Mala Kme

Martina o majčinstvu piše bez uljepšavanja: ‘Želim prenijeti poruku da je sasvim u redu biti nesavršen’

Ivana Kocijan

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj

Mala Kme bila je i ostala neka vrsta ispušnog ventila. Što duže pišem, to mi je jasnije koliko svi prolazimo kroz slične životne situacije, muče nas iste brige i vesele iste stvari, kaže riječka novinarka



RIJEKA – Riječka novinarka s krčkom adresom Martina Frka Milotić »zapisima s ruba svijesti jedne neispavane mame« oduševljava gotovo devet tisuća pratitelja svoje Facebook stranice »Mala Kme osvaja svijet« na kojoj piše o – majčinstvu bez uljepšavanja. Njezini zapisi bez filtra i cenzure o često najintimnijim obiteljskim trenucima oduševljavaju čitatelje iz čitave regije koji će njezine tekstove uskoro moći pronaći i u obliku knjige.


Kada ste pokrenuli blog (i Facebook stranicu) Mala Kme osvaja svijet? Zašto ste počeli pisati, odnosno objavljivati »zapise s ruba svijesti jedne neispavane mame«?


– Mala Kme se zapravo »rodila« dva puta. Prvi put to je bilo početkom 2012. godine kada se rodila i naša Gita, odnosno kada sam joj u nekoj vrsti kolumne na tadašnjem portalu MaMi.hr dala upravo ovaj nadimak. U to vrijeme bila sam friška mama, na porodiljnom, uglavnom zatvorena u svoja četiri zida i, kao nekome tko je i privatno i poslovno navikao biti veći dio dana na terenu i među ljudima, to mi je bio poprilični šok.




Osim toga, budući da sam novinarka, strašno mi je falilo pisanje. MaMi.hr se u međuvremenu ugasio, a četiri godine kasnije rodio se i Bartol i čitava se situacija ponovila. Tada je nastao današnji blog i Facebook stranica Mala Kme osvaja svijet.


Što vam je taj blog/stranica značio u početku, a što vam znači danas?


– »Zapisi s ruba svijesti jedne neispavane mame«, tako stoji u opisu Male Kme od prvog dana i ta rečenica možda i najbolje opisuje moje prvotne namjere. Tako premorenoj, kronično neispavanoj, raščupanoj, izbljuckanoj i samo napola pri zdravoj pameti, i tada i danas Mala Kme bila je i ostala neka vrsta ispušnog ventila. Pisati znači živjeti, pa tako ja svakoga dana, kad klinci utonu u san, sumiram svoj dan i proživim ga ponovo kroz taj mali post. Što duže pišem, to mi je jasnije koliko svi prolazimo kroz slične životne situacije, muče nas iste brige i vesele iste stvari i moram priznati da je taj moj večernji ritual postao i veselje i utjeha, ovisno o situaciji.


Savršeno nesavršeni


Svi koji prate vašu stranicu znaju da vašu obitelj, uz vas, čini vaš suprug Marijan (MM), te vaša djeca – Gita (Mala Kme) i Bartol (Cicachu). Mala Kme, Cicachu i MM žive na društevnim mrežama bez uljepšavanja, uređivanja i cenzuriranja. Je li upravo u tom iskrenom opisivanju svakodnevnog života, i to uz najčešće puno suptilnog humora, »tajna« vaše čitanosti?


– Vjerujem da je. Cicachu je u međuvremenu prestao cicati pa si je nadjenuo novi nadimak – Bato – a ja namjerno izbjegavam naša imena jer iskreno mislim da nisu toliko bitna. Više manje svaka obitelj ima svog Cicachua ili Batu, Malu Kme i MM-a i jednu Mater, koji se skupa nose sa svakodnevicom kako najbolje znaju i umiju. Zato se, vjerujem, toliko ljudi i pronašlo u Maloj Kme. S druge strane, ono što ja pišem je zaista majčinstvo bez uljepšavanja.


