Antonio Kiselić: Grad Rijeka boluje od sindroma odlaganja

Ostavimo se zatvorenih elitnih uredskih pregovaranja! – Antonio Kiselić / Foto Moja Rijeka

Tribinom poručujemo političkim elitama da je rad u kulturu ozbiljan i stresan posao, čiji problemi zavrjeđuju istu količinu pažnje za njihovo rješavanje, kao i oni ekonomski

Udruge LGBTIQ centar Druga Rijeka, Ri Rock i Drugo More pozivaju na tribinu »Kultura i izazovi – sufinanciranje, razvoj i planiranje« koja će biti održana 9. rujna u 18 sati u Filodrammatici (Korzo 28/I). Na tribini će gostovati gradonačelnik Vojko Obersnel, umjetnik i aktivist Antonio Kiselić, radnik u kulturi i antifašist Damir Batarelo uz moderaciju književnice i feministice Kristine Posilović.

Putem tribine akteri će progovoriti o problemima s kojima se suočavaju brojni pripadnici nezavisne i institucionalne scene, a koje otežavaju svakodnevno funkcioniranje i provođenje projekata i egzistenciju lokalnih, nacionalnih i internacionalnih umjetnica, umjetnika i onih koji zavise o dijelu lokalnog sufinanciranja. Na tribini će se predstaviti rezultati istraživanja koje je provedeno od 27. kolovoza do 4. rujna nad kulturnim akterima koji su javnim natječajem Grada Rijeke dobili novac za programska sredstva za 2013., 2014. i 2015. godinu.Ovim povodom razgovaramo s Antonijem Kiselićem.

Kako ste zamislili tribinu?– Zamišljena je kao otvoreni razgovor između sudionika tribine i publike, koju će mahom sačinjavati akterice i akteri iz kulture, iz institucionalnog i nezavisnog sektora, koji su se posljednjih nekoliko godina prijavljivali na natječaje javnih potreba u kulturi, ali i svih zainteresiranih za ova pitanja. 

Glavu iz pijeska!

Tribina želi otvoriti, putem dijaloga, prostor za rješavanje problema s kojima se svakodnevno suočavamo kao radnice i radnici u kulturi, umjetnice i umjetnice, aktivistice i aktivisti, organizacije i institucije u kulturi te građanke i građani. Vrijeme je da prestanemo zabijati glavu u pijesak i odlučno, odraslo i ozbiljno pristupimo problemu. Tribinom poručujemo političkim elitama da je rad u kulturu ozbiljan i stresan posao, čiji problemi zavrjeđuju istu količinu pažnje za njihovo rješavanje, kao i oni ekonomski. Na posljetku, recentna istraživanja dokazuju da kreativne i kulturne industrije u Hrvatskoj ostvaruju 15 milijardi kuna prihoda, zapošljavaju 124 tisuće ljudi te su drugi po veličini sektor u Hrvatskoj po udjelu prihoda u BDP-u (3,5 posto), što je pokazalo istraživanja Ekonomskog instituta u srpnju. 

Tema tribine je nepravovremeno isplaćivanje sredstava dobivenih na natječajima za javne potrebe u kulturi Grada Rijeke. Jeste li od Grada Rijeke ikad dobili objašnjenje zašto se novac ne isplaćuje?– Koliko mi je poznato, Grad Rijeka do sada nije aktivno pokušao ući u dijalog s pripadnicama i pripadnicima scene koji su dobivali novac na javnih potrebama, vezano za ovu tematiku. Objašnjenja su uglavnom dobivana kuloarom, putem zatvorenih sastanaka, objašnjavajući težinu situacije činjenicom da je naše društvo obilježeno recesijom te da se, kao i svi, trebamo strpjeti i sačekati još malo, da naš zahtjev za isplatom dođe na red. 

Tko čeka…

U tom procesu obećavanja, upotrijebljena je patrijarhalna logika kojom institucija Grada nalaže da »tko čeka, taj i dočeka«, iako čekali godinama novac za isplatu. Ista logika upotrijebljena je i na radnicama i radnicima devedesetih, unutar bivših industrijskih postrojenja koja čekaju (kulturnu) revitalizaciju. U pitanju su principi ne dijaloga i moći, svojevrsnih zapovjednika i poslušnika, dok će se svaki vid neposlušnosti kažnjavati sredstvima poznatima sistemu koji ih proizvodi i provodi.

Kako se ovakvo ponašanje konkretno odražava na kulturni sektor u Rijeci? Kakve bi mogle biti posljedice?– Grad Rijeka boluje od sindroma odlaganja i nedovršenosti. Tu pretpostavku potkrepljuju fiks ideje o novoj Gradskoj knjižnici na Klobučarićevom trgu koja je kasnije smještena u kompleks »Benčić« s projektom novog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, izmjenama istog, a zatim promjenama pozicije prostora muzeja unutar kompleksa iz jedne zgrade u drugu, do maestralnog i suludo izabranog koncepta projekta na Delti koji neće, očito, zaživjeti još u idućih desetak godina. Recentni primjer ustupanja Hartere, Filodrammatice i Palacha u programsko korištenje dijelu nezavisne scene dao joj je samo gole zidove, te ukazuje na mentalitet javnog dodvoravanja i skupljanja političkih poena nauštrb kulturnjaka. Nastavak ove politike mogao bi biti ozbiljnih razmjera, ne samo na području lokalne scene već i one regionalne, pogotovo uzimajući u obzir proces kandidature za Europsku prijestolnicu kulture u 2020. godini. 

Tektonski poremećaji

Riječki kulturnjaci napisali su većinu prijedloga za kandidacijsku prijavnicu i samim time čine okosnicu prijave. Da se, hipotetski, svi programi ili dio njih povuku iz prijavnice, uz skandal koji bi odjeknuo na nacionalnoj i europskoj razini, ujedno bi značio i poraz kandidature, što nitko od nas ne želi. Također, ovdje nije riječ samo o kulturi već i o ozbiljnim tektonskim poremećajima u ekonomiji i zapošljavanju tisuća ljudi u uslužnom sektoru cijele županije u slučaju ne dobivanja kandidature.

U cilju nam je svima da ovaj problem brzo i efektivno riješimo, kako bi mogli provesti i realizirati programe za koje smo dobili sredstva, te se posvetiti procesima koji nam svima slijede, a to je dobivanje kampanje, koju podržavam. Stoga, ostavimo se zatvorenih elitnih uredskih pregovaranja koja nam već svima dižu šećer u krvi – budimo ozbiljni i idemo raditi!