Foto Marko Gracin
GORJANI – Gorjanima, malenom općinom nadomak Đakova orila se u nedjelju pjesma, čuo zvuk gajdi, ali i tamburica. Tako to biva na blagdan Duhova još od 2002. godine “novijeg vremena”, od kad je ovaj davni običaj obnovljen.
Riječ je o godišnjem proljetnom ophodu kraljica ili ljelja, običaju čiji korijeni datiraju još iz praslavenskih vremena, a koji se u Gorjanima održao do 1966. godine, da bi nakon 36 godina muka ponovo oživio, k tome i 2007. godine od strane Ministarstva kulture upisan na listu hrvatske nematerijalne kulturne baštine, a od 2009. godine dio su UNESCO-ve Reprezentativne liste nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
U današnjici ovaj je običaj povjeren članicama i članovima KUD-a Gorjanac, a počinje na pedesetodnevnicu tj. blagdan Duhova svetom misom u crkvi sv. Jakova apostola, u kojoj ljelje ili kraljice imaju počasno mjesto. Ovonedjeljna je dospjela u mnoge domove Hrvatske jer su ju prenosile kamere HRT-a. Nakon svečane mise djevojke su u crkvenom dvorištu upriličile svoj karakteristični ples sablji.
Bio je to vrlo ompresivan prizor praćen pjesmom ljelja i kraljeva (također djevojaka, no djevojaka sa sabljama op.a.), no i pjesmom tamburaša, kao i zvucima gajdaša. Iz crkvenog dvorišta družina je krenula u uphodnju mjesta, odnosno svima onima čija su otvorena dvorišna vrata značila poziv na druženje. Prvom su ove prekrasne djevojke, njih dvadesetak, zapjevale župniku, a potom su nastavile pohod Gorjanima.
Orio se glavnom ulicom bećarac, unatoč izuzetno vrućem sunčanom danu dočekivali su ih i pljeskom ispraćali mještani, a one su nalik pravim ljeljama ili kraljicama ponosno prošetavale svoju predivnu nošnju. Domaćini su ih gostili, kako to običaj i nalaže – slatkim, slanim, suhim i mokrim. One njih pjesmom i plesom, i tako od vrata do vrata, od obitelji do obitelji.
Veselja nije nedostajalo iako je moralo biti nesnosno vruće u tri ili četiri podsuknje i haljini, ili pak pod stožastim cilindrom kraljeva ispod kojeg se još nalazila i perika. No, sve za običaj, rekoše ljelje i naglasiše kako jedva čekaju iduću godinu da sve to ponove.
Doznali smo još i da ovaj običaj nema crkvenih obilježja iako se odvija na blagdan Duhova, a i počinje svetom misom. Legenda kaže da su za nekog od proboja Turaka svi muškarci iz Gorjana bili zarobljeni, no dovitljive su se djevojke i žene dosjetile smicalici, pa odjenule mušku odoru i naoružane sabljama i kosama krenule na turski tabor. Kad su ih Turci vidjeli pomislili su da vide duhove pa zarobljenike od straha oslobodili i dali petama vjetra.
Tako kaže legenda, no stručni ljudi kažu drugačije. Kažu da ovaj gorjanski običaj potječe još iz vremena prije seobe Slavena, a vežu ga uz kult boga Peruna. Bilo kako bilo, vidjeti ga, a i čuti jedno je vrlo neobično i posebno iskustvo. Gorjanima na čast, a svima na znanje – al’ je lipo pogledati ljelje, kad naprave veliko veselje…
