U povodu filma 'Bosonogi car'

Jessica Woodworth: ‘Slučajno smo završili u Hrvatskoj. Ryanair je imao dva mjesta i to za – Rijeku’

Stjepan Hundić

Što više učim, shvaćam koliko malo znam - Jessica Woodworth / ZAGREB FILM FESTIVAL

Što više učim, shvaćam koliko malo znam - Jessica Woodworth / ZAGREB FILM FESTIVAL

Slučajno smo završili u Hrvatskoj na kratkom odmoru. Ryanair je imao dva sjedala dostupna za bilo koju destinaciju i ispalo je da to bila Rijeka. Te smo večeri sjedili i zurili u Titova »Galeba«...



TORONTO  »Posjećivali smo Hrvatsku više puta tijekom svih godišnjih doba, i prije nego smo došli radi snimanja filma. Hrvatska je predivna, fascinantno lijepa zemlja, a ljudi su pristupačni i velikodušni, jako smo zahvalni svima«, odgovara nam naša sugovornica Jessica Woodworth na pitanje je li imala vremena turistički istražiti Hrvatsku tijekom snimanja filma »Bosonogi car«, koji je imao svjetsku premijeru na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu.


– Neposredno prije premijere »Kralja Belgijanaca« na filmskom festivalu u Veneciji 2016. godine slučajno smo završili u Hrvatskoj na kratkom odmoru. Naime Ryanair je imao dva sjedala dostupna za bilo koju destinaciju i ispalo je da to bila Rijeka. Te smo večeri u luci sjedili i zurili u Titova »Galeba«, konobar nam je rekao da su posjete zabranjene, ali da bismo trebali posjetiti Brijune. Iskreno, nikad prije nismo čuli za Brijune iako smo obišli čitavu regiju. Dan kasnije našli smo se ispred Lanke, slona kojega je Tito dobio od Indire Gandhi i zabavljao nas je Koki, Titova sada vrlo stara i vrlo bezobrazna papiga!« – kaže Jessica Woodworth kroz smijeh.


Titova rezidencija na Brijunima


Dvije godine kasnije Jessica Woodworth i belgijski filmaš Peter Brosens upravo su na Brijunima korežirali nastavak uspješne komedije »Kralj Belgijanaca« naslovljen »Bosonogi car« (The Barefoot Emperor), koji je na upravo završenom filmskom festivalu u Torontu bio jedini »hrvatski« predstavnik. Film koji je u cijelosti snimljen na Brijunima kao glavnoj lokaciji te u Puli prati avanture naslovnog lika koji se nakon slučajnog ranjavanja u Sarajevu budi u nekadašnjoj Titovoj rezidenciji na Brijunima.


Scena iz filma »Bosonogi car«


Scena iz filma »Bosonogi car«





Hrvatski koproducent je Propeler film Borisa T. Matića i Lane Matić, ostatak hrvatske ekipe čine glumci Siniša Labrović, Darko Stazić, Alen Sinkauz i Hassan Abdelghani, kostimografkinja je Morana Starčević te kompozitori Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz, dok se u stranoj glumačkoj postavi, između ostalih, pojavljuju Geraldine Chaplin i Udo Kier. Američko-belgijska redateljica Jessica Woodworth rođena je u Washingtonu, živjela je i radila u mnogim svjetskim metropolama – od Hong Konga, Pekinga i San Francisca do Milana i Pariza, da bi se skrasila u Belgiji s poslovnim i životnim partnerom Peterom Brosensom s kojim zajedno stvara sve projekte koji se redovito prikazuju na najvažnijim filmskim festivalima kao što su Sundance, Mostra, Toronto, Cannes, SXSW, Rotterdam… S vrlo simpatičnom, veselom i komunikativnom Jessicom Woodworth razgovarali smo na 44. Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu.


