Nadzor poboljšao likvidnost tvrtki

Još se ne poštuju propisani rokovi plaćanja u Hrvatskoj: Ministarstvo ne zna kolika je ukupna nelikvidnost

Jagoda Marić

foto: arhiva NL

foto: arhiva NL

Popuštanje krize smanjilo je i pritisak nelikvidnosti, no činjenica da je dvije tisuće poduzetnika, kakvi god bili njihovi razlozi skupilo 900 milijuna kuna neplaćenih računa u prošloj godini, govori o tome da hrvatski poslodavci, uostalom kao i hrvatska država, još nisu svladali osnove poslovanja, a to je da se obveze plaćaju u rokovima ili tvrtka ide u stečaj.



ZAGREB – Iako je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kojim su propisani rokovi plaćanja između poduzetnika i između poduzetnika i države poboljšao situaciju s plaćanjem dospjelih obveza u domaćem gospodarstvu, još uvijek se ne poštuju ugovoreni rokovi ili rokovi koji su primjereni pozitivnoj poslovnoj praksi. Priznaje to samo Ministarstvo financija koje je dužno nadzirati kako se provodi dio zakona koji se tiče rokova plaćanja i to u dokumentu kojeg je objavilo na e-savjetovanju i u kojem najavljuje da će donijeti potpuno novi zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, jer je dio starog zakona koji se tiče predstečajnih nagodbi brisan i završio je u Stečajnom zakonu, pa je rokove plaćanja nužno urediti novim zakonom.


– Plaćanje u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između njih i osoba javnog prava provode se kasnije nego što je ugovoreno ili sukladno uobičajenoj poslovnoj praksi. Takvo zakašnjenje negativno utječe na likvidnost i neopravdano otežava financijsko poslovanje poduzetnika, navodi Ministarstvo financija razloge za donošenje novog zakona. Ističu da je ipak primjenom ranijega zakona, u postupcima nadzora rokova plaćanja, poboljšano plaćanje dospjelih neplaćenih obveza, te otkrivaju kakvo je stanje bilo u prošloj godini. Porezna uprava lani je nadzirala dvije tisuće dužnika koji su imali najveće iznose dospjelih, a neplaćenih obveza, ukupno oko 900 milijuna kuna. Nakon nadzora i donesenih naredbi uplaćeno je u prošloj godini oko 300 milijuna kuna. To znači da su dužnici i nakon reakcije države bili spremni ili mogli platiti tek trećinu svojih dospjelih obveza. Ipak, te dvije tisuće dužnika čine tek oko jedan posto svih registriranih trgovačkih društava u Hrvatskoj, te oko 1,5 posto svih aktivnih trgovačkih društava pa je pitanje koliko je doista neplaćenih obveza u gospodarstvu, posebice ako se tome doda i nekoliko desetaka tisuća obrta.


Europska pravila


Na naš upit mogu li reći koliko je u prošloj godini bio ukupan iznos neplaćenih obveza poduzetnika u Hrvatskoj, iz Ministarstva financija su odgovorili da su u objavi na javnom savjetovanju dali sve podatke kojima raspolažu.




U Ministarstvu financija zaključuju da je nadzor ipak rezultirao time da su poduzetnici od svojih dužnika uspjeli naplatiti dio potraživanja i da je to poboljšalo likvidnost u sustavu. Hrvatska se s plaćanjem obveza muči od svoje samostalnosti, a nelikvidnost je posebice bila izražena krajem devedesetih što je dijelom bila posljedica rata, ali dijelom i domaćeg poslovnog običaja koji je doveo do toga da svoje obveze na vrijeme ne plaćaju ni oni koji to mogu, odnosno oni koji imaju dovoljno novca na računu. Drugi val nelikvidnosti dogodio se za vrijeme dugogodišnje recesije, pa je Vlada Zorana Milanovića 2012. godine donijela zakon, koji je zapravo i primjena europske direktive, kojim su jasno određeni rokovi plaćanja. Poduzetnici su međusobno mogli dogovoriti rokove plaćanja od 60 dana, a ako ih nisu imali ugovorene račune je trebalo platiti u roku od 30 dana. No, kako je bilo iluzorno očekivati da se Hrvati preko noći počnu držati strogih europskih pravila ostavljena je mogućnost da se iznimno dogovori i duži rok, od 360 dana, ali je u tom slučaju dužnik izdao vjerovniku sredstvo osiguranja tražbine koja ima snagu ovršne isprave, primjerice mjenicu.


Državne su institucije pak svoje račune poduzetnicima trebale platiti u roku od 30 dana, a omogućen je iznimno rok od 60 dana. Iako je izlazak iz recesije smanjio nelikvidnost pokazalo se ipak da je u Hrvatskoj malo teže primijeniti europska pravila. U prošlosti su često nelikvidnost uzrokovale i državne tvrtke, primjerice HAC i HC, pa i HŽ, ali sigurno je najpoznatiji primjer rastezljivi rokova plaćanja bio Agrokor, a trenutno je to hrvatsko javno zdravstvo koje se sigurno ne drži rokova koji su propisani zakonom iz 2012. godine.


Novi zakon


Kriza u Agrokoru otkrila je da se najveća kompanija u državi, kad je u pitanju plaćanje dobavljačima nije držala rokova, jer je rok od godinu dana, koji je mogao biti tek iznimka, u brojnim slučajevima postao pravilo. Uz to i sama država ne bi skupila milijarde kuna duga u zdravstvu da se drži propisanih rokova plaćanja.


Popuštanje krize smanjilo je i pritisak nelikvidnosti, no činjenica da je dvije tisuće poduzetnika, kakvi god bili njihovi razlozi skupilo 900 milijuna kuna neplaćenih računa u prošloj godini, govori o tome da hrvatski poslodavci, uostalom kao i hrvatska država, još nisu svladali osnove poslovanja, a to je da se obveze plaćaju u rokovima ili tvrtka ide u stečaj.


Novi zakon bi, stoji u obrazloženju njegove najave, trebao donijeti napredak i poboljšanje u naplati dospjelih neplaćenih potraživanja, povećanje iznosa obveza koje su naplaćene u propisanim rokovima što će, vjeruju u Ministarstvu financija, olakšati poslovanje poduzetnika i utjecati na poboljšanje likvidnosti u sustavu, s obzirom na to da neuredno plaćanje dospjelih obveza određenih poduzetnika generira rast dospjelih neplaćenih obveza njihovih dužnika. Rokove plaćanja, odgovorili su nam iz Ministarstva financija, nemaju namjeru mijenjati pa će oni u novom zakonu biti isti kao i u starom, jer su utvrđeni europskom direktivom o borbi protiv kašnjenja u plaćanju obveza.