''Industrijska arheologija''

U Galeriji Principij otvorena prva samostalna izložba fotografija Velida Đekića ”Crni znoj”

Davor Mandić

Foto V. Karuza

Foto V. Karuza

RIJEKA – Prva samostalna izložba fotografija Velida Đekića, pod naslovom »Crni znoj«, otvorena je u Galeriji Principij specijaliziranoj za fotografiju. Ova serija fotografija nastala je tijekom autorova bavljenja »industrijskom arheologijom« u krugu Rafinerije nafte na Mlaki, s onu stranu dokumentarističkog bilježenja povijesno važnih situacija u toj riječkoj industrijskoj oazi.– Motivi su se ponudili objektivu kao trenuci za koje sam pomislio kako likovno nadilaze svoje pogonsko polazište, pretvarajući se u vizualno polje raznovrsnih mogućnosti čitanja, od onih iz apstraktne vizure, preko geometrizma do enformel poetike, u pravilu se držeći monokromatske lepeze karakteristične za lokaciju. Uz manje varijacije kolorističke naravi, koje na svoj prigušen način zapravo podcrtavaju temeljnu priču – objasnio je Đekić. 

Tri segmenta


Fotografije su izložbeno koncipirane u tri segmenta, nazvana »Crni znoj«, »Metalna koža«, »Rane i melemi«. Zajedničko im je što se mogu čitati u svjetlu interpretacije industrijskog pogona kao biološkog organizma, a razlika im je na motivskoj razini.– Ciklus »Crni znoj« polazi od registriranja na lokaciji uporno opetovanih bitumenskih i sličnih situacija, točnije kapljevina/curevina/izljevina. Ciklus »Metalna koža« stavlja u vidokrug krute manifestacije metalnog prisuća u tkivu pogona, dok nas ciklus »Rane i melemi« usmjerava bolnim mjestima industrijskog tkiva, kojima je proces liječenja ljekovitim emulzijama/smolama/izlučevinama krenuo ili će tek krenuti. Ili se sve to tako meni barem učinilo. Bilo na koncu ovako ili onako, serija fotografija »Crni znoj« povela me tijekom odabira prizora za izložbu ususret tipičnoj, a nestandardnoj riječkoj priči kakvu u tom opsegu i konceptu u Rijeci nemam često priliku vidjeti. S obzirom na scenarij nestanka riječkih industrijskih motiva, koji se rastaču doslovce pred našim očima, lako je moguće kako joj ubuduće neću ni moći naći aktualno nastalih nastavaka, što mi se učinilo dodatnim poticajem za njeno javno izlaganje – kaže Velid Đekić.

Velid Đekić (1960.) profesor je hrvatskog jezika i književnosti, te magistar društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije. Raznolikih kulturnih interesa, u proučavanju i promicanju industrijske baštine posebno se posvetio povijesti riječke prerade nafte. Scenarist je nekoliko dokumentarnih filmova, uključujući i film o Milutinu Baraču, posvećen graditelju riječke rafinerije. Velid Đekić je poznati riječki novinar, publicist, istraživač industrijske baštine, poznavatelj riječke rock scene i autor nekoliko stručnih knjiga i slikovnica za djecu, a sada vodi odnose s javnošću u Muzeju grada Rijeke.