Genetski varijantni peptidi

Nova znanstvena studija u forenzici: Osumnjičenike bi mogli naći pomoću jedne dlake kose

P. N.

FOTO/Wikimedia Commons

FOTO/Wikimedia Commons

Sam uzorak kose može, izuzetno rijetko, implicirati nekoga tko nije povezan sa zločinom.

MSN navodi da su znanstvenici identificirali ljude koristeći dlaku kose kratke dužine, bez pričvršćenih folikula ili stanica kože. Objavljeni rezultati pojavljuju se u časopisu “Forensic Sciences”, objašnjavajući novu tehniku koja zahtijeva oko 1 posto prethodnog praga za uparivanje. Znanstvenici su upotrijebili spektralnu analizu da bi usporedili podatke koje su dobili puštanjem praškaste kose kroz maseni spektrometar.




Kosa sadrži identifikacijske kolekcije proteina nazvanih genetski varijantni peptidi (GVP), koji nisu jedinstveni po načinu na koji su otisci prstiju i DNK, ali se još uvijek mogu koristiti za isključenje osumnjičenih. “Slijed proteina vrlo je individualan, ali još uvijek postoji šansa – jedan na milijun ili čak jedan od deset milijuna – da dvoje ljudi dijeli iste”, prenosi Science.


Sam uzorak kose može, izuzetno rijetko, implicirati nekoga tko nije povezan sa zločinom. Ali, većina forenzičkih znanosti koja uključuje kosu već uključuje i uspoređivanje nečega što ste pronašli s uzorkom za koji već znate da je povezan s određenom osobom – na isti način sami otisci prstiju ništa ne znače. Izgledi su mnogo veći da će uzorci kose pomoći prilikom isključivanja određene osobe. 


Do danas ovakav podatak nije prihvaćen na sudu


Ideja upotrebe GVP-ova za izradu kompatibilnih parova nije nova, ali prijašnje tehnike uključuju u osnovi uništavanje pramenova kose uz nadu da će preživjeti dovoljan broj proteina za identifikaciju. Zbog toga je to više pokušaj nego znanost, a nepotpuni podaci mogu dovesti do nagađanja ili čak suprotnih zaključaka. Tim NIST-a (National Institute of Standards and Technology) može sačuvati puno više identifikacijskog materijala i pritom znanstvenicima olakšati proučavanje.




Kosa nije jedini način za dobivanje GVP-a od osumnjičenih ili žrtava, ali često je najlakši koji se može naći na mjestu događaja. Znanstvenici također mogu koristiti kosti, ali osumnjičeni vjerojatno neće ostaviti golu kost iza sebe. Otisci prstiju mogu sadržavati GVP, ali to još nije uobičajena praksa u usporedbi s proučavanjem uzoraka otisaka prstiju ili njihovog čišćenja za DNK materijal. Tek je jedan dio jednog pramena kose dovoljan da znanstvenici prouče njegove GVP.


Za ovu metodu postoje i neki nedostaci. Liječenje i analiza čak i sićušnog dijela kose traje oko jedan dan, što je puno vremena u ozbiljnoj kriminalističkoj istrazi. Ako istražitelji žele nekoga privesti ili dobiti nalog, čekanje možda uopće nije izvedivo. Do danas niti jedan GVP podatak o kosi nije prihvaćen kao dokaz na sudu.


Umjesto toga, nude optimizam u pogledu mogućnosti za veću biblioteku uzoraka peptida, kao i potencijal da se ti dokazi kombiniraju s drugim oblicima. “Drugim riječima, ako se na jednom mjestu zločina nađe dlaka, a na drugom krv, istražitelji će moći procijeniti jesu li došli od iste osobe” zaključuje se u priopćenju kojeg prenosi Science.


Za sada, istraživači nastavljaju s izgradnjom baze podataka i koriste je za bolje, detaljnije analize.