Industrijski dizajn- višefunkcionalne svjetiljke Igora Oliverića

Svaka Bolivina lampica neku svoju priču ima

Karmen Bosnić

U radionici- Igor Oliverić Boliva

U radionici- Igor Oliverić Boliva

Nazivi lampi dolaze iz nekih kultnih filmova, kaže Oliverić, no radi se ipak o jednom dijelu inspiracije



Kad je Boliva otišao u Zagreb, puno se toga promijenilo. Reći će to svi koji ga znaju, a njih je jako puno. Igor Oliverić njegovo je pravo ime, a kad dođe u Zadar, makar i na kratko, vijest o tome se brzo proširi. I bez GPS-a lako ga se nađe u – Varoši.


– Ime mi je Igor Oliverić, a većina me ipak zna po nadimcima Boliva, Ljulji, Baljulji, Stric i ostala škvadra u mojoj glavi, počinje priču tridesetsedmogodišnji Boliva o kojem pišemo zbog zanimljivog hobija. Pomalo, doći ćemo i do toga, ali prvo da saznamo – zašto Boliva?


– Prezime mi je Oliverić, a kako sam oduvijek bio debeljko prvo je bilo Oliva, kao maslina. Onda mi je ekipa s Relje dodala b, i to je bilo to.




Ugostiteljstvom se bavi, od svoje četrnaeste godine. Unazad desetak godina se od barova i noćnih klubova okrenuo restoranima.


– Kuhar sam po struci pa je taj slijed bio logičan, kaže uz široki osmijeh. Zadnjih šest godina tijekom ljeta vodi restoran u Tisnom, otkad se tamo preselila organizacija Garden festivala iz Petrčana.


Mali rejver


– Zimama živim u Zagrebu, želio sam promjenu u životu i da – izbjeći zimu u Zadru. Nemojte me krivo shvatiti, Zadar je moj grad i tako će ostati zauvijek, ali isto tako znamo da osim ljeta ostatkom godine i nema baš velike ponude, kaže Oliverić.


Odrastao je kao klinac ulično, kvartovski. Do šeste je godine živio na Poluotoku, a nakon toga u kući kraj gimnazije, u parku Vladimira Nazora. Djetinjstvo je bilo, rekli bismo, linearno zadarsko – Poluotok pa Relja, kvartovska hijerarhija, trapezi, kućice i prostorije, i ostale stvari djetinjstva koje više ne postoje…


– Kao malog rejvera su me stariji pankeri Stipe Bujas, Elvo i Mario Smrad svuda vukli sa sobom na svirke, srednja škola i te priče, i tad počinjem konobariti.


Kreativni dio se počeo buditi kad je u jednoj pauzi od ugostiteljstva od godinu i pol dana radio u trgovini za interijere, kad je počeo upoznavati sve te materijale i dizajne.


– Što se interijera tiče, tu iskustvo vučem iz prošlosti, dok sam bio voditelj dućana specijaliziranog za prodaju i montažu dizajnerskih kvaka, sobnih i ulaznih vrata, te podnih i stropnih obloga vrhunskih proizvođača, tako da sam dosta obilazio sajmove i tvornice suradnje radi, te automatski bio okružen dizajnerskim rješenjima i programima.


Krenulo je pomalo, prije nekoliko godina otkrio je čari decoupage tehnike, napravio nekoliko radova, uključujući i njemu dragi vintage telefon u stripu Dylan Dog.


Zima u Zagrebu


– Od djetinjstva sam okružen kreativcima i jedan od velikih utjecaja na moju kreativu ima i moj najbolji prijatelj, samouki slikar Đorđe Glušić, čiji su radovi svijet za sebe. Da se razumijemo, ja ne znam crtati, jednostavno mi ne ide. Ali moje polje kreative je sama forma, ponekad vidim formu prije nego je kompletiram i volim starim, zapuštenim stvarima davati novi izgled, novi sjaj. To je moje polje, restauracija i dizajn, tu se dobro osjećam.


I negdje usred kreativne inspiracije dogodila se priča koja je pokrenula puno veću priču. Počeo je izrađivati svjetiljke od raznih predmeta, većinom metala, odnosno cijevi.


Igrom slučaja, prije šest godina, njegova prva zagrebačka zima bila je u sklopu obiteljske kuće gdje ga je dočekala i prava »muška« radionica, kako kaže, prepuna strojeva i alata, koju je dobio na korištenje.


– Iz te radionice trenutačno izlaze sve moje lampice jer tamo doslovno nestaju sati produktivnosti dok sam u svom stvaralačkom svijetu.


Filmovi i stripovi


Inspiraciju često pronalazi u likovima iz mnogih kultnih filmova, a o kojim se filmskim naslovima radi, otkrivamo iz naziva lampi. Najtraženiji i najprodavaniji su tematski modeli, oni koji imaju priču. »Clarice« je model svjetiljke nazvane po liku iz filma »Kad jaganjci utihnu« koja oblikom podsjeća na masku Hannibala Lectera. Lampa »Mia« nadahnuta je »Pulp Fictionom«, druga filmom o agentu 007 Jamesu Bondu »The Man with the Golden Gun / Čovjek sa zlatnim pištoljem« u čast Francisca Scaramange, dok je »The Revenge of Cato Fong« hommage Peteru Sellersu i serijalu Pink Panther filmova. Stolnu lampu »Landa« Igor je nazvao po, kažu, Tarantinovom omiljenom liku Hansu Landi.


