprotno krahu te ljubavi, ponajprije zbog nedostatka hrabrosti kod Besima, prijateljstvo s Mladenom je opstalo, ali je ipak oporije no ranije, a plaćeno je njihovom određenom izopćenošću iz njihovih sredina koje ne prihvaćaju da ti je onaj »s druge strane« prijatelj. Ipak, uz sve te negativnosti, kraj romana nije pesimističan. Naprotiv, Besim, uz podršku Mlađe, odlučuje ne prodati kuću! Vraćat će se i dalje…


Svoju je priču o Trebinju Namik Kabil složio koristeći bogati literarni instrumentarij koji pokazuje ne samo njegovu nadarenost, već i umijeće korištenja riječi. Puno je u njegovoj prozi kontemplativnog i lirskog, vrlo su dobri opisi pejzaža i grada te njegovog života, a kao odraz realnosti mjesta se našlo i za raznovrstan jezičin pristup pa uz puno turcizama, svjedočimo i hrvatskoj (hercegovačkoj) ijekavici, srpskoj ekavici, arapskom, čak i švedskom jeziku!


Nadalje, uz pripovijedanje o stvarnosti, nekoliko je epizoda vezano i uz prisjećanja na prošlost, tu su i stvarni nekadašnji dijalozi s pokojnom majkom, ali i izmišljeni i izmaštani s Milicom te telefonski razgovori sa suprugom Samrom i sinom Damirom u Švedskoj. Bitno je također i to da nam priču ne pripovijeda samo Besim, već autor »daje riječ« i Samri, Tidži, Mladenu, njegovoj majci Zorici, srpskom susjedu koji gradi kuću uz Besimovu te mostarskom taksistu Gotovini, Srbinu kojem Srbi ne vjeruju da je Srbin, i koji na završnim stranicama knjige nastoji sublimirati svu tragediju i bol narušenih odnosa i uzavrelih mržnji koje su grad pod Leotarom unakazile i unazadile. Dajući glas različitim likovima, pripovijedajući priču s distance, ali s itekako uočljivom količinom ljubavi prema izgubljenom zavičaju, Namik Kabil stvorio je knjigu koja može biti na ponos Trebinju, mada je većina današnjih stanovnika toga grada neće na taj način prihvatiti.