Komentar Sanje Modrić

Flasteri i magareće uši

Sanja Modrić

Ucjenjivački dopisi ponekad se koriste kao metoda pritiska i zastrašivanja medija, ali to nijednog kompetentnog urednika ne može impresionirati. Rutina je da se takva pisma poderu i bace u smeće. Ali ne kod Renata Kunića, Hloverke Novak Srzić i ostatka te bratije koju građani financiraju iz svojih džepova da bi im oni pljuvali u lice

Ovim putem ispričavam se svim čitateljima, znancima, susjedima i rođacima koje sam uvijek do sada uvjeravala kako se ne bi smjeli buniti protiv plaćanja pristojbe za HRT. Priznajem da su oni bili vidoviti, a da sam ja ispala budala.Od ovog tjedna mislim da HRT-u više ne treba dati ni jednu pišljivu lipu. U nekim drugim, iole normalnim okolnostima, i dalje bih svima tupila o važnosti javnog radija i javne televizije kao kulturnog dobra i nacionalnog interesa. Međutim istini treba pogledati u oči, nema tu više ni minimalne normalnosti, samo teška blamaža. U to je svakoga mogla uvjeriti sramotna litanija koju je vodstvo HTV-a u ponedjeljak nalijepilo na ekrane objašnjavajući zbog čega opet skida s programa Latinicu o »Zločinima u privatizaciji«. Skidaju je, dakle, zato što im je pisao Veljko Miljević, advokat Jadran filma i njegovog vlasnika, kutlijanskog tajkuna Vinka Grubišića. Prije nego što je priča Latinice o Jadran filmu uopće javno prikazana, advokat Miljević, naklapa o velikoj financijskoj šteti koju bi »difamacije« mogle prouzročiti tvrtki te o finalizaciji strašno velikih ugovora Jadran filma koji bi mogli doći u pitanje. Zatim, naravno, prijeti kaznenom odgovornošću i zahtijeva od HTV-a da se prilog zabrani.Kojekakvih svinjarija vidjeli smo na HRT-u, ali ovakve eksplicitne gadarije nad gadarijama ipak još ne. Sasvim je uobičajeno da se odvjetnici obraćaju medijima zbog priča koje su već objavljene, a u kojima se njihovi klijenti prikazuju u negativnom svjetlu, kao što je uobičajeno da se prijeti tužbama i da se tužbe podnose, dobivaju i gube. No, ovo je totalno unikatna stvar da advokat cenzurira javnu televiziju tako da se neprikazani sadržaj naprosto uklanja s programa. Javnosti je poznato da je HTV uvijek bila slabo otporna na manipulacije raznih vrsta, ali od ovoga tjedna, kako vidimo, počinje nova era najdirektnije i najflagrantnije cenzure koja se transparentno odvija pred zaprepaštenim gledateljima. Bijes i zgražanje protiv takvog služenja interesima javnosti na javnoj televiziji posve je pogrešno usmjeravati prema odvjetniku Miljeviću ili prema bilo kojem drugom odvjetniku koji će kopirati njegov uspješni primjer. Ucjenjivački dopisi ponekad se koriste kao metoda pritiska i zastrašivanja medija, ali to nijednog kompetentnog urednika ne može impresionirati. Rutina je da se takva pisma poderu i bace u smeće. Ali ne kod Renata Kunića, Hloverke Novak Srzić i ostatka te bratije koju građani financiraju iz svojih džepova da bi im oni pljuvali u lice.Kako je odsad evidentno da se od kukavičkog i amaterskog vodstva javne televizije bez po muke može ishoditi totalna zabrana emitiranja svakog i bilo kojeg sadržaja koji se bilo kome ne sviđa, ova prekretnička epizoda s Jadran filmom sigurno će pokrenuti pobjedničku najezdu skakavaca iz odvjetničkih ureda na HTV i ušutkivanje kritičkog novinarstva. Jednom su se već na Prisavlju nosili flasteri preko usta, sada još mogu staviti samo magareće uši.