Kod mene nećete naći one savršene slike obitelji na kojima se svi savršeno smješkaju u besprijekorno čistim bijelim košuljama, nitko nije nervozan, nikome se ne piški, nitko ne žica čokoladu i svi se obožavaju. Naprotiv, mi se redovito živciramo, plačemo i smijemo se, svatko nateže na svoju stranu, uvijek se nekome kaka i uvijek je netko musavi mrgud. Ali ipak se uvijek volimo i to je ona poruka koju se nadam prenijeti dalje. Sasvim je normalno i u redu biti nesavršen. U vremenu savršenih instagramskih obitelji, mi smo upravo to – nesavršeni.



Mala Kme na Facebooku ima gotovo 9 tisuća pratitelja. Pretpostavljam da su mnogi od njih danas vaša svojevrsna internetska obitelj?


– Zanimljivo je kako neke ljude nikada ne upoznaš uživo, ali osjećaš kako dišu. I to nema veze sa zemljom u kojoj žive, religijom, razlikom u godinama niti ičim drugim. Zapravo, što više upoznajem ljude u tim često najtežim, najintimnijim obiteljskim trenucima, to mi je jasnije koliko čitavo čovječanstvo jest, ili bi bar trebalo biti, jedna velika obitelj.


Možete mi reći da sam sanjar, kako je ono rekao Lennon, ali *ebi ga… Kad bi se ljudi samo sjetili da smo svi ispali iz istog mjesta (pi*ke, da ne bude zabune) – i neminovno ćemo završiti na istom mjestu (dva metra pod zemljom, naravski) – svijet bi sigurno bio ljepše mjesto, s puno manje podjela, mržnje i ratova.


Teme o kojima se ne govori


Tko vas sve čita?


– Mislim da bi statistika rekla da su to uglavnom žene, mahom majke, ali i bake, buduće mame, tate… Iz čitave regije. Ljudi kojima nije do uljepšavanja stvarnosti, koji su svjesni svojih nesavršenosti i ne srame ih se, već ih priznaju i trude se uvijek biti bolji. Ljudi koji vole svoju djecu i svoju obitelj.


Što komentiraju i koje ih teme najviše zanimaju?


– Najviše komentara redovito dobiju teme o kojima se inače ne govori. To su situacije kad sjediš na wc-u okružena djecom, mačkom, psom i mužem i svi od tebe nešto žele, a ti se samo želiš popišati u miru. Ili pak obično buđenje ujutro nakon godinu-dvije kronične nesanice. Zamislite stanje uma kada vas netko godinu dana budi svakih 20 minuta! Zvuči kao mučenje? I jest, samo što vam to ljudi uglavnom neće priznati, nego će vas poklopiti riječima »što se žališ, kao da je meni bilo bolje«, ili pak »vi moderne mame od svega radite dramu, žene su u polju nekad rađale pa što im je falilo«.


Meni se ipak čini da se od žena danas očekuje više nego ikada: savršenstvo i na poslovnom i na privatnom planu. Istovremeno, suvremene obitelji manje su nego ikada i sve se manje mogu osloniti na pomoć baka i djedova, a mladi roditelji zatrpani su golemom količinom informacija kakva ni jednoj ranijoj generaciji nije bila dostupna, što roditeljstvo zaista može učiniti nalik kvantnoj fizici. Mladim roditeljima nije lako, a mislim da nam svima ponekad treba mjesto gdje će nam netko reći – sve je u redu, tko je danas još uopće normalan, možeš ti to. Volim vjerovati da je Mala Kme upravo jedna takva oaza.


Najčešće pišete o »mamećim« temama i o svojoj obitelji, ali i o drugim temama koje vas »žuljaju«, poput politike, crkve, društvenih nepravdi… U vrijeme kada su društvene mreže prepune »negativne energije«, ima li i na vašim stranicama negativnih komentara?


– Ima, neizbježno. Neki bi radije da sam uzorna žena-majka-kraljica koja se bavi djecom, kuhanjem i čišćenjem, da se nedjeljom skrušeno ispovijedam i nipošto ne govorim što mislim. Nudili su mi i da će moliti za mene, pristojno sam se zahvalila.


