Pametna kartaška igra

DRUŠTVENA IGRA KOJA RUŠI PREDRASUDE Strašne žene mijenjaju kartu svijeta – nabolje

Siniša Pavić

Marino Čajdo, Željka Vučković, Gabrijela Ivanov i Tihana Bertek / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Marino Čajdo, Željka Vučković, Gabrijela Ivanov i Tihana Bertek / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Karte »Strašne žene« uistinu su važnu temu rodne ravnopravnosti učinile vidljivom na zabavan i domišljat način Karte su vizualno atraktivne, svaka je malo umjetničko djelo



Iza svake karte stoji uspješna žena! Strašne žene mijenjaju kartu svijeta nabolje! Igraj na kartu ravnopravnosti, podrži Strašne žene! Kako god da razuman čovjek okrene, nema što nego se suglasiti sa svakom od tri spomenute »parole«, odnosno istine.


Žene uistinu mijenjaju svijet nabolje, dobitna karta jest u njihovim rukama, jedino bi bojažljivu mušku čeljad moglo plašiti to što se radi o »strašnim« ženama. Hm, strašne, pa još toliko da se po njim zove nova, pametna, zanimljiva kartaška igra!?


Nije stoga bilo druge nago krenuti put zagrebačke Trešnjevke, put Ozaljske broj 16, tamo preko puta tramvajske stanice i tržnice kojom je onomad uredno hodao Zvonko Špišić. Ma, prvo što se vidi u dvorištu nije strašna žena, već veliki mural na bijelom zidu – general Gotovina! HVIDR-a!? E, da podružnica HVIDR-e s jedne strane, a Udruga K-zona i marna ekipa feminističkog portala i istoimenog festivala Vox Feminae s druge. Dijele isto dvorište. Taman da pjesnik primijeti – tko bi re’ko čuda da se dese!?




Udruga K-zona i ekipa feminističkog portala i istoimenog festivala Vox Feminae osmislili društvenu igru koja sruši predrasude o sposobnostima i postignućima »slabijeg« spola / Foto Davor KOVAČEVIĆ


Udruga K-zona i ekipa feminističkog portala i istoimenog festivala Vox Feminae osmislili društvenu igru koja sruši predrasude o sposobnostima i postignućima »slabijeg« spola / Foto Davor KOVAČEVIĆ



– Gotovina na zidu, članstvo HVIDR-e u dvorištu, a ja se penjem k vama da pričamo o rodnoj ravnopravnosti!? Sudba se to s nama igra, ili možda nije to ni loše – velimo s vrata.


Nova, pametna i zanimljiva kartaška igra "Strašne žene" / Foto Davor KOVAČEVIĆ


Nova, pametna i zanimljiva kartaška igra "Strašne žene" / Foto Davor KOVAČEVIĆ



– Ovo je gradski prostor i tek kad smo se javili na natječaj, vidjeli smo tko nam je u susjedstvu. Pomislile smo, bit će to izazov. Ili, kako reče jedna moja prijateljica, ako uspijemo sa susjedima biti u dobrim odnosima, nitko nam ništa neće moći. Oni će nam čuvati leđa, ako se skompamo – smije se Gabrijela Ivanov, glavna urednica portala i suosnivačica K-Zone.


Ženski glas


Malo je, priznaje, u startu bilo neugodnih momenata, ali kad se otvarao festival Vox Feminae navratili su i neki članovi HVIDR-e, počastili se pićem, pokušali počastiti pićem i koju curu nazočnu, pa u miru otišli. Činjenica, međutim, jest da igraćih karata »Strašne žene« – zbog kojih smo i navratili do 16-tice gdje su nas ugostili Gabrijela Ivanov, Tihana Bertek, Željka Vučković i Marino Čajdo – u kafiću braniteljske udruge još duže vrijeme jamačno neće biti.