– Nazivi lampi doista dolaze iz kultnih filmova, kaže Oliverić, no radi se ipak o jednom dijelu inspiracije. Stolna lampa »Marvie« tako izgledom podsjeća na Marvelovog superheroja, a slike iz stripova krase njezino sjenilo.


U radionici- Igor Oliverić Boliva


U radionici- Igor Oliverić Boliva



Oliverić uglavnom izrađuje stolne, stropne, ali i pokoju podnu lampu, često i višefunkcionalnu, primjerice s držačem za novine ili knjige. Koristi najčešće LED rasvjetu koja lampi daje moderniji štih, a uz to troši i manje električne energije i ima dulji vijek trajanja.


Vrijeme potrage


– Ideje za lampice dolaze same od sebe, najčešće se razvijaju od same forme, osnovnog izgleda i rasporeda cijevi, kuteva i ostalog, dok ponekad lampa nastaje od jednog ključnog detalja. To može biti sjenilo, drveni umetak, stari barometar ili ventil, i onda od tog detalja razvijam samu formu lampe. Nekad znam po Hreliću i drugim sajmovima, isto tako i po starim radionama, tražiti baš to, baš tu komponentu koja će činiti da ta lampa ima neku svoju priču, i općenito to vrijeme dok sam u potrazi i čekam pravu stvar smatram sebi osobno opuštajućim i kvalitetno provedenim.


Lampe imaju beskonačnu mogućnost postizanja svakojakih formi, prilagodbu različitim veličinama, dizajnu i završnim obradama. Najčešće jednu lampicu teško mogu ponoviti zbog jedinstvenosti samih komponenti poput sjenila, barometara i ostalih dijelova.


Koliko je kod nas popularan industrijski dizajn?


– U Hrvatskoj je industrial design, kao i steampunk pokret, u punom zamahu. Stvarno ima dosta kreativaca koji stvaraju vrhunske radove i ne smatram ih nikakvom konkurencijom već sam, dapače, uvijek za sve vrste suradnje i razmjene mišljenja i iskustava. Kreativac podržava drugog kreativca, to po meni tako mora biti.


Škorpija u brijačnici


Lampe u industrijskom stilu ne sviđaju se samo muškarcima. Žene, naime, vole kad se poigram s bojama sjenila. Prvu crnu lampicu sa sjenilom boje fuksije koje sam pronašao na Hreliću, prodao sam za točno 12 minuta od objave na društvenim mrežama. Nazvao sam je »Dragon lady«.


Zanimanje za lampice od strane okoline i dragih ljudi nisam očekivao u ovolikom obimu. I sad imam uski krug dragih ljudi kojima pošaljem uradak na ocjenu prije puštanja u javnost, želim čuti njihovo iskreno mišljenje. Volim i prihvaćam i tuđe ideje, bez toga nema napretka, smatra Oliverić, koji trenutno ima na zahtjev klijenata za izraditi nekoliko unikatnih lampi, među njima i »predivnu škorpiju za jednu brijačnicu u Zadru, kao i ogromnu kutnu lampu za klijenta koji već ima neke njegove lampe«.


U radionici, među lampama, nastala je i ideja o stvaranju Fat Kiddo studija.


– Upravo tamo rođena je ideja o stvaranju Fat Kiddo studija. Nekim logičnim tijekom događaja, stvorila se potreba da se nešto što je donedavno bilo hobi digne na neku viši razinu. Fat Kiddo je umrežavanje u svrhu zajedničkog nastupa i predstavljanja. Studio je zamišljen da osim mene i mojih proizvoda, pod jednu platformu, okupi i niz samostalnih kreativaca.


Bicikle, bube, motori


U ovom trenutku Fat Kiddo raste te već ima u timu niz umjetnika koji su uspješni u svom polju kreative – Made by Flige i njeni buketići i ogrlice, Škatulica handmade i čuda od konopa, Anita Goreta i njeni veličanstveni kostimi za predstave, Mettalize art, dakle čovjek koji radi čudesne skulpture od metala, Edita Marcelić i Marin Franić, slikari Dajana Pavasović, Matea Bugarija, Mario Manai i Filip Sector iz Tiamat studija, već spomenuti Đorđe Glušić, Cozy Place sa svojim okvirima za slike…, kao i custom »ogranak« Fat Kidda, sekcija restauracije, prerada i custom kulture oldtimer vozila, garaže prepune »staraca« željnih novog života… Tu se već priključio Retrolution cycles s biciklima, i moram spomenuti i veliki uzor na tom polju, Duška Ilijevića iz zagrebačkog Sentimental bikes, koji stvara svjetski brend, kaže Boliva, koji je »oduvijek volio vespe, i to ono, baš punim srcem«.


– Za svaku koju bih kupio imao sam viziju kako je preurediti. Sad su tu i bicikle, bube, stari motori… Paralelno s projektom Fat Kiddo stvaram i novi brand posvećen mojoj drugoj ljubavi, hobiju prema oldtimerima u custom kulturi. Na jesen pokrećem i pitanje showrooma u Zagrebu, kao i suradnju sa stolarima koji se bave masivnim drvom jer imam neke ideje za namještaj.