Pardon Sanje Modrić

Agrokor: Krv će teći potocima

Sanja Modrić

Snimio Darko Jelinek

Snimio Darko Jelinek

Naravno, tih milijardi nema da budu vraćene. Nagodba je, kažu veliki meštri ove kombinacije, najbolje rješenje, s obzirom na to da će, u protivnom, cijeli koncern otići u stečaj i dođavola. Ali ako operacija i uspije ovako kako je složena, pacijenti se neće probuditi baš živi



Sad je otprilike sve na kupu. Preko računa 160 Agrokorovih tvrtki, Todorić i klan napravili su dugove od 57,7 milijardi kuna.


Da bi se to namirilo, pola godine cijela bi Hrvatska trebala raditi bez plaće kao stoka i živjeti od zraka.


Naravno, tih milijardi nema da budu vraćene. Nagodba je, kažu veliki meštri ove kombinacije, najbolje rješenje, s obzirom na to da će, u protivnom, cijeli koncern otići u stečaj i dođavola. Ali ako operacija i uspije ovako kako je složena, pacijenti se neće probuditi baš živi.




Propalog novca, fiktive, za koji su grbačile tisuće stvarnih  ljudi da bi zaradile za svoju djecu, bit će na vagone. Ramljak pomalo navikava oštećenike – a ima ih točno 5.700 – na to da nitko u ovoj priči »neće biti pobjednik«.


Najprije je krenuo s time da će se morati otpisati oko 50 posto dugova, onda da su mogući gubici i 70 do 80 posto. A sada se, onako ovlašno, spominje i brojka od sto posto.


Ramljaku je došlo na stol 12.600 tražbina, 1.102 od tih već je odlučio ne priznati. Za te se, dakle, već danas zna da bi mogli dobiti nulu, a polažu pravo na 16,5 milijardi. Među njima su prve banke, ruski Sber i druge, a onda razna poduzeća, mala i veća.


OK, banke po definiciji mrzimo jer nam ne žele davati novac zabadava. Ali, ako ćemo hladne glave, i banke su legalne tvrtke u kojima za plaću radi neki ljudski kontingent.  Gubici banaka slomit će se prvo na zaposlenima. A uprave će za sve ostale dići kamate, pa će tako, Todorić iz Londona i Ramljak iz Zagreba, udariti i po svima drugima.


Kalvariju manje financijski moćnih vjerovnika, koji imaju deset, 35 ili 100 zaposlenih, a dizanje cijena bi ih tek upropastilo, sasvim je lako zamisliti. Neki neće dobiti ni kune povrata, drugima, kojima su potraživanja priznata, posrećit će se da iskamče od Agrokora 20 ili 25 posto duga.


Ali i jednima i drugima predstoje odluke hoće li otpuštati ljude, rezati im plaće, ići grlom u jagode s novim kreditima da pokušaju spasiti poslovanje ili staviti zauvijek ključ u bravu.


Vladin povjerenik Ante Ramljak nedavno je razglasio da će oko 80 Todorićevih poduzeća prodati. Pošto i pod kojim uvjetima – to je jasno. Kontekst je nepovoljan za prodaju, kupci mjerkaju, tražit će veliki skonto.


Oko kazana će se natisnuti mešetari. Za ta poduzeća također nema blistave budućnosti, za neka sigurno ne, za druga ne još dugo. Pred njihovim radnicima – onima koji ostanu, a vrag zna koliko će ih gdje ostati – stajat će ucjena. Ili ćeš šutjeti i raditi za bilo što, ili se tornjaj na cestu.  


Enigma je i sudbina Todorićevih tvrtki koje ostanu u portfelju, a time i njihovih hrvatskih zaposlenika. S njima će se potkusurivati dugovi. Ući će u uprave novi vlasnici, uglavnom stranci, pitaj Boga kako će i u čijem džepu završiti koja od njih, s kakvim će ih planovima preuzeti novi gazde, koja će biti preprodana i kome.


Bez 200 milijuna kuna neplaćenog Todorićevog poreza mogao bi ostati državni proračun, ali to je, brat bratu, prava sitnica ako se po sudskim presudama, i dio drugih dugova ne prevali na njega, odnosno na sve nas. Ramljak kaže da neće. Divno, ali čekamo, pa ćemo vidjeti.


U svakom slučaju, krv će teći potocima zahvaljujući državi koja je omogućila da se njenim građanima ovo dogodi.