Kaštijun

‘Blizanac’ Marišćine u Istri zatrpan balama: Centar kipi, nemaju više gdje s gorivom iz otpada

Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ

Foto N. Lazarević, Glas Istre

Foto N. Lazarević, Glas Istre

Nejasno je ima li u centru više mjesta za daljnje odlaganje ovako parkiranih bala i koliko tog otpada još stane?



PULA Na pozive novinara da im se omogući posjet novom Županijskom centru za gospodarenje otpadom Kaštijun, kraj Pule, kojeg plaćaju porezni obveznici, u već godinu dana nitko ne odgovara, javlja Glas Istre. U centar, svojevrsni ‘blizanac’ riječke Marišćine novinari Glasa Istre nisu uspjeli ući službenim putem. Kad se pogledaju fotografije i video zapisi stanja u centru, ne čudi što vodstvu istarskog ŽCGO-a nije u interesu da javnost sazna što se ondje događa.


U krugu ŽCGO Kaštijun odloženo je naime više od tisuću bala, u koje je zapakirano gorivo iz otpada (SRF), s kojim nitko u ovom trenutku ne zna ni što će, ni kamo će!


Vanjski dio centra doslovno kipi i samo je pitanje dana kada će se pakirani otpad početi slagati i negdje drugdje. Nejasno je ima li u centru više mjesta za daljnje odlaganje ovako parkiranih bala i koliko tog otpada još stane?




Zahvaljujući lokalnim poljoprivrednicima koji su ih traktorom odvezli do same ograde novinari Glasa Istre uspjeli su snimiti vanjski dio postrojenja na kojem se poput lego kockica slažu paketi s gorivom iz otpada.


Prizor je uistinu “veličanstven”. Procijenite sami…


I pulski i riječki centar imaju grdnih problema s postizanjem odgovarajuće kvalitete goriva iz otpada, glavnog proizvoda tamošnjih pogona. Cementare taj otpad ne žele primati, ni uz plaćanje, jer često, barem u riječkom slučaju, ni ne zadovoljava zakonske uvjete kako bi dobio markicu da je riječ o gorivu iz otpada.


Riječ je doslovno o smeću s kojim se nema gdje. U Kaštijunu ga slažu u bale, a u riječkom slučaju, priznao je sad već smijenjeni direktor Ekoplusa Josip Dedić, taj proizvod zakopavali su u svoje odlagalište. Izgradnju i jednog i drugog centra EU je financirala u 70-postotnom iznosu, a zajedno su koštali više od 70 milijuna eura.


Stanovnici u okolici Marišćine imaju dodatnu nesreću da već godinama moraju živjeti u smradu što se širi s te lokacije, najprije famozne “nulte faze”, a kasnije novog europski financiranog centra, koji je trebao “raditi kao apoteka”.