 



Film »Bosonogi car« nastao je u belgijsko-hrvatsko-nizozemsko-bugarskoj koprodukciji i u cijelosti je snimljen u Hrvatskoj, na Brijunima kao glavnoj filmskoj lokaciji te u Puli. Sufinanciran je sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra kao manjinska koprodukcija te kroz sustav poticanja ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela Filming in Croatia. Hrvatski koproducenti, ujedno i izvršni producenti filma, su Boris T. Matić i Lana Matić iz producentske kuće Propeler film. Glavne uloge tumače Peter Van Den Begin, Titus De Voogdt, Bruno Georis, Lucie Debay te Geraldine Chaplin i Udo Kier. U produkciji filma sudjelovao je veliki broj filmskih djelatnika iz Hrvatske te preko 380 statista.



Jeste li planirali nastavak »Kralja Belgijanaca« već tijekom snimanja prvog filma? Ukoliko jeste, je li plan trilogija?


– Ne, dok smo snimali »Kralja Belgijanaca« nismo imali namjeru raditi nastavak, zapravo scenu u Sarajevu smo snimali u Bugarskoj. Ubojstvo kralja od strane nesposobnog belgijskog snajperista bio je originalni svršetak »Kralja Belgijanaca«, ali to nije bilo to. Film je morao završiti nadom, a ne smiješnom smrću. Trilogija nam nije u planu. U stvari, svaki film koji snimimo tretiramo kao da bi nam mogao biti posljednji. Doduše, otvoreni kraj filma ostavlja mogućnost da bi se kralj, odnosno car mogao ponovo pojaviti u nekoj novoj dimenziji. Primjerice, negdje u svemiru. Ionako baš i nema dovoljno zanimljivih znanstveno-fantastičnih filmova.


Uspješna suradnja


Opišite nam svoj radni odnos s Peterom na setu. Kako režirate i stvarate filmove, pogotovo jer niste samo filmski tim već i životni partneri, što ponekad može biti i otežavajuća okolonost?


– Ja biram, pripremam i režiram sve glumce. Režiranje glumaca je moja velika ljubav, a i bolje je da rade s jednom a ne dvije osobe, dok je Peter mnogo dublje uključen u produkcijski dio. Priče i scenarije zajedno stvaramo i naša suradnja se pokazuje uspješnom na evo već petom filmu i to je zato što dijelimo isti humor, isti senzibilitet za glazbu, ista politička uvjerenja i istu vrstu ludosti. Mislim, iskreno, prilično je ludo snimati filmove! Morate stvarno vjerovati da taj rizik i ta žrtva vrijede. Naša suradnja funkcionira i zato što nam ego nije problem. Film nam je jednostavno previše važan.


Živjeli ste u mnogim gradovima širom svijeta. Je li izloženost različitim kulturama, ljudima i mjestima utjecala na vaše umjetničke odrastanje i formiranje?


– Živjela sam na mnogim mjestima, ali svijet je velik i još uvijek postoji toliko mnogo mjesta o kojima ne znam ništa. Što više to shvaćam, to sam više skromnija. Što više učim, shvaćam koliko malo znam. Što više snimam filmove, više mi je stalo do čovječanstva i naše zajedničke sudbine. Zapravo se ne smatram umjetnicom. Više sam kroničarka koja vjeruje da je film najmoćnije sredstvo kojim možete uhvatiti trenutak i dijeliti misteriju i čuda našeg svijeta.


Film je u cijelosti snimljen na Brijunima i u Puli. Kakva su vaša iskustva snimanja u Hrvatskoj? Kako biste opisali suradnju s hrvatskim koproducentima Borisom i Lanom Matić?


– Bilo je to naše prvo snimanje u Hrvatskoj i imamo samo najbolje uspomene i iskustva. Sve što smo tražili bilo nam je osigurano u roku i unutar proračuna, zahvaljujući izvrsnom hrvatskom timu koji je mjesecima radio dvadeset i pet sati dnevno kako bi sve bilo u najboljem redu. Boris i Lana bili su nevjerojatni partneri, uvijek nasmijani, vedri i puni dobrote. Ne znam ni sama kako im je to baš uvijek uspijevalo.