Zanimljivo druženje

8. MART NA TRSATU Ugodna večer u ženskom društvu: Umjetnice, mlikarice, šilice… našega kraja

Šarlota Brnčić

Foto R. Brmalj

Foto R. Brmalj



RIJEKA  U povodu Međunarodnog dana žena večeras je u Ogranku Trsat Gradske knjižnice Rijeka održana vrlo zanimljiva večer i razgovor o ženama primorskoga kraja. O umjetnicama, mlikaricama, znanstvenicama, šilicama, svim onim znanim i neznanim ženama koje je mljeo povijesni mlin. Na događanju su sudjelovale Daina Glavočić koja je predstavila svoju knjigu »Značajne žene Rijeke i okolice 19. i 20. stoljeća«, Slavica Mrkić Modrić koja je govorila o (ne)običnim ženama našega kraja i Vlasta Sušanj Kapićeva koja je svojim stihovima o ženama dodatno »začinila« ovo vrlo interesantno i nadasve ugodno i opušteno druženje.


Planiranjem organizacije jedne večeri o ženama ovoga kraja došlo se korak po korak i do knjige Daine Glavočić, knjige koja je samo početak i otvara vrata onome što bi moglo uslijediti.


– Listajući novine vidjela sam samo slike muškaraca, a tek su se 1947. i 1948. stidljivo počele pojavljivati i fotografije žena, a to su bile pohvaljene radnice koje su extra obavljale svoj posao. Ponajviše iz Tvornice papira. Počele su tada izlaziti i fotografije i nekih kazališnih glumica. Palo mi je tada na pamet zašto ne bih sakupila i pokazala u knjizi neke žene koje nisu izašle u novinama. Pomogli su mi kolege povjesničari, pa sam sastavila popis 50-tak žena, raznih struka i polja djelovanja. Dok god je nešto napisano i štampano, duže će trajati, istaknula je Glavočić i predstavila okupljenima neke od tih žena koje zasigurno vrijedi pamtiti.




Slavica Mrkić Modrić govorila je o običnim ženama našega kraja, a nasmijala je sve prisutne kada je kazala da ih nema 53, već samo 4. Iako se radilo o daleko manjem broju žena, Mrkić Modrić predstavila nam je četiri prekrasne tete koje su daleko od običnih žena, pune duha, vedrine, hrabrosti i pravih životnih vrijednosti, posvećene svojim muževima i obiteljima. Žene koje, da ih nema, trebalo bi ih izmisliti, tople, pune humora i energične.


Vlasta Sušanj Kapićeva pročitala je svoje stihove, poeziju kroz koju je jako dobro istaknula ulogu žene u prošlosti svojega kraja. Poriv da napiše knjigu »Jelitima«, a što, kako je sama rekla, znači od kćere dota, proizlazi iz jala koji se u njoj probudio. Činjenice da je kćer nekad bila namirena dotom, a koja je bila tolika da je mogla kupiti šivaću mašinu, iz čega je bilo jasno kakva joj je uloga bila namijenjena.