Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
19. travnja 2019.
Ispis članka: DARKO PAJIĆ Stranci u svojoj hrvatskog zemlji - Novi List

NoviList.hr

DARKO PAJIĆ Stranci u svojoj hrvatskog zemlji

TRIBINA ''B''

7. ožujak 2019 22:58

Napisao: Darko Pajić

DARKO PAJIĆ Stranci u svojoj hrvatskog zemlji

Hrvatski je radnik mitsko biće. Nešto između Supermena, Betmena, Jeremije, gladuša i Rockefellera, Feniks što svaki dan ustaje iz pepela i pokušava uzletjeti sprženih krila. On je i osoba s ozbiljnim psihičkim poremećajem teškog gubitka identiteta, jer istovremeno pokušava slušati savjete političara i poslodavaca, nešto raditi i zaraditi, a usput i preživjeti. A to nije lako.

Kad prosječni hrvatski neimar čuje savjet prvog čovjeka Uljanika Emila Bulića, koji mudro konstatira da radnici koji 5 mjeseci uopće nisu dobili plaću u stvari efikasnije mogu raditi od onih drznika što novce traže ili ih redovno čak i uzimaju, može samo pasti u depresiju pod teškom grižnjom savjesti. Jer bi se Uljanik sigurno mogao spasiti kad bi u njemu tisuće ljudi rintale džabe. Može biti, ne bi bila potrebna ni tolika državna jamstva, ne bismo uopće pričali o tri, četiri ili pet milijardi kuna, koje trebaju odletjeti iz državnog proračuna prema škveru u Puli, već bi dovoljna mogla biti »samo« jedna milijarda, možda i manje, da se tamo krene efikasnije raditi, a s tim novcem mogao bi Bulić urediti barem menzu kakve nema ni u najluksuznijim hotelima, gdje bi šljakeri u trlišima jeli do mile volje. Ipak ne mogu teturati gladni po navozima i nabijati prekovremene. Tada ni plaća ne bi bila teška smetnja tim radničkim smutljivcima, što traže novac, iako znaju da bi ih on toliko dekoncentrirao, ulijenio i iskvario da brodovi sigurno nikada ne bi bili završeni.

Na taj poučak koji su davno primijenili robovlasnici u Africi logično se nastavlja pitanje – zašto tisuće domoljubno osviještenih Istrijana i drugih građana Hrvatske već nisu pohrlile na portu Uljanika tražeći da besplatno vare, piketaju, farbaju i razvlače kabele? Jesu li ljudi glupi? Ili samo neuki jer slušaju vizionarsku konstataciju predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja ničim izazvana predlaže da prosječna plaća u Hrvatskoj bude 7.500 kuna, očito nesvjesna da time ruši temelje hrvatske ekonomije. Nesvjesna koliko neefikasnosti i nerada može pobuditi u obična čovjeka tako veliki novac. I inače bi se svi koji bi htjeli za rad biti što bolje plaćeni, a takvih očito ima, mogli zapitati zašto samo 7.500 kuna? Zašto nije rekla barem deset, pa ona ionako plaće nikome ne dijeli. Niti ima ikakve odgovornosti za provedbu svojih ideja. Putujući po Hrvatskoj čula je od mnogih da bi to bilo dobro, ali zbog toga se nije ni trebala micati s Pantovčaka.

U ovoj naopakoj priči sasvim je moguće da gospodarstvo potkopava i još jedan problem kojeg mnogi nisu svjesni, a objektivno postoji. Hrvatskoj fali radnika, jer ih nema dovoljno u HDZ-u. Nisu se učlanili, a mogli su. Onda bi možda dobro prošli na natječaju za posao u Narodnim novinama, gdje se javilo 200 kandidata, a odabrana su četiri HDZ-ovca. Jer su imali više iskustva, više škole i više znanja od preostalih 196 ljudi koji su također pomislili da bi i oni mogli raditi u državnoj firmi. A tamo tvrde da je natječaj bio totalno profesionalan i nepristran, najbolji su bili baš ovi iz HDZ-a i što sad. Dogodi se to. Pa bi netko zlonamjeran mogao pomisliti da je problem manjka medicinskih sestara u riječkom KBC-u ili vozača i mehaničara u Autotroleju u tome što se nisu učlanili u HDZ ili SDP. Ili je problem što im ipak nude plaće, pa ljudi ne žele raditi svjesni da neće biti efikasni.

Cijela je ova priča toliko luda, a izjave navodno odgovornih menadžera i političara toliko promašene da iz njih i nije moguće izvući nikakvu razumnu pouku. Samo potvrdu da se u Hrvatskoj nesmetano mogu lupetati gluposti.

Kod nas ionako vlada poludogovorna ekonomija i netržišna sprega politike i tajkuna u kojoj najlakši put do navodnog uspjeha ide preko grbače radničke klase. Mi smo po količini prekarnog rada prvi u Europi. U nas odnedavno rade i umirovljenici, jer od penzije ne mogu preživjeti. Ovdje će u sezoni biti realizirani milijuni radnih sati na crno i bez prijave, bez kontrole radnih uvjeta i radnog vremena. Radnika nema dovoljno, ali to svejedno nije razlog da ih se više plati. Uvest ćemo ih ako treba i iz Filipina i Indije, jer naši ljudi odlaze u svijet trbuhom za kruhom. To je Hrvatska. Zemlja iz koje strane banke u jednoj godini iznesu više od 5 milijardi kuna čistog profita, one iste koje je davno prodao HDZ busajući se usput u domoljubna prsa. Tako su i hrvatski radnici u stvari stranci u svojoj zemlji. Osim onih za koje se na kraju ipak ponešto dobro nađe u državnoj firmi. Jer su – najbolji.