Željka Vučković i Gabrijela Ivanov / Foto Davor KOVAČEVIĆ


Željka Vučković i Gabrijela Ivanov / Foto Davor KOVAČEVIĆ



A valjalo bi, makar u nekoj budućnosti, da i taj špil stoji pokraj onog za belu i briškulu. Jer, ovo je igra i ovo su karte iz kojih se dade štošta naučiti, makar vam cilj danas, sutra bio »samo« briljirati na kakvoj Potjeri. Još je važnije da se tu radi o malom poduzetničkom pothvatu, o društvenoj kartaškoj igri koja slavi doprinos žena društvu i potiče na rušenje predrasuda o sposobnostima i postignućima žena. Stoga nije na odmet podsjetiti što to rade portal i festival Vox Feminae i K-zona.



U pretprodaji preko Indiegogo platforme, osnovni špil »Strašnih žena« košta oko 170 kuna, uz popratne poklone. Ima tu naljepnica, cekera, sprema se PDF bojanka, art printevi su opcija… Ono najveće je mogućnost da oni s najvećom donacijom sami odaberu umjetnicu koja će im nacrtati »strašnu ženu« po izboru, bilo da se radi o nekoj poznatoj figuri, ili mami, sestri, baki, nekome tko je za nju, ili njega, ona »strašna žena«. Kad krenu u prodaju, cijena karata neće biti veća od 200 kuna. Već sada postoji i varijanta prodaje pravnim osobama i već se nekoliko tvrtki predbilježilo na više komada da ih dijele poslovnim partnerima. Zapravo, što se više bude igralo, možda će i razumijevanje Istanbulske konvencije biti veće, a neke stvari svima jasnije.


– Možda bi moglo tako biti. Ovo ruši neke predrasude, stereotipe o ženama, kazuje koja su im bila područja interesa, što su sve radile, postigle. Postoji taj konsenzus u društvu da žene nisu ništa pametno naprvile, pa neka budu doma i rađaju djecu. Postoji, jer ljudi ne znaju. Ovako će znati – smatra Ivanov.



– Cilj udruge, portala i festivala je isti kao i karata; promovirati žene koje rade neke super stvari! Cijeli portal Vox Feminae je i nastao zato što smo shvatili da kad se kaže Vox Populi to uglavnom znači glasove muškaraca. Festival promovira umjetnice i prikazuje filmove redateljica koje hrvatska publika ne može nigdje drugdje ni vidjeti – veli nam Ivanov.


Portal je u pogonu od 2010. godine, odnosno od 2006., samo se tad drugačije zvao. Reklo bi se, nije puno godina prošlo, a portal je jak, dobar, dobrog dometa, makar se s druge strane činilo i to da je borba za ravnopravnost žena u nas počela tek nedavno. Ne slaže se Ivanov baš s tom tezom. Kaže, postoji cijeli broj jakih udruga koje su osnovane poslije rata.


– Mi smo, u principu, neka druga generacija. Postoji i treća, recimo ekipa koja organizira Faktiv. Puno toga se događa, sve više i više ljudi kuži te stvari – kazuje Ivanov.


Zabavno i domišljato


Nego, karte. Karte »Strašne žene« uistinu su važnu temu rodne ravnopravnosti učinile vidljivom na zabavan i domišljat način. Karte su vizualno atraktivne, svaka je malo umjetničko djelo. Ilustrirale su ih umjetnice Sanja Stojković, Rina Barbarić, Tea Šokac, Željka Tkalčec, Ana Kovačić, Ivana Štrukelj, Branka Hollingsworth i Nataša Rašović, a s njima je radio, pa još smislio pravila igre, pisac i programer Želimir Periš. Lako je u špilu prepoznati Mariju Jurić Zagorku i Nadu Dimić, ali tu su i astronautkinja Valentina Tereškova, francuska redateljica Agnes Varda, ili pak novinarka od formata Nellie Bly čiju je kartu, k’o slučajno, prvu iz špila izvadio nižepotpisani. Na kartama tako portreti i kratka biografija postignuća svake od »strašnih žena«.


– Nama je bilo jasno kakva je situacija što se tiče civilnog sektora, jasno nam je bilo da bi trebale imati neku stalnu prihodovnu djelatnost, da bi se trebale osamostaliti da ne ovisimo o donacijama ako mislimo opstati i raditi ono što stvarno hoćemo. Osobno sam se užasno zapalila za ideju društvenog poduzetništva. Imali smo nekoliko ideja i prije, ali ništa nije bilo dovoljno dobro – prepričava Ivanov.


