Bez dodira

Znanost daje objašnjenje zašto neki ljudi zaziru od zagrljaja i dodira. Sve kreće još od – djetinjstva

P. N.

Foto: Unsplash

Foto: Unsplash

Znanstvenici su pokušali stručno objasniti zašto neki ljudi osjećaju odbojnost prema dodiru i zagrljajima, a faktori koji određuju sklonost prema fizičkom dodiru određuju nas još u djetinjstvu



Američki znanstvenici pokušali su stručno objasniti što to kod nekih ljudi izaziva odboj prema fizičkom dodiru. Oni, naime tvrde kako je u većini slučajeva uzrok u odgoju i kako nesklonost nekih odraslih ljudi zagrljajima u većini slučajeva dolazi iz djetinjstva.


Profesorica Suzanne Degges White sa Sveučilišta Northern Illinois pobliže je objasnila kako se oblikuju naše sklonosti prema fizičkom dodiru: “Sklonost fizičkom dodiru, bez obzira je li u pitanju zagrljaj, milovanje po glavi ili ramenima, ili pak rukovanje često je posljedica iskustava koje netko nosi iz najranijeg djetinjstva.”



Djetinjstvo




Studija provedena 2012. pokazuje kako su osobe koje su odrasle s roditeljima koji su ih grlili i mazili i same nastavile s tom praksom. Također, veća je vjerojatnost kako su isti obrazac ponašanja primjenjivali poslije i kod vlastite djece. Rezultati studije ukazuju kako su “zagrljaji bitan dio emocionalnog odgoja djeteta”.


Profesorica Degges White iznijela je kontradiktornu mogućnost koju također nosi djetinjstvo bez čestih zagrljaja. Naime, izostanak bliskosti s roditeljima kod neekih ljudi ima suprotan efekt: “Nedovoljno grljena djeca kasnije često vape za fizičkim kontaktom”.



U prilog toj teoriji govori i psihologinja Darcia Narvaez s Notre Dame sveučilišta: ona objašnjava da su istraživanja pokazala kako postoje dva načina na koja se nedovoljno grljenja može odraziti na razvitak. Prvi je nedovoljno razvijen živac vagus koji može uzrokovati smanjenu sposobnost za intimnost i suosjećanje. Drugi je nedovoljno otpuštanje hormona oksitocina koji pomaže da se stvore bliske veze među ljudima.


Utjecaj kulture


Znanstvenici su složni u stavu da se ne trebaju zanemariti ni kulturološki elementi kad je posrijedi pitanje fizičkog dodira i grljenja među ljudima. Kao primjer se navode stanovnici Sjeverne Amerike i Velike Britanije koji se, prema podacima iz 2010. grle rjeđe od stanovnika Francuske ili Portorika.



Degges White dodaje i da se averzija prema grljenju može prevladati. No, naglašava kako to nije nužno, jer nema ničeg lošeg u izbjegavanju grljenja te da zbog toga ne treba osjećati pritisak. Čini se ipak da nas djetinjstvo oblikuje mnogo više no što smo mislili.


Izvor: geek.hr


Foto: Unsplash