Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. listopada 2019.
Prava pitanja

Zašto je Trump pobijedio na izborima? "Bilo bi primamljivo sve svesti na jedan uzrok, stvar je mnogo složenija"

Izvor: Reuters
Izvor: Reuters
Autor:
Objavljeno: 29. siječanj 2019. u 14:23 2019-01-29T14:23:29+01:00

Tendencija pretpostavljanja da složeni događaji imaju samo jedan uzrok, zapravo je ˝zabluda o jednom uzroku˝, navodi Rathje

Zašto je Trump pobijedio na izborima 2016. godine? Je li to bila ekonomska tjeskoba? Rasizam? Seksizam? Imigracija? Politička (ne)korektnost?

Na navedena pitanja dao je odgovor, Steve Rathje, doktorand psihologije Sveučilišta Cambridge i stipendist Billa Gatesa za Psychology Today.

Impliciranje takvim pitanjima značilo bi da složeni događaji poput izbora 2016. godine imaju samo jedan uzrok.

Kad naslovi kažu da "nova studija otkriva pravi razlog zbog kojeg su se Obamini glasači prebacili na Trumpa", postoji pretpostavka da je prelaskom na Trumpa postojao jedan pravi uzrok, a kada se taj uzrok identificira, nema potrebe tražiti druge potencijalne uzroke. Tendencija pretpostavljanja da složeni događaji imaju samo jedan uzrok, zapravo je ˝zabluda o jednom uzroku˝, navodi Rathje.

Istraživanja pokazuju da ljudi preferiraju jednostavna objašnjenja umjesto složenijih. Jedna studija koju je vodila psihologinja Sveučilišta Berkeley, Tania Lombrozo, otkrila je da sudionici studije vjeruju da su dva simptoma uzrokovana jednom bolešću, a ne dvije odvojene bolesti, čak i ako su sudionicima prikazane informacije koje sugeriraju da je drugo objašnjenje vjerojatnije.

Čak i mlađa djeca preferiraju objašnjenje ˝jednog uzroka˝: Kada se igračka prikaže s upaljenim svjetlom i kada se ventilator okreće, djeca imaju veću vjerojatnost da će misliti da ti učinci dolaze iz zajedničkog uzroka, a ne dva neovisna mehanizma.

Što uzrokuje tendenciju takvoga razmišljanja, koji su neki od uzroka načina razmišljanja ˝jedan uzrok˝ i koje su posljedice toga?

Možda se naše razumijevanje uzročnosti sastoji samo od jednog uzroka i jednog učinka. To je ono što kognitivni znanstvenik George Lakoff tvrdi u svojoj klasičnoj knjizi ˝Metaphors We Live By˝. Lakoff vjeruje da je naše razumijevanje uzročnosti ukorijenjeno u našem razumijevanju fizičkog svijeta. O uzročnosti učimo od rane dobi kroz naše iskustvo ˝manipuliranja˝ objektima: ako nešto odbacimo, ono pada, a ako nešto udarimo, ono se pomiče.

Ima smisla da je ideja uzročnosti linearna te se sastoji od jednog uzroka i jednog učinka, jer to je tipično kako fizička uzročnost djeluje. Međutim, ova koncepcija uzročnosti ne objašnjava složenija pitanja, poput globalnog zatopljenja, siromaštva ili rezultata izbora 2016. godine. Da bi se razumjela ovakva pitanja, Lakoff tvrdi da moramo razmišljati u terminima "sistemske uzročnosti", koja uključuje višestruke uzroke interakcije, povratne informacije i uzroke vjerojatnosti. Međutim, Lakoff priznaje da nam razmišljanje na ovaj način ne dolazi prirodno i teže ga je objasniti kolokvijalnim govorom..

U svojoj knjizi Factfulness, Hans Reisling kaže da su nam jednostavne ideje primamljivije, jer volimo osjećati da nešto znamo i razumijemo, ali nas to može dovesti do onog što Reisling naziva ˝instinkt jedne perspektive", odnosno tendencije da mislimo da postoji jedan uzrok iza složenih problema koji se mogu riješiti jednim rješenjem.

Na primjer, moglo bi biti primamljivo misliti da je državničko upravljanje glavni uzrok svih problema i da će promjena vladinih propisa biti jedinstveno rješenje, ili bi nam moglo biti primamljivo promatrati nejednakost kao pravi uzrok svih problema i vidjeti preraspodjelu kao jedinstveno rješenje. No, kako tvrdi Reisling, ovaj instinkt nas navodi na pogrešno razumijevanje složenosti svijeta oko nas.

Može biti utješno svesti svu krivnju za složeni problem na jedan jedini uzrok. Niz studija sugerira da okrivljavanje neprijatelja može smanjiti egzistencijalnu anksioznost i dati nam veći osjećaj kontrole.

Slično tome, može biti utješno vjerovati da društvena pitanja proizlaze iz jednog korijenskog uzroka, jer to znači da se problem može razumjeti, ograničiti i kontrolirati. Ako prepoznamo istinsku složenost pitanja, to bi moglo dovesti do uznemirujuće spoznaje da mi uistinu ne razumijemo ta pitanja i da ona mogu biti mnogo teža nego što mislimo za riješiti.

Ljudi se često pri donošenju objašnjenja djeluju po principu “Occamova britva”, koji kaže da je pri izboru između dva objašnjenja najjednostavnije objašnjenje obično najbolje. Jednostavna objašnjenja olakšavaju nam pouzdano predvidjeti i spriječiti buduće događaje.

Bez obzira na navedeno, ne bismo trebali misliti da su jednostavna objašnjenja vjerojatnija istina jer istraživanja sugeriraju da su naša objašnjenja stvari u svijetu oko nas često nepotpuna. Unatoč tome, mislimo da možemo objasniti svijet oko nas mnogo dublje nego što zapravo možemo, a razmišljanje o jednom uzroku može stvoriti ekstremna uvjerenja, uzrokujući da ljudi vjeruju da se složeni problemi mogu riješiti jednostavnim rješenjima koja se usredotočuju na uklanjanje uzroka problema.

Stvari su često mnogo složenije nego što bismo htjeli vjerovati, a složena sustavna pitanja vjerojatno neće imati samo jedan uzrok. Dakle, umjesto postavljanja pitanja poput "što je uzrokovalo da Trump pobijedi na izborima 2016.godine?", možemo postavljati pitanja koja se fokusiraju na uzročnu kompleksnost svijeta oko nas. U tom slučaju pitanje bi trebalo glasiti "koji su bili neki od faktora koji su uzrokovali da Trump pobijedi na izborima 2016. godine?", zaključuje Rathje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.