RIJEKA U Galeriji SKC-a u Palachu u petak u 20 sati bit će otvorena izložba studentskih radova »D-Day / Polazište: Gotovac« kao dio popratnog programa velike retrospektivne izložbe »Tomislav Gotovac: Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte«, nedavno otvorene u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti.

Izložbu čine radovi desetero studenata koji su se odazvali pozivu MMSU-a da se nadovežu na Gotovčeve umjetničke strategije ne bi li ih se, kao mlade i nadolazeće umjetnike, usmjerilo prema korištenju eksperimentalnog izraza.

Na tragu Gotovčevog »coming out« performansa D-day (Pidžama + četkica za zube, 1954.), kojim je umjetnik započeo svoje performativno izvrtanje uloge intimnih i javnih prostora te ispreplitanje stvarnog i režiranog, i studenti su, u mediju po vlastitom izboru, locirali društvene standarde i očekivanja koji opterećuju slobodno kretanje tijela i izravan doživljaj stvarnosti.

Uz devetero studenata Akademije primijenjenih umjetnosti iz Rijeke, na izložbi sudjeluje i jedna studentica Akademije u Novoj Gorici, a predstavit će se u medijima fotografije, instalacije u javnom i zatvorenom prostoru, skulpture, objekata i videa: Elena Apostolovski, Nera Česmički, Ivana Đerić, Samanta Grubiša, Omar Lović, Nicol Načinović, Marina Rajšić, Antun Ružolčić, Josipa Škrapić i Marko Zurak.

Iskustvo tijela

Prema riječima kustosice Kore Girin, nekoliko radova kreće od iskustva bivanja u tijelu i među tijelima, pa tako »Susret« Ivane Đerić afirmira nelagodu koja uparena s tihim uzbuđenjem proizlazi iz prekoračenja tuđih intimnih prostora. »Pre(na)crtana« Marine Rajšić bavi se nepodudarnošću idealnog i danog tijela, dok se »Prepreke2« Antuna Ružolčića bave »izmijenjenim osjećajem sebe« pod utjecajem prostora kojim se krećemo.

Dihotomija privatnog i javnog prostora te njima karakterističnih pravila ponašanja najviše su izraženi u instalaciji u javnom prostoru »Tko viri…« Elene Apostolovski te u seriji fotografija »Spavači« Marka Zurka. Nadovezujući se na Gotovčevu praksu režiranja vlastitog života, Apostolovski trend režiranja filtriranih informacija o sebi i virkanja kroz tuđe živote povezuje sa suvremenom samoprezentacijom na društvenim mrežama. U seriji fotografija »Spavači« Marko Zurak polazi od Gotovčeva čina spavanja na Trgu bana Jelačića u Zagrebu te želi podsjetiti na intimnu izloženost i ranjivost pri spavanju na javnim prostorima.

Potrošnja slika

Pitanja egzistencije dotiče se Omar Lović u radu »Cijena smrti«, ne bi li ukazao na kontroverzu postumnog slavljenja umjetnika koje nerijetko prati i porast cijene njegovih radova. Referirajući se na Gotovčev manifestni film »Prijepodne jednog fauna«, Josipa Škrapić videom i fotoinstalacijom »0/0/255« naglašava promatranje, kao čin koji leži u podlozi mnogih Gotovčevih radova, a također i njezinog pristupa.

Preostala tri rada intimnije su intonacije. U »Emocijama-osobno« Samanta Grubiša taloži i arhivira različite osjećaje koji se javljaju tijekom dana, suprotstavljajući svoju metodu Gotovčevim ekstrovertiranim umjetničkim činovima. Nicol Načinović radom »Vojnik u lijesu« pokušava odgovoriti na izloženost svakodnevnoj potrošnji slika, na opsesiju predmetima i fascinaciju upitnim ikonama, dok Nera Česmički radom »Hommage« »režira« i manipulira vlastiti umjetnički identitet, ostajući skrivena pod pseudonimom.

Galerija SKC-a kao mjesto izložbe nije odabrana slučajno. Za vrijeme djelovanja MMC-a Palach bila je riječko utočište Tomislava Gotovca, odnosno Antonija G. Lauera, a kao obitavalište studenata, galerija je i podsjetnik na prvu Gotovčevu izložbu u Galeriji Studentskog kulturnog centra u Beogradu iz 1976. godine.

Izložba će biti otvorena do 13. listopada.