Paušalni porez

PREVAGNUO POPULIZAM Kako je u vodu pala najavljivana “zimmer frei” decentralizacija

Andrea Bralić

Foto D. Škomrlj

Foto D. Škomrlj

Privatni iznajmljivači na ovaj su način ostali jedna od fiskalno najzaštićenijih skupina jer im se porezna opterećenja nisu mijenjala od 2005. godine kada je izglasano sadašnjih 300 kuna paušala



RIJEKA Fiskalna decentralizacija u obliku paušalnog poreza za iznajmljivače, o čemu su ovih dana odlučivali gradovi i općine, pretvorena je u najobičniji populizam. Od trenutka kada je ova odluka s državne prebačena na lokalnu razinu, pa sve do izglasavanja visine paušala, cijela je priča bila vođena isključivo političkim, a nikako ekonomskim motivima, a najbolje su u svemu prošli sami iznajmljivači koje se posljednje vrijeme strašilo najavom novih nameta. Po onoj staroj »tresla se brda, rodio se miš«, ono malo gradonačelnika ili načelnika koji su pokušali ekonomski razmišljati i snažnije oporezovati iznajmljivače koji na njihovom području rade dobrih 90 dana godišnje, na koncu je dobilo po glavi jer su vijećnici izglasali znatno manji paušal od predloženih.


Prebačena loptica


Zanimljivo je pritom bilo gledati i stranačku nekonzistentnost, pa su se članovi iste političke opcije dijametralno suprotno zalagali ovisno o tome jesu li u vodećoj ili oporbenoj strukturi. Uglavnom gradonačelnici i načelnici predlagali su više paušalne iznose obrazlažući pritom da se taj novac u konačnici iz proračuna vraća u turističku ponudu, no iz redova oporbe pozivali su se na socijalnu komponentu iznajmljivanja, na porast drugih troškova za iznajmljivače, na mogućnosti odjavljivanja i povećanja sive zone… I na kraju, samo su se rijetki u Hrvatskoj odlučili na povećanje s dosadašnjih 300 kuna na 345 kuna, a Dubrovnik je jedini izglasao 750 kuna paušalni porez u najfrekventnijoj zoni.


Zimmer frei decentralizacija pala je u vodu, a ovakvom epilogu nisu se ni u snu mogli nadati brojni iznajmljivači kao ni njihove udruge koje su pozdravljale spuštanje odluke s državne na lokalnu razinu. Broj iznajmljivača u Hrvatskoj raste iz godine u godinu i već daleko premašuje željeni odnos između hotelskih kreveta i kreveta u privatnom smještaju. Da je ova odluka ostala na državnoj razini, paušalni porez višestruko bi premašio dosadašnjih 300 kuna, a ministri financija i turizma proglasili bi se najvećim neprijateljima hrvatskog turizma. Jednostavnije je, stoga, bilo ostaviti odluku lokalnim vlastima, no i tu je prevladalo politiziranje i populizam, pa je od mogućih 150 do 1.500 kuna paušala, većina ostala na dosadašnjih 300 ili taj iznos povećala za 45 kuna.


Zaštićena skupina




Privatni iznajmljivači na ovaj su način ostali jedna od fiskalno najzaštićenijih skupina jer im se porezna opterećenja nisu mijenjala od 2005. godine kada je izglasano tih 300 kuna paušala na temelju dnevne cijene najma od 100 kuna i godišnje popunjenosti od 35 dana. Iznajmljivači diljem Jadrana danas postižu znatno višu cijenu najma, dok je prosječna popunjenost u Hrvatskoj 65 dana. Ekonomisti upozoravaju kako je efektivno oporezivanje privatnog najma u turizmu tri puta niže od ostalih oblika oporezivanja dohotka od rada, a četiri puta niže od svih oblika poreza na kapital.


Svijesni toga da im država sprema više poreze, iznajmljivači su odahnuli kada se odluka spustila na lokalnu razinu smatrajući da će lakše pregovarati s lokalnim političarima. Pokazalo se, međutim, da pregovarati nije ni trebalo te je iznajmljivačima, a ima ih preko 90 tisuća, ostao najniži porez u državi, barem za nadolazeću sezonu. S obzirom na trendove, teško je pretpostaviti da će to tako i ostati jer hotelijeri sve glasnije upozoravaju na sve teže uvjete poslovanja i zahtijevaju prvenstveno niži PDV koji bi potaknuo investicije u turizmu. Na nesrazmjer u oporezivanju sigurno će se nastaviti upozoravati, pa je za očekivati da će se nakon glavne sezone, već u rujnu početi opet raspravljati o visini paušalnih poreza za iznajmljivače koji će za 2020. zasigurno biti veći.