Trafika Predraga Lucića

Reket za resort, grint za grunt

Predrag Lucić

Kako je pohlepa lokalnih vlastodržaca u Sućurju na Hvaru, vođenih neutaživom željom da voljenu zemlju prodaju barem dva puta, dovela do toga da se »najveći građevinsko-turistički projekt na Jadranu« pretvori u blamažu zbog koje norveški ulagač namjerava odustati od posla…



Kad vam netko kaže da novine umiru i da nije daleko dan kada će na njihovu pogrebu zasvirati virtualna limena glazba iz svih gadgeta, slobodno ga pošaljite u krasni Sućuraj. Pa neka tamo, u tom krasnom Sućurju na najdaljem istoku otoka Hvara, svojim očima gleda i svojim gadgetom snima s kakvim nestrpljenjem i uzavrelim emocijama ljudi svakoga jutra čekaju da se otvori – trafika.


Pustite neka taj, u čijim su očima i na čijem su gadgetu novine već žive sahranjene, nagađa jesu li se ljudi pred trafikom okupili zato da bi poslali ili predigli paket, da bi platili račune za struju, vodu i komunalije, da bi kreditnom ili debitnom karticom podigli gotovinu bez naknade, da bi kupili kućanske uređaje po super-povoljnim cijenama ili iskoristili bilo koju od silnih usluga kojima se trafike danas razmeću. I pustite ga da se zaprepasti kad vidi da ljudi još negdje dolaze pred trafiku samo zato da bi kupili – novine.


Neće tom virtualnom pogrebniku tiskanih medija biti jasno zašto se mještani Sućurja pred trafikom jagme za novinama, zašto s nevjericom pilje u iste raskriljene stranice, zašto ih neki gužvaju a neki bacaju pa opet s poda skupljaju, zašto se neki žeste a neki psuju, neki plaču a neki samo nijemo stoje zureći kroz masne naslove. Teško da će išta shvatiti i ako mu na trafici uspije ugrabiti neki primjerak novina u čijim se naslovima ovih dana susreću Sućuraj i Norveška, da bi tek nakon čitanja tih tekstova o seriji skandala što ih je iznjedrio potencijalno »najveći građevinsko-turistički projekt na Jadranu« shvatio samo to da mu je sve to, blago kazano, neshvatljivo.




Dobro, skužit će da je norveška firma babilonskog naziva »Prima Property Kroatia Nekretnine« naumila kupiti zemljište u uvali Perna u Sućurju, na njemu izgraditi luksuzni turistički resort, pa ga dati pod upravu turbooperativnog američkog operatera »Nikki Beach«. Skontat će i da su Općina Sućuraj i mještani jedva dočekali priliku da unovče stare slave djedovinu, da su s Norvežanima potpisani ugovori i da je isplaćena kapara od oko dva i pol milijuna eura za parcele općinske i parcele privatne. Shvatit će i da je Općina – Općina ko Općina – svoj novac od kapare odavno potrošila: ništa lakše, novac ko novac, jebo novac kad ga nikad dosta…


Prvi udar na moždane vijuge strefit će ga kad pročita da je Općina Sućuraj Norvežanima utrapila parcele koje nisu u njezinu već u državnom vlasništvu i da je za to zemljište, oko kojega se u međuvremenu poveo sudski spor, od »PPK Nekretnina« uspjela naplatiti više od 50 posto vrijednosti, ali da joj tih pišljivih milijun eura nije bilo dovoljno, pa je ovih dana zatražila isplatu još jedne rate. Sve što nadalje uspije pročitati, pretvorit će mu mozak u permanentno trusno područje i kognitivne će mu se sposobnosti urušavati pred činjenicama da je novi općinski načelnik – igrom slučaja i biračke volje HDZ-ovac Ivan Slavić – isplatu rate za protuzakonito prodano državno zemljište zaiskao nakon što je pokrenuo proces izmjena i dopuna Prostornog plana kojim bi dijelu privatnih parcela što su ih Norvežani kaparirali poništio status građevinskog zemljišta, dok bi u novu građevinsku zonu ušle sadašnje poljoprivredne čestice, među kojima i skoro 14 tisuća četvornih metara u vlasništvu njegova bliskog suradnika i bivšeg općinskog načelnika – igrom slučaja i biračke volje također HDZ-ovca.


Pozelenjet će siva moždana kora onome tko pokuša shvatiti logiku po kojoj je načelnik Općine očekivao da će norveška tvrtka s oduševljenjem prihvatiti njegovu ideju da kupi novoproglašene građevinske parcele, a da se odrekne onih ugovorenih i već kapariranih. Ili da privatni posjednici koji su već primili dio novca za svoje građevinske čestice jedva čekaju da Norvežanima vrate akontaciju i da su ih još spremni zamoliti da tu lovu čim prije proslijede na račun načelnikova kompanjona.


Poblesavi li od svega što pročita, vaš će pokapatelj novina možda sa simpatijama gledati na izjavu kojom je načelnik Općine Sućuraj prokomentirao neobičnu navadu tih Norvežana da se, čim skontaju da ih netko hoće reketariti, obrate novinama, a novine, opet, jedva dočekaju i eto ti gužve pred malom trafikom u malome mistu… Izjava glasi: »Dođe neki medo izvana, lupi po stolu, a mi mu se svi moramo klanjati…« i zaslužuje da ostane zabilježena u antologiji domoljubnog besjedništva, da se pamti kako su ponosni bili ti ljudi dok su se trudili da medi ispod stola prodaju što više voljene zemlje i da to naplate barem dva puta.


Pa kad vam netko kaže da novine umiru, pošaljite ga u krasni Sućuraj, da vidi kako ljudi pred trafikom čekaju novine u kojima će možda već sutra pročitati da se medo povukao od stola, zahtijevajući odštetu zbog neobavljena posla. I da vidi kako se načelnik Općine manje sekira zbog posla koji je ostao neobavljen negoli zato što taj njegov pokušaj prodaje voljene zemlje ispod stola nije ostao neobjavljen.