S otvorenja izložbe u Circolu / Foto Marin ANIČIĆ
Dvadesetak portreta u tehnici pastela nastalo je u drugoj polovici šezdesetih godina 20. stoljeća, a predstavljaju učenike Romola Venuccija
RIJEKA – U prostorima Zajednice Talijana otvorena je izložba na kojoj publika prvi put ima priliku vidjeti dvadesetak portreta učenika Romola Venuccija. Portreti u tehnici pastela iz druge polovice šezdesetih godina 20. stoljeća ne pripadaju vrhuncima Venuccijava stvaralaštva, ali svjedoče o njegovoj predanosti umjetničkom i pedagoškom radu u duhu izreke “Nulla dies sine linea”.
Istaknula je to na otvaranju izložbe povjesničarka umjetnosti Daina Glavočić, dugogodišnja kustosica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u kojem se čuva Specijalizirana zbirka “Romolo Venucci” iz koje potječu i ovi radovi. Zbirka je zasnovana 1989. godine donacijom slikareve udovice Margarete Venucci, a 4. veljače 1993. godine, točno na rođendan Romola Venuccija, priređena mu je i prva velika retrospektivna izložba. Godine 1996. objavljena je i prva Venuccijeva monografija, na hrvatskom i talijanskom jeziku, a 2006. Erna Toncinich i Sergio Molesi objavljuju još veću, sa slikama koje ranije nisu bile viđene.
Danas se u MMSU-a čuva više od 550 Venuccijevih radova, ali i djela drugih Fjumana. Bilo bi lijepo da se pronađe prostor u kojem će ti radovi biti stalno izloženi, jer MMSU svoje zbirke nema gdje pokazati, kazala je Glavočić naglasivši da grad to duguje umjetniku u čijem je životu i habitusu sadržana povijest Rijeke, koja je prikazana i na njegovim slikama jer je upravo Venucci najviše slikao grad i u njemu širio likovnu kulturu i znanje o povijesti umjetnosti.
Kad je supruga pokojnog slikara Romola Venuccija tadašnjoj Modernoj galeriji darovala zbirku Venuccijevih radova, arhitekt Vladi Bralić napravio je prijedlog da se uska zgrada na Korzu 26, vrijedno secesijsko zdanje talijanskog arhitekta Emilija Ambrosinija iz 1905. godine, preuredi u galeriju za stalni postav njegovih radova.
Prijedlog za osnivanje galerije “Romolo Venucci” bio je izložen na riječkoj izložbi Interpretacije (1989) kojom je Moderna galerija obilježila 40 godina djelovanja, a potom i na Bijenalu mladih Mediterana u Marseillesu 1990. godine. Iste je godine nagrađen i na 25. Zagrebačkom salonu.
Usprkos tomu, do realizacije nikad nije došlo.
– Duboku povezanost s gradom pokazao je i u njegovim najtežim trenucima, nakon Drugog svjetskog rata, kad ga nije napustio već je dnevno obilazio ruševine i slikao – podsjetila je Glavočić dodavši da je iza sebe ostavio brojne slike Rijeke iz različitih razdoblja i različitih stilova, jer je promijenio više načina izražavanja.
Kao likovni pedagog poučavao je u talijanskim školama i osnivao vrlo popularne tečajeve slikanja u Circolo Italiano, koje su pohađali mnogobrojni riječki umjetnici, a jedan od njih je i akademski slikar Mauro Stipanov koji je inicirao ovu izložbu.
Stipanov će 10. siječnja u podne održati stručno vodstvo kroz izložbu za škole, a u 18 sati vodstvo za građane. Ljepota i vrijednost Venuccijevih portreta izvire iz njihove jednostavnosti, rafiniranog kolorizma i virtuoznosti izvedbe, od jednostavne ekspresije do visokog realizma, smatra umjetnik.
Na otvorenju izložbe upućen je i apel građanima da promotre lica portretiranih osoba i dojave tko su ako ih prepoznaju, jer bi Muzej zabilježio njihova imena, a to bi pomoglo i u preciznijem određivanju datuma nastanka radova.