Sve mijenja edukacija u Beču, katedra za neprofitni sektor NGO akademije, savjet koji kaže; nađite nešto u čemu ste jake i super i onda nađite način da to što bolje prezentirate što širem krugu ljudi, da se vaša misija proširi!


– Mi smo na portalu imali rubriku »Strašne žene«, ali nismo bile svjesne da nam je toliko jaka. No, jedna studentica je za svoj diplomski rad komparirala tri feministička portala – Muf, Libelu i Vox – radila s nama intervju, pa nam rekla: Vi ste najpoznatiji po »Strašnim ženama«! – priča Ivanov.


Edukativno i zabavno


Priznaje, ostala je u čudu. Činilo joj se da su to, kraj toliko drugih super tekstova i tema, samo biografije. Ali, baš te biografije, ti tekstovi o velikim postignućima žena za koje se ni ne zna, ili ih se ignoriralo i ignorira, bile su ono najvidljivije i najinspirativnije, tekstovi koji ne zastarijevaju i koji su najčitaniji.


– Shvatili smo da je to ono po čemu nas ljudi najviše percipiraju i da moramo naći načina da za »Strašne žene« čuje što više ljudi. Shvatili smo da to ne smije biti ništa dosadno, da mora lijepo izgledati i biti edukativno i zabavno. Pala je ideja da to bude društvena igra – veli Ivanov.


Samo, zašto strašne!? Moglo se biti, recimo, velike i važne!?


– Milena Benini, spisateljica, ona je imala svoj blog i pisala tekstove o ženama, a svaki je tekst završavala sa – strašna žena! Ona je i za Vox pisala i tako je to ostalo. Nama je to super. Netko je predložio da se rubrika zove Zlatne žene, netko samo Žene, ali to su žene koje su stvarno u svoje vrijeme bile »strašne«, pa su ih zato htjeli eliminirati iz društvenog života. Nisu one bile zlatne, nisu bile priznate, one su iskakale iz društvenih okvira i u tom smislu su sjajne, strašne žene – pojašnjava Ivanov.



Zanimljiva je povijest zgrade na broju 16, taman takva da se zaključi kako ništa na ovom svijetu nije slučajno. Priča tako Ivanov kako je davno prije tu stolovala policija. Ali, navodno je baš u toj zgradi onomad davno funkcionirala i djelovala prva udruga u nas koja se bavila rodnom ravnopravnošću. Kani K-zona to proučiti i istražiti, pitanje je samo je li Ozaljska broj 16 ono što se nekad zvalo Končareva 96 i je li tu djelovala Ženska grupa Trešnjevka, ili ona zvana Lila.


– Zadnji je ovaj prostor koristio trešnjevački HDZ. Ostavili su nam prazne gajbe pive, opremu za roštilj i portret Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Nismo ih bacili – smije se Ivanov.



Ili, kako domeće Čajdo, naravno da su ih drugi smatrali zastrašujućima kad su se tako snažno borile za svoje karijere, poslove, poziciju u društvu. Kroz rubriku na portalu prezentirano je 200-tinjak strašnih žena. U špilu ih je 56. No, sve je podložno dopuni, proces je ovo koji je tek započeo i da se sada pojavi neka strašna žena, ne bi bilo čudo da prostora dobije. Na koncu, valjalo bi i još koju Hrvaticu naći.


– Imamo mi još neke, ali ovo je tek prvo izdanje. Ideja je da nastavimo s proširenim edicijama za pojedine države, za pojedine niše – kazuje Ivanov.


Ovo je, naime, projekt, a to je dobro i pametno, koji u startu stremi biti internacionalnog karaktera. Tu su poduzetničko razmišljanje i pravila te igre nadjačali lokalpatriotsku želju. Hrvatska je jednostavno premalo tržište, a i društvena klima je takva da je iluzorno očekivati kako će se karte ovog tipa prodavati kao alva. Zato i jest ona kratka biografija na karti pisana na engleskom jeziku.


– Mi bismo da bude karata i na njemačkom, francuskom, kineskom jeziku. To je ono čemu stremimo – veli na to Čajdo.