Ipak, imam iza sebe dobrih 15 godina rada u novinarstvu, a kod nas je nažalost još uvijek normalno novinarima prijetiti smrću, silovanjem, premlaćivanjem i sličnim kreativnim »discipliniranjima« pa sam po putu naučila ignorirati primitivne krkane. Negativna energija na Maloj Kme je zapravo gotovo beznačajna u moru pozitivnih komentara i podrške koja ondje vlada. Kad se koji krkan i pojavi, ne moram ga blokirati – brzo ga poklope drugi ljudi normalnog, zdravorazumskog razmišljanja i to mi daje nadu da živimo u društvu kojemu se možda ipak ne piše tako crno.


Općenito, dosta sam ponosna na činjenicu što u vrijeme opće poplave cica, guzica, skandala i crne kronike na Maloj Kme nema ničega od navedenog. Nikada nisam platila ni jednu objavu niti imala sponzora koji bi me gurao, što znači da je svaki moj čitatelj na Maloj Kme tamo samo zbog onoga što pišem. Znamo li koliko malo Hrvati čitaju, srce mi je zbog toga veliko k’o kuća i volim si umišljati da je to velika stvar.


Knjiga prije Božića


Kako stojite s autocenzurom? Postoje li neke teme o kojima ipak ne možete, odnosno ne želite pisati?


– Nikada ne pišem o temi koja je već dugo vruća u mamećim krugovima – cijepljenju. Ne bih to doduše baš nazvala autocenzurom. Samo smatram da, budući da nisam ni liječnik ni znanstvenik, nemam pravo govoriti o toliko kompleksnoj temi koja vuče ozbiljne posljedice u svakom pogledu.



Bez obzira na moja možebitna iskustva i stavove, mislim da bi to bilo u najmanju ruku neodgovorno. Osim toga, iako su Mala Kme, Bato i moj suprug zvijezde gotovo svih mojih tekstova, prije nego bilo što objavim obavezno dva puta razmislim hoće li se itko od njih danas-sutra zbog mojih riječi osjećati loše na bilo koji način. Ako nisam sigurna, radije izbrišem post. Mogu kukati, žaliti se, njurgati i kvocati, ali ne želim da moja obitelj zbog toga ikada ima neugodnosti. Jesam li uspjela postići neku zlatnu sredinu, pokazat će vrijeme.


Mala Kme uskoro će zaživjeti i u knjizi »Mala Kme osvaja svijet« s podnaslovom – »Majčinstvo bez filtera«. Kako ste zamislili knjigu?


– Mala Kme će u svom ukoričenom izdanju sadržavati stotinjak stranica najboljih tekstova sa istoimene stranice, ali i nekoliko starijih tekstova koji su nastali unazad šest, sedam godina. Red satire, red emocija, red suza, red smijeha. Baš kao i u životu.


U trenutnoj radnoj verziji oni su podijeljeni u niz poglavlja koja ne teku kronološki, već tematski, pa tako obuhvaćaju dojenje i dohranu, muke po uspavljivanju, muško-ženske odnose (primjerice satirični vodič za seks nakon poroda) i slične teme u kojima će se, vjerujem, prepoznati većina novopečenih, ali i iskusnijih roditelja. Posebno mjesto u knjizi dobit će i čitatelji Male Kme, ali to je malo iznenađenje koje ću još malo zadržati tajnom.


Možete li nam otkriti nešto više o knjizi i kako je zapravo došlo do toga da ukoričite svoje tekstove?


– Kad sam tek počela pisati blog, knjiga mi nije bila ni u primisli. No kako je broj čitatelja rastao, tako su mi upravo oni sve češće napominjali kako bi Malu Kme rado imali i na svojom noćnom ormariću. Vrlo sam samokritična i dugo se nisam usudila ni razmišljati o tome da su moji tekstovi dovoljno kvalitetni da dobiju svoje korice, ali čini se da me publika demantirala.


Knjigu će objaviti Naklada Fragment, splitska nakladnička kuća koja me svojim entuzijazmom potpuno osvojila u trenutku kada sam već napravila prve korake k samostalnom izdavanju. Naime, moja draga bivša redakcijska kolegica, dugogodišnja novinarka i urednica Kulture Svjetlana Hribar, učinila mi je tu čast da bude mojom urednicom i kada se u ovoj priči pojavila Naklada Fragment, mi smo već bile napravile jedan velik dio posla.


