Pravo na izbor

Feministička poruka koja se krije iza bajke “Ljepotica i zvijer” seže u 17. stoljeće

P. N.

Foto: YouTube/Screenshot

Foto: YouTube/Screenshot

Profesorica Goldwyn ističe da se razvoj tih emocija može povezati ne samo s običajima braka u to vrijeme, već i s protestantizmom autorice ove priče. U 17. vijeku protestanti su u Francuskoj bili često odbačeni od društva. Prema njenim riječima, neki ljudi su mislili da su protestanti predstavljali liberalniju grupu ljudi koja je slobodnije razmišljala, a to se vidjelo u osobnoj slobodi Ljepotice



Upitajte nekoga koja je pouka priče o Ljepotici i zvijeri i uglavnom će odgovor glasiti da ljude ne treba prosuđivati na osnovu njihovog izgleda. No, otkada je 1740. godine ova divna bajka objavljena ona je imala još jednu, možda čak i dublju i snažniju pouku, a to je pravo svake žene da izabere svog muža.


U najnovijoj filmskoj verziji Ljepoticu glumi Emma Watson koja za taj lik kaže da je prava Disneyjeva princeza, ali nije pasivna već upravlja svojom sudbinom. Paul Young, profesor francuske književnosti 17. i 18. stoljeća na ”Georgetownu” ističe da je ovo priča o veoma inteligentnoj ženi, piše magazin LOLA.


“Tu priču je napisala i objavila žena i u njoj je glavna junakinja veoma zamišljena i inteligentna, sama donosi svoje odluke, a žene u francuskoj književnosti i društvu u to vrijeme nisu bile takve”, objašnjava profesor Young.




U originalnoj priči iz pera Gabrielle-Suzanne Barbot de Villeneuve, Ljepotica je imala dvije pohlepne sestre, u dvorcu se nije zabavljala samo čitanjem i sanjala je o lijepom princu. Tu je bilo više detalja o tome koliko je Zvijer bila strašna, čak je imala i slonovsku surlu. Jeanne-Marie Leprince de Beaumont je godinu dana nakon smrti autorice uredila i skratila ovu priču i objavila je u magazinu za djecu i mlade ljude.


Profesor Young naglašava da su neke od tema o ugnjetavanju žena izgubljene u revidiranoj i skraćenoj verziji iz 1756. godine. Kako su godine i stoljeća prolazili, tako je ta poruka postajala sve nejasnija.


“Plemkinje iz važnih obitelji koje su u Francuskoj živjele u 17. i 18 stoljeću se nisu udavale iz ljubavi. Njihovi očevi bi im izabrali muškarca s kojim bi brak bio dobar iz političkih ili financijskih razloga. Ljepotica iz priče je imala 16 godina, a u tim godinama su se žene u 18. stoljeću udavale. Upoznavale su svoje mnogo starije muževe i nisu imale mnogo vremena da se pripreme za brak”, objašnjava profesor Young.


U mnogim verzijama priče Ljepotica odlučuje da spasi očev život tako što će ostati kod Zvijeri. Tu se ona suočava s vlastitom verzijom nespremnosti za ono u što se upušta. Priča se kao takva može čitati na dva različita načina. S jedne strane imate Ljepoticu koja riskira biti sa Zvijeri umjesto mnogo konvencionalnijeg postavljenog aranžmana od strane njenog oca. S druge strane tu je i strah od nepoznatog muškarca kojem je ona povjerila svoj život, piše LOLA.


“Ljepotica zna da su tu sada samo ona i to stvorenje koje nikad prije nije vidjela, da su u dvorcu i da se ona jako boji”, kaže profesor Young.Henriette Goldwyn, profesorica francuskog jezika sa sveučilišta u New Yorku smatra da je ključni element ove bajke to što je Zvijer toliko “drugačija”. Ljepotici se Zvijer prvo gadi, a kada otkrije koliko je on ljubazan i velikodušan zaljubljuje se u njega.

Profesorica Goldwyn ističe da se razvoj tih emocija može povezati ne samo s običajima braka u to vrijeme, već i s protestantizmom autorice ove priče. U 17. vijeku protestanti su u Francuskoj bili često odbačeni od društva. Prema njenim riječima, neki ljudi su mislili da su protestanti predstavljali liberalniju grupu ljudi koja je slobodnije razmišljala, a to se vidjelo u osobnoj slobodi Ljepotice.


Ova bajka definitivno nosi važne pouke za žene, ali profesor Young tvrdi da tu ima i poruka za muškarce. Postoji scena u kojoj Zvijer traži od Ljepotice da spava s njom, pored nje, u njenom krevetu. Za nju je zastrašujuća i sama pomisao da krevet dijeli sa strancem.


“Ona se boji i najviše se brine zbog toga što je Zvijer toliko velika i teška i plaši se da će zauzeti čitavu sobu. Ne mogu jednostavno pretpostaviti da su završili u braku s nekim koga ne poznaju i da se odmah ponašaju kao da je to običan brak”, ističe profesor Young.


Ljepotičin primjer izbora – bilo da je izabrala naizgled nekonvencionalnog muža unatoč društvenim normama ili da je odlučila otvorenog uma ući u brak – nastavit će biti očit i u budućim adaptacijama “priče stare kao i vrijeme”, piše LOLA.