Trenutno »it« faca iz amerindie armade Aaaron Katz pojavio se na njenoj sceni još prije jedanaest godina kad je na festivalu SxSW u teksaškom Austinu prikazan njegov samostalni dugometražni debi »Dance Party, USA« koji koristi tipičnu retoriku tada pomodnog »mumblecore« pokreta. Njegov najnoviji komad »Gemini« uvršten u konkurenciju Locarna, također je imao svjetsku premijeru na ovogodišnjem SxSW-u.

Ta senzualna priča o holivudskoj starleti (glumi je Zoe Kravitz, kći Lennyja Kravitza) i njenoj osobnoj asistentici (Lola Kirke), čija kemija priziva onu iz »Oblaka nad Sils Mariom«, mogla bi se svidjeti predsjedniku žirija Olivieru Assayasu, jer ih povezuje slični šminkerski stil i elegancija kadra.

Iako lik asistentice ovdje nema samo administrativnu funkciju, već ona postaje njena osobna sluškinja, tjelohraniteljica, surogat sestra, ali i obavlja za nju prljave poslove kad se ona nađe u nezgodnim situacijama, poput bliskog susreta s paparazzom koji joj postavlja neugodna intimna pitanja o prekinutoj vezi. No Katzov komad ima i krimi stranu priče, kad ugledamo starletino mrtvo tijelo, izrešetano pištoljem koji pripada asistentici. Tada se Katzov film prebacuje na retro teritorij blizak »Noćnim kretanjima« Arthura Penna.

Fluorescentna profesorica

Ono po čemu ćemo ga pamtiti njegova je rafinirana fotografija i začudna arhitektura koja spaja stari Hollywood s njegovim modernijim strukturama. No horoskopski znak iz naslova filma ne priziva samo junakinjinu tetovažu. U njoj se kriju neke od dominantnih dilema kojima se bavi autor. Koliko je istinski identitet starlete udaljen od onog koji percipiraju njeni obožavatelji? Koliko su starleta i njena asistentica međusobno bliske? Jesu li obožavatelji spremni prihvatiti njenu lezbijsku vezu? Iako Katz pokušava pokazati da takve veze mogu u Hollywoodu biti itekako pogubne, pa i označiti kraj nečije karijere, čini nam se da u stvarnosti to baš i nije tako. Koliko god se Heather pokušava udaljiti od osobe koju javnost obožava.

U najnovijem filmu Sergea Bozona »Madame Hyde«, također prikazanom u konkurenciji, Stevensonov literalni klasik promatran je u rodnom i pedagoškom diskursu. Tako dr. Jekyll postaje prof. Gequil (Isabelle Huppert), zaposlena u srednjoj školi lociranoj u banlieuvskom Naselju 2000, koju će tijekom eksperimenta u kontejnerskom fizikalnom laboratoriju udarac munje transformirati u Mme Hyde.

Za razliku od junaka originalnog literalnog predloška koji se pretvara u monstruma, Bozonova profesorica fizike postaje »weerasethakulovski« fluorescentna, doduše u narančastim tonovima, tijela napunjena elektricitetom, emanirajući plamene jezike koji će spržiti njene žrtve, od susjedovih pasa do školskog repera. Pedagoški dio igra na mehanizme Cantetova »Razreda«, s učenicima koji su posve nezainteresirani i učenicima koji misle (sučeljavanje Malika i njegova kolege u objašnjenju principa Faradayeva kaveza, kad pedagoški inspektor opisuje prvog kao »inteligentnog Arapa«).

Palestinska redateljica Annemarie Jacir, čiji je raniji komad »Salt of This Sea« mogla vidjeti i naša festivalska publika, predstavila je najnoviji film »Wajib«, čiji humorni tonovi prizivaju opus Elije Suleimana. Naslov filma može se slobodno prevesti kao »društvena obveza«. Riječ je palestinskoj tradiciji prema kojoj uoči nevjestina vjenčanja njen otac mora osobno uručiti uzvanicima pozivnice za pir, jer se njihovo slanje poštom ili putem stranaca smatra nepristojnim. Tako se u autoričinu filmu ocu nevjeste u uručivanju pozivnica pridružuje njegov sin arhitekt, koji je doputovao u Nazaret iz Rima kako bi nazočio sestrinom vjenčanju. Tenzije su neizbježne, iako autoricu više zanima sondaža palestinskog danas u njihovim kratkim susretima s uzvanicima.

Radikalni Braziljanci

Čak dva radikalna brazilska autora u konkurenciji koriste film kao pokušaj kanaliziranja neukrotiva gnjeva i očaja, frustrirana kaotičnom političkom situacijom u Brazilu nakon što je predsjednica Dilma Rousseff državnim udarom svrgnuta s vlasti. Njene riječi čuju se u uvodim kadrovima filma »Era uma vez Brasilia« (Bila jednom Brazilija) u režiji bivšeg profesionalnog nogometaša Adirleya Queirósa, čiji sumanuti spoj znan-fana i Cinema Novo estetike priziva i ludorije iz videoškole sisačkog kolektiva B.A.K.A. Film je ambijentiran u Brazilu 1956. kad se intergalaktički agent s planeta Sol Nascente svojom letjelicom, koja se doima poput mokrog sna Mad Maxa, spušta u Braziliju kako bi izvršio atentat na predsjednika Jocelina Kubitscheka, okupivši armiju čudaka, od nespretnih kendo boraca pa nadalje, s kojom planira upasti u Nacionalni kongres.

Uz govor Dilme Rousseff čujemo i obraćanje njena desničarskog nasljednika, notornog Michela Temera, iako autor pokušava naglasiti i nesposobnost brazilske ljevice da se bolje organizira. Zvuči poznato, zar ne?

S druge strane, autorski tandem Marco Dutra & Juliana Rojas promatra taj isti Brazil u filmu »As boas maneiras« kroz prizmu horora u odnosu sirote trudne bogatašice i njene crne sluškinje s kojom se ona upušta u lezbijsku vezu, dok joj potonja servira špagete s umakom od rajčice u koji je umiješala krv iz prerezane vene. Nakon što trudnici tijekom poroda eksplodira trbuh, iz kojeg će izmigoljiti kreatura nalik baby Gollumu, sluškinja ga omota krpom i preuzima brigu nad njime, te proglašava rat konvencijama i dobrim manirima iz naslova filma koje je morala savladati dječakova majka. No iako se mali Joel fizički mijenja, njegov je lik obavijen dostatnom dozom ambigviteta u razornom spoju nježnosti i brutalnosti.