Najveći je izazov bio kako tekstove koji su primarno pisani u internetskoj, kratkoj i jezično vrlo sirovoj formi pretvoriti u sadržaj koji funkcionira i u tiskanoj verziji. Nisam sigurna bih li to uspjela bez nje. Naklada Fragment će obaviti ostatak posla, a knjiga bi trebala biti u prodaji već prije Božića. Trenutno se intenzivno bavim razmišljanjem o naslovnici koja bi trebala biti prilično nekonvencionalna, ako ne i kontroverzna. Jako me veseli što je u planu nekoliko promocija diljem Hrvatske jer ću napokon upoznati i neke od mojih najvjernijih čitatelja.


Puno planova


Što mislite, tko će čitati vašu knjigu? Kome ste je vi namijenili?


– Kažu mi da je Mala Kme savršeno štivo za friške roditelje, one koji će tek postati mama i tata, ali i one koji su već iskusni u toj ulozi. Nadam se da će upravo do njih knjiga i doći, ali prvenstveno bih voljela da dođe u ruke onim mamama i tatama koji se osjećaju nesigurno, koji se svakodnevno prepispituju čine li možda nešto pogrešno; koji se osjećaju izolirano i usamljeno; kojima treba netko da im kaže da nisu sami i da rade dobar posao.



Jer, ako maknemo tužne i ružne iznimke, većina roditelja zaista daje sve od sebe. I dok će vas na radnom mjestu možda tu i tamo netko pohvaliti, potapšati vas po leđima, reći »hvala« ili vam čak dati povišicu, kada si roditelj – ništa od toga. Mala Kme je upravo to »hvala« i to tapšanje po leđima. Šteta što u knjigu ne mogu tutnuti i povišicu.


Što biste savjetovali budućim i novopečenim mamama? Koga da slušaju, kome da vjeruju?


– Buntovnica u meni sada je zamalo ispalila – ne slušaj nikoga, vjeruj samo sebi. I dalje mislim da je tako najispravnije, ali štreberica koja nikad ne spava savjetovala bi svima (i mamama i tatama!) puno, puno čitanja. Isprva će se sve činiti kao znanstvena fantastika, gomila često dijametralno suprotnih informacija koje samo zbunjuju, međutim samo znanje vas može dovesti do točke da donesete informiranu odluku o bilo čemu.


S bebom ne dolaze upute za uporabu, ali dolazi puno loših savjeta »tako smo i mi pa nam ništa ne fali«, a jedini način da vidite drvo od šume jest da dobro upoznate čitavu šumu – drvo po drvo. Čitajte sve, ma kako glupo zvučalo, jer iz svega ćete moći izvući neku korisnu informaciju.


Mnoge mame misle da će sve »prirodno« znati čim dobiju bebu. Puno toga doista jest prirodno, ali jako ćete si olakšati život ako neke stvari naučite unaprijed, osobito u trenucima kada hormoni divljaju, a život vam se okreće naglavačke.


Osim toga, mislim da svakoj ženi u tim trenucima treba njen babinjak. Grupa žena s kojom dijeli slične stavove – ne nužno životne, ali svakako one o dojenju, odgoju i sličnim temama koje prvih dana život znače. Ako već nema mame, sestre, prijateljice koja razmišlja na isti način, uvijek bih preporučila doulu. Te predivne, fantastične, educirane žene podignut će vas iz najcrnjih dubina ako treba i uvijek biti tu za vas.


Kakvi su vam planovi za dalje?


– Mala Kme ide dalje istim ritmom – svaki dan novi tekst, tu nema promjene. Međutim, u knjigu trenutno nismo ubacili nekolicinu pjesmica i kratkih priča za djecu, a koje su također objavljene na blogu. Naprosto, nisu se uklapali u ovaj koncept, ali se nadam da će u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti možda zaživjeti u obliku slikovnice za djecu.


To bi mi bilo osobito drago. Osim toga, usput se pomalo bavim i zaboravljenim mitovima i legendama s područja Kvarnera koje bih rado prilagodila mladima i u obliku knjige sačuvala od zaborava. Jedan je rukopis gotov, drugi u pripremi, ali o tom – po tom. Želja i planova je puno, a uz posao i dvoje mališana koji su moj čitav svijet, vremena nikad dosta.