Hramski svitak

Nove tajne Svitaka s Mrtvog mora: Pronađeni slojevi soli kakve uopće nema na tom području

P. N.

FOTO/Svitci s Mrtvog mora, Flickr

FOTO/Svitci s Mrtvog mora, Flickr

„Nisam bio ni najmanje iznenađen kada sam saznao da dio svitaka nije pripremljen u regiji Mrtvog mora", kaže jedan od istraživača.



“Svitci s Mrtvog mora” ili „Kumranski spisi“ sastoje se od oko 900 dokumenata koji su otkriveni između 1947. i 1956. godine u jedanaest špilja u okolici Kumrana, u blizini drevnog naselja Khirbet Qumran, na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora. Tekstovi su od ogromnog religijskog i povijesnog značajna, a sada su otkrili i nove tajne.


MSN prenosi da su istraživači obavijestili o pronalasku dosada nepoznate tehnike koja je korištena da bi se pripremili izvanredni svitci iz kolekcije. Znanstvenici kažu da studija predstavlja zagonetku, jer sol korištena na slojevima Hramskog svitka nije učestala u regijama Mrtvog mora.


Hramski svitak


“Ovaj anorganski soj koji je vrlo jasno vidljiv na Hramskom svitku nas je potpuno iznenadio. Pregledali smo ga detaljnije da shvatimo kako je svitak pripremljen, što se ispostavilo krajnje jedinstvenim”, kaže Admir Masic, profesor – asistent i koautor istraživanja s MIT-a. “Ove soli nisu tipične za ništa što znamo o povezanosti između tog vremena i stvaranja svitaka”, dodaje.


Hramski svitak je jedan od najistaknutijih dijelova ove značajne knjige. To je rukopis kojeg su beduini prodali antiknom prodavaču koji ga je zamotao u celofan i stavio u kutiju za cipele ispod poda. Taj se priručnik nalazi u mnoštvu ostalih svitaka s Mrtvog mora u krilu “Shrine of the Book”, izraelskog muzeja u Jeruzalemu. 




Svijetao i blijed svitak dugačak više od osam metara napisan je na pergamentnim listovima pocrnjelim tretmanom soli (alum), a sadrži niz neobičnih značajki. Vrlo je tanak, pa su stručnjaci zaključili da je možda načinjen od životinjske kože podijeljene na dva dijela. Za razliku od većine svitaka, tekst je na “mesnoj” strani kože. Iznenađujuće je i što je tekst napisan na debelom sloju gustih minerala koji na vrhu kolagena tvore površinu za pisanje.


FOTO/Hramski svitak, Wikipedia


FOTO/Hramski svitak, Wikipedia



“Sloj podsjeća na žbuku na zid”, rekla je profesorica Ira Ira Rabin, također autorica studije. U časopisu “Science Advances” Masic i kolege izviještaju da su analizirali fragment Hramskog svitka da bi uklonili šminku ovog sloja koji sadrži mineral. Rezultati pokazuju da je površina pisanja većim dijelom sastavljena od sulfatnih soli, uključujući glauberit, gips i tenardit – minerale koji se otapaju u vodi i ostaju kad voda ispari, prenosi MSN.


Netipične soli


Međutim, istraživači kažu da ove soli nisu tipične za regiju Mrtvog mora, postavljajući pitanja odakle točno potječu. Profesor Timothy Lim sa Sveučilišta u Edinburghu, koji nije bio uključen u studiju, kaže da nalazi ne pokazuju da Hramski svitak nije došao iz regije, čak i ako su soli korištene za njegovu pripremu mogle doći s nekog drugog mjesta.


S druge strane, profesor Jonathan Ben-Dov sa Sveučilišta u Haifi se ne slaže. „Nisam bio ni najmanje iznenađen kada sam saznao da dio svitaka nije pripremljen u regiji Mrtvog mora. Bilo bi naivno pretpostaviti da su tamo svi pripremljeni”, rekao je.


“Vjerujemo da je primarna obrada svitka u skladu sa zapadnjačkim načinom pripreme pergamenta. Ali detaljan tretman je prilično jedinstven”, dodaje Rabin.


FOTO/Antičko naselje Kumran, Wikimedia


FOTO/Antičko naselje Kumran, Wikimedia



Istraživački tim kaže da nalazi postavljaju pitanja o tome kako najbolje sačuvati Svitke s Mrtvog mora, napominjući da sulfatne soli mogu značiti da su svitci osjetljiviji na male promjene vlažnosti nego se prije mislilo.


Među onima koji su pozdravili nalaze bio je i doktor Kipp Davis s Instituta za Svitke Mrtvog mora na Sveučilištu Trinity Western u Kanadi, jedan od akademika koji je nedavno otkrio da je trgovina fragmentima svitaka s Mrtvog mora bila puna laži, piše MSN.


“Ovo je važno istraživanje otkrilo niz stvari koje obećaju da će i dalje biti od pomoći u proučavanju drevne židovske biblijske kulture, ali pored toga, i u našim naporima da razvijemo robusnije i pouzdanije tehnike za procjenu autentičnosti i krivotvorenja u drevnim rukopisima” zaključuje.