Čeka 14 mjeseci

Riječanin žrtva bešćutne birokracije: ‘Radio sam sve do 67., ne daju mi rješenje o mirovini’

Ljerka Bratonja Martinović

Ilustracija (ne prikazuje osobu iz članka) / Foto Marko Gracin

Ilustracija (ne prikazuje osobu iz članka) / Foto Marko Gracin

Prestao sam raditi lani krajem ožujka i u roku od tjedan dana obavijestio o tome Mirovinski fond. Mislio sam da ću čekati koji mjesec, ali ovo nisam očekivao...



ZAGREB – Poznato je da hrvatska mirovinska administracija ne funkcionira kad je riječ o umirovljenju, pa nije rijetkost da se na prvu mirovinu, umjesto zakonskih mjesec dana, čeka mjesecima. A da se na rješenje za mirovinu kod nas ne čeka »samo« do godinu dana, nego i dulje, potvrđuje slučaj Riječanina Adama Dragosavljevića (68), koji na rješenje o svojoj mirovini za što je zahtjev predao u travnju prošle godine čeka punih 14 mjeseci! Zanimljivo je, pritom, da je više puta zvao u HZMO, urgirao osobno i pismenim putem, ali iz HZMO-a nije dobio ni slova odgovora.


Status zamrznut


Godinu dana i dva mjeseca treba preživjeti kad više niste na plaći, a mirovinu nemate. U ovom slučaju, nesretnom je Riječaninu pomogla činjenica da je dio radnog vijeka radio u Italiji, pa mu tamošnji mirovinski fond, kako je to u susjednoj zemlji uobičajeno, isplaćuje manju naknadu dok ne primi rješenje o mirovini. Kod nas to nije praksa. U spomenutom slučaju, unatoč kašnjenju s rješenjem o mirovini koje je prešlo svaku mjeru, a odavno i zakonsku granicu, nije izdano nikakvo privremeno rješenje koje bi HZMO morao izdavati ako već toliko treba čekati na konačno rješenje.


Iz Hrvatskog sindikata umirovljenika (HSU) upozorili su da HZMO predviđa institut donošenja privremenog rješenja koje se može donijeti odmah, i po njemu se isplaćuje predujam mirovine, ali se tim institutom mirovinski zavod rijetko koristi.




– U brodogradilištu u Kraljevici stekao sam 38 godina radnog staža, a još više od desetljeća u talijanskom brodogradilištu. Prestao sam raditi lani krajem ožujka, a u roku od tjedan dana obavijestio sam o tome Mirovinski fond. Mislio sam da ću čekati na rješenje koji mjesec, ali ovo nisam očekivao. Osobno sam ih zvao telefonom, bio sam u Zagrebu da vidim što je s rješenjem, slao mejlove, ali nikakvog odgovora nisam dobio – kaže Dragosavljević.


»Ne moram biti pravnik, ali znam da bi trebalo da mi napišu barem dvije- tri riječi objašnjenja zbog čega čekam toliko dugo«, dodaje. Poslodavac iz Italije, gdje je u brodogradilištu radio gotovo 14 godina, poslao je dokumentaciju mjesec dana nakon prekida radnog odnosa, što znači da HZMO već 13 mjeseci ima na raspolaganju podatke o radnom stažu u Italiji. U čemu je onda problem, nije poznato.


Dodatnu dimenziju ovom slučaju daje podatak da je Dragosavljević već jednom dobio rješenje o mirovini i status umirovljenika pred tri godine, ali je onda zamrznuo taj status i odlučio još malo raditi u susjednoj državi. Dakle, HZMO je već pregledao sve njegove dokumente, donio rješenje, a sada je, čini se jednostavnim, trebalo odmrznuti mirovinu, zajedno s dodatnim stažem koji je u međuvremenu stečen u Italiji.


Ništa bez veze


Imao sam nešto ušteđevine što se ovih mjeseci istopilo, a da nije toga i naknade iz Italije ne znam kako bih preživio. Možda bih i našao neki lakši posao kao umirovljenik, ali ne mogu jer nemam rješenje o mirovini. Status mi je nikakav, osuđen sam čekati – navodi. Zna, kaže, za mnogo takvih slučajeva jer jednaku kalvariju prolaze i njegovi kolege. »I drugi čekaju po godinu, dvije. Tko je imao vezu, uspio je brže do mirovine, a ja to ne želim.


Želim je dobiti redovnim putem, a ne povlačiti veze«, nastavlja.


»Da nisam ranije spremio neke novčane rezerve, sada bih bio na čudu. Ja se još držim, očekujem da ću tu mirovinu dobiti, zbog istupa možda budem čekao i duže, ali ne govorim sve ovo zbog sebe, već zbog drugih koji trpe i pate i kojima će se ovo tek događati«, poručuje Dragosavljević.


Čudi ga što Hrvatska, kao što to čini Italija, ne isplati ljudima koji čekaju mirovinu nekakvu akontaciju, pa poslije kad dobiju redovnu mirovinu poravna račun. »Tako rade u Italiji. Obično isplaćuju takvu naknadu kraće vrijeme, ali sad, obzirom da znaju da kod nas to ide kilavo, rekli su mi da će je nastaviti isplaćivati, jer sam bez prihoda, pa ćemo poslije poravnati račun, a ja ću eventualni dug vratiti kroz nekakve rate«, objašnjava.


Kako je uopće izdržao raditi u brodogradnji do 67. godine života, pitamo ga, jer Hrvatska se upravo bori s podizanjem dobne granice za umirovljenje.


»Zadnje godine nije mi bilo lako, zato sam i napustio posao prije nego što sam mislio. Radio sam i stručno i fizički zahtjevne poslove. Ovo stručno još je nekako i išlo, ali fizički nikako«, zaključuje.


Iz HZMO-a su se očitovali na ovaj slučaj, ali ne znaju gdje je i zbog čega došlo do zastoja.


– Gospodin Adam Dragosavljević od 2013. godine korisnik je prijevremene starosne mirovine, čija je isplata zbog zaposlenja obustavljena u listopadu 2014. Od talijanskog nositelja mirovinskog osiguranja je pravovremeno zatražena obavijest nalazi li se gospodin Dragosavljević u obveznom mirovinskom osiguranju zbog zaposlenja u Republici Italiji, te je dobivena obavijest da se nalazio u osiguranju tijekom 2017., 2018. i 2019. godine. Iz tog razloga nije bilo moguće uspostaviti ponovnu isplatu mirovine – stoji u odgovoru što smo ga dobili od HZMO-a.


HZMO predmet nije ni rješavao


– Budući da su informacije koje navodite u upitu u raskoraku s informacijama i podacima s kojima raspolaže HZMO, po dobivanju Vašeg upita od talijanskog nositelja je zatražena hitna provjera dostavljenih informacija, no do ovog trenutka nije dobivena povratna informacija.


Molimo gospodina Dragosavljevića za razumijevanje te ćemo žurno provjeriti relevantno stanje osiguranja u Republici Italiji i ukoliko se informacije koje navodite pokažu točnim u najhitnijem roku uspostaviti ponovnu isplatu mirovine – kažu u HZMO.


Iz njihovog odgovora proizlazi da ovaj predmet, dok čovjek 14 mjeseci čeka na rješenje, nisu ni smatrali predmetom koji treba riješiti.