Specijal #supertate

PETAR FABIJAN, fotograf i fotoreporter: ‘Više nisam samo ja, sad smo – mi’

NL native

Poznati riječki fotograf i fotoreporter podijelio je s nama svoje roditeljsko iskustvo



– Kada smo prvi put saznali da ćemo postati roditelji, miješale su se emocije. Naravno, uz ogromnu sreću, tu je bila i briga kako će sve proći, hoće li sve biti u redu, kako ćemo mi sve to… Jednostavno nismo znali što nas čeka i, rekao bih ljudski, brinuli smo. Drugi put smo već znali što nas čeka i stvarno, nije bilo brige, samo sreća. Opušteniji smo bili, reći će Petar Fabijan, poznati riječki fotograf i fotoreporter, o svom roditeljskom iskustvu.


Naime, supruga Jelena i on ponosni su roditelji trogodišnje Viki i malene Megi koja je napunila sedam mjeseci. Opisujući pripreme za dolazak novih članova obitelji, otkrio je kako je dječja soba bila spremna mnogo ranije. Ogletao je i ofarbao zidove, a bilo je tu i šlajfanja i farbanja krevetića koji su koristili još Jelenini brat i sestra dok su bili mali.






– Ma nije bilo puno kompliciranja, a torbu za bolnicu smo spremili nekoliko dana prije termina, ha, ha. Joj, da! Još imam i ožiljak od priprema. Zašto? Pa kako smo se pripremali za dolazak bebice, tako sam micao i sužavao naš krevet da stane dječji krevetić. Kad sam podignuo krevet, letva me opalila točno iznad oka. Ništa, bilo je brzo na hitnu, šivanje… Uvijek je veselo, ha, ha, prisjetio se tata Petar.



Spomenuli ste da ste, kad ste drugi put trebali postati tata, bili ipak opušteniji. Iz Vašeg iskustva koliko se promijeni život nakon prvog, a koliko nakon drugog djeteta?


– Jesmo, da, drugi put smo ipak bili opušteniji. Tako smo, primjerice, tri dana prije termina, supruga, mala Viki i naša kujica Roxy išli svi zajedno barkom gledati bakljadu na Krčkom mostu povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Usidrili smo se kod otočića Sveti Marko, uživali u pogledu na obasjani Krčki most, i kad je sve završilo trebali smo krenuti kući. Međutim, sidro je zapelo za dno! Ništa, upalio sam motor da bih išao okolo i pokušao otkačiti sidro, međutim, prešao sam preko konopa, propela je provrtila. Motor se ugasio i što sad?! Srećom, oko nas je bilo puno barki i na Faceu smo vidjeli da su tu i jedni naši prijatelji tako da su nas odšlepali do kopna. Naravno, idući dan sam išao provjeriti što se zbilo, i ispalo je da je bio problem sa senzorom i da sam samo trebao još jednom okrenuti ključ da upalim motor. Tako da, da, opušteniji smo bili. A život mi se prvi put kad sam postao tata okrenuo za 180 stupnjeva, a drugi put za 360. A s dvoje je ne dvostruko, nego četiri puta teže nego s jednim. Život se podredi djetetu, djeca su prioritet i to jednostavno postaje nešto normalno. Tješi nas da će se, kad porastu, igrati zajedno pa će biti lakše, samo treba to dočekati, ha, ha!




Koji su Vaši zadaci kod kuće? Kako Vam izgleda dan?


– Kod nas doma nema podjele poslova, svi rade sve. Dok Jelena brine oko Megi, ja kuham ručak ili spremam Viki za spavanje. Ujutro, primjerice, ja vodim Viki u vrtić, sa sobom uzmemo i Roxy koju usput prošetam, i slično. Uvijek gledamo objediniti zadaće, ono, u jednom “šutu” odraditi dvije, tri stvari. Blizu mi je i foto studio što je dobro tako da mogu uvijek skočiti doma, ako zatreba. Volimo biti vani, šetnje šumom, na zraku. Viki već zna reći: “Kako ja volim kišu…”. Jelena stvarno s toliko brige čuva njih dvije, sve je podredila njima. Tako se šalimo da se mama zove “Mamaće” jer mala Viki, kad treba nešto napraviti, uvijek kaže: “Mama će”. Ma zajedno smo u svemu, stvarno.





Kako je Vama kao blaženom među ženama, ha,ha?


– Roxy je jedina koja mi se uvijek i bez iznimke veseli kad me vidi, ha, ha. Šalim se, pa dobro, stan nam nije rozi, više smo za šarenilo, ha, ha!



Sad, kad ste već iskusan roditelj, što za Vas znači roditeljstvo?


– Razmišljao sam o tome dosta i ustvari je jednostavno. Roditeljstvo je najteža, ali i najljepša zadaća u životu. I to je to. Jer koliko god ti bilo teško, kad se one nasmiju, sve pada u zaborav. Teško je u smislu da možeš pročitati sto knjiga o odgoju djece i opet je svako dijete jedinstveno i ima neke svoje potrebe, svoj karakter. Odgajati ljudsko biće je jako, jako odgovorna, ali prekrasna zadaća. Sad to više nisam samo “ja”, sad smo to – “mi”. Obitelj… I mislim da treba uživati u svakom trenutku, jer će tako brzo proći. Zar nije super kada se dođu pomaziti. Iako, još sam malo ljubomoran na Jelenu i čekam kada će se malene više okrenuti tati, ha, ha…





Zagrebačka pivovara pokrenula je i ove godine kampanju „Žuja za tate“. Ožujsko pivo će tako i dalje svim novim tatama pripremati personalizirane gajbe, dok je Podravka, kao novi partner kampanje, pripremila iznenađenje za mame pomoću kojeg će im tate pomoći u pripremi najnovijih Dolcela slastica.


Za ove poklone mogu se prijaviti sve punoljetne osobe čija se djeca rode u Hrvatskoj u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019., a prijaviti se mogu i roditelji koji su posvojili dijete u ovoj godini. Sve dodatne informacije dostupne su na  www.zujazatate.com.


Lani se tako prijavilo čak 16.500 mama i tata, odnosno 45 posto svih novih roditelja u Hrvatskoj, a o sjajnom odjeku lanjske kampanje „Žuja za tate“ najbolje govore podaci da je u dostavu gajbi uloženo više od 280.000 prijeđenih kilometara i gotovo 8.500 radnih sati.



Pripremljeno u suradnji sa Zagrebačkom pivovarom.