Skica za portret

Ministar preživio, zdravstvo na umoru: Donosimo portret čovjeka kojeg mnogi doživljavaju najslabijom karikom Vlade

Ljerka Bratonja Martinović

Kujundžić je po sudu 53 zastupnika, koji ga u Saboru nisu uspjeli srušiti, neuspješan ministar, koji ne čini ništa da pacijentima osigura da dođu do svojih prava

Iako ga prati glas najlošijeg ministra u Plenkovićevoj vladi, ministar zdravstva Milan Kujundžić i ove je godine uspješno prebrodio sve krize koje su ga snašle, oglušio se na sve pozive na ostavku, a preživio je čak i postupak opoziva koji je protiv njega jesenas pokrenula saborska opozicija. Godinu 2018., punu potresa u resoru zdravstva, Kujundžić je zaključio neokrnjen, a u novu 2019. uvodi nas sa zdravstvenim dugom jednako golemim kao i u 2018. Pola milijarde kuna koje je Vlada na izmaku godine dodijelila Ministarstvu zdravstva nije ni za pod zub glomaznom sustavu kojem ukupni dug dostiže osam milijardi kuna. Iznos od 145.000 kuna koje je Vlada na telefonskoj sjednici 27. prosinca odobrila za isplatu dobavljača lijekova i potrošnog medicinskog materijala dio je još jedne sanacije zdravstva, koja je u zadnjih 28 godina bila zamjenski model za reformu sustava.

Pobuna za pobunom




Kujundžiću ove godine zvijezde nisu bile naklonjene: dok se trudio tumačiti kako je sustav zdravstva kompleksan, opterećen nasljeđenim dugovima i rastom troškova liječenja, pa se s njim i ne može bogznašto napraviti, sustizala ga je pobuna za pobunom, incident za incidentom. Prvo su se pobunili roditelji djece sa spinalnom mišićnom atrofijom, jer su djeca diljem Europe počela primati novi, obećavajući lijek, a mali hrvatski pacijenti ne. Prosvjedi na Markovom trgu nisu u početku dali učinka, Spinraza nije uvrštena na listu lijekova sve do srpnja. Danas terapiju prima 17 djece, njih 12 prima drugi lijek u okviru kliničkih ispitivanja, a djeca na respiratoru i odrasli oboljeli od SMA nemaju pravo na liječenje. Dok su skupu terapiju dosad osiguravale mahom zapadnoeuropske države, svu djecu i odrasle sredinom prosinca počela je liječiti i Poljska. Roditelje djece u Hrvatskoj muči još jedno pitanje – zbog čega na posebnom računu Ministarstva zdravstva i danas stoji više od milijun kuna, a njihova djeca čekaju lijek.


Nakon relativno mirnog ljeta, gdje su ministra ometali jedino povremeni izvještaji koji hrvatsko zdravstvo svrstavaju sve niže i niže na međunarodnim ljestvicama, u kolovozu se dogodio nezapamćen incident. U Zaprešiću je mladić umro na cesti ne dočekavši hitnu pomoć s liječnikom. Osim prolaznika, pomagali su mu djelatnici sanitetskog vozila, a onda hitne pomoći bez liječnika. Nakon opsežne istrage, utvrđeno je da se postupalo prema pravilima struke, da mladiću ne bi bilo spasa ni da je bio u bolnici jer je imao pritajenu srčanu manu… Iako je utvrđeno da sve štima, naglo se počelo govoriti o navodno već započetoj reformi hitne, a novi timovi i nova vozila počela su stizati u zavode hitne medicinske pomoći na terenu.


U godini koja je sa Ksavera iznjedrila jedan jedini reformski zakon, i to onaj koji liječnike-zakupce pretvara u nositelje privatne prakse, dok su liste čekanja progresivno rasle, istom brzinom kao i zdravstveni dug, smrt u Zaprešiću bila je kap koja je prelila čašu. Oporbene stranke u Saboru prikupile su kritični broj zastupničkih glasova i pokrenule postupak opoziva aktualnog ministra zdravstva. Najveći grijeh – nečinjenje.


Naočale za reforme




U skladu s onim što je govorio od dolaska na Ksaver – »Došao sam raditi, a neću biti tužan ako i ne budem radio. Zdravstvo je uistinu težak resor«, Kujundžić je po sudu 53 zastupnika, koji ga u Saboru nisu uspjeli srušiti, potpuno neuspješan ministar koji ne čini ništa da u zdravstvu bude bolje, da uredi sustav, a pacijentima osigura da dođu do svojih prava. Službe ministarstva u ovoj su godini napisale dva zdravstvena zakona – onaj o zdravstvenoj zaštiti, koji stupa na snagu s početkom 2019. i drugi, zakon o zdravstvenom osiguranju, čije su konture još na dalekom štapu. Zakoni su trebali temeljito reformirati zdravstveni sustav, a od reforme, iako ministar tvrdi da nam zbog toga trebaju naočale, nećemo vidjeti ništa.


Isto je tako i sa zdravstvenim porezom na cigarete i alkohol: Kujundžićeva je ideja u javnosti popljuvana, podrugljivo su je dočekali i kolege mu u vladi, a Kujundžić, koji je svoj prijedlog punjenja zdravstvenog budžeta branio brigom za zdravlje nacije nije se sjetio poslati u proceduru izmjene zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda pa se danas u većini kafića nesmetano puši, a 13-godišnjaci bez problema u trgovini kupe alkohol i cigarete. Tako u 2019. ulazi bez zdravstvenog poreza u zdravstvenoj blagajni i s kafićima prepunim dima.


Incidenti vezani uz zdravstvo jesenas su se zaredali: sa svojim je traumatičnim iskustvom iz bolnice istupila Mostovka Ivana Ninčević Lesandrić i digla na noge ženski dio Hrvatske. Zbog stotina svjedočanstava žena o izbjegavanju anestezije na odjelima ginekologije i porodništva, zdravstvena inspekcija krenula je u pohod po bolnicama, ali rezultat nije bio bogznašto: stručnjaci su dali nekoliko preporuka kako bi skrb o ženama bila bolja, a te su preporuke već odavno zaboravljene. Ni na kraju godine, nažalost, zdravstvena reforma nije bila tema, jer se dogodila nova smrt: 9-godišnji dječak iz Metkovića, sada je već i službeno potvrđeno, stradao je zbog toga što liječnici koji su ga pregledali nisu uočili opasan razvoj bolesti, a kad je već bilo jasno da je u teškom stanju, zakazali su i u transportu do bolnice. Ministar Kujundžić od početka je u ovom slučaju tvrdio da je po srijedi bio ljudski faktor, što znači kriva procjena liječnika. Iako su mu ljuljali stolicu, svi ti incidenti ministru su, mora se priznati, i koristili – odmaknuli su fokus od reformi i pustili ga da u miru dočeka kraj godine baveći se pitanjima iza kojih se lako može skriti jer ne ulaze u domenu njegove direktne ministarske odgovornosti.