– Nije jezik toliko presudan za igrati igru – kaže Bertek.


Nastavnički rekvizit


Zapravo i nije, ali je zato namah vidljivo kako bi špil »Strašnih žena« mogao biti sjajan nastavnički rekvizit. Pače, kaže Bertek kako su do njih već stigle najave da će karata biti u školama, igraonicama, fakultetima.


– Svatko tu nađe neku primjenu za sebe, bilo u zabavnom, bilo u edukativnom kontekstu. Svatko u kartama vidi nešto što njega inspririra – kazuje Čajdo.


Pitamo jesu li njihove favoritkinje uspjele ući u špil, biti odabrane. Marino međutim kaže da je otkrio nove favoritkinje, one za koje ni znao nije. I nije mu se čuditi, nikome se nije čuditi ako se posrami pri prvom susretu sa špilom kad shvati da od svih karata možda zna za desetak žena. Kriv je, ne dvoje sugovornici, sustav koji nas nije učio o uspješnim ženama. Velimo kako bi možda slično bilo da su na kartama uspješni muškarci. Ta je teza brzo i argumentirano osporena.


– Prije koji dan sam tražila strašnu ženu za portal, krenula na tražilici tražiti izumitelje kroz povijest, listala, listala, listala, a na ogromnom popisu bilo je svega nekoliko žena. Mislim da muškarcima neko posebno priznanje nije potrebno. Moramo ne samo izvući žene iz prošlosti, već i pokazati da u budućnosti mogu raditi sve što žele, a ne samo zanimanja koja su tradicionalno vezana uz žene – pojašnjava Bertek.


– Ako netko želi napraviti mušku verziju, može. Mi nećemo – smije se Ivanov.


– Ako se za muškarce ne zna, to je zbog neznanja. Za žene se ne zna jer ih se ignorira, jer su nevidljive. Nitko u školama neće pričati o postignućima žena. Priča se da ni Zagorke nema u lektiri za srednje škole – kazuje Vučković.


Nimalo slučajno promocija karata dogodila se pred 8. mart, Međunarodni dan žena. Poruka je jasna, može se 8. mart obilježiti i s nečim što nije cvijeće. Svega, dakako, ne može biti bez sredstava. U tijeku je, i još koji dan traje, crowdfunding kampanja kojoj je cilj prikupiti sredstva za proizvodnju 1000 paketa karata.


– Cilj nam je prikupiti 25.000 dolara. Novac je to dovoljan da se 1000 komada podijeli po svijetu ljudima koji su akciju podržali i da priča zaživi. Ne namjeravamo na ovom stati. Itekako imamo ideja za kasnije – kaže Ivanov.


Razvijat će se igra. Ona je, uostalom, kako kaže Ivanov, prvi projekt društvenog poduzeća koje kane razvijati i koje će se baviti promocijom postignuća žena i pitanjem rodne ravnopravnosti na inovativan način.


– Ovo je i jaka politička tema koju na ovaj način donosimo, da tako kažem, na obiteljski stol, u privatnu sferu u kojoj se o ovakvim temama u pravilu baš i ne razgovara – pojašnjava Ivanov.


Pritom naši sugovornici smatraju kako Hrvatska i nije neki specifikum što se tiče nevoljkosti življa da prihvati ravnopravnost svake vrste, poglavito onu rodnu.


– Rekao bih da je čitav svijet patrijarhalno ustrojen. Ovo je svjetski problem. Neki globalno negativni, povijesno uvjetovani razlozi doveli su do čega su doveli i to ne samo kod nas. Sve se, zapravo, svodi na pitanje moći i kontrole – smatra Čajdo.


Početnička sreća


I zato su karte dobre i dobrodošle, jer šalju snažnu, jaku i ispravnu poruku na, narodski rečeno, jedan mek, fin način. A ima Čajdo i pravo kada kaže kako karte nisu tu samo igre radi, već poslušati mogu i da jutrom čovjek uzme nasumice kartu, pročita kratku biografiju i to mu bude inspiracija i nit vodilja, makar za taj dan. Škoditi ne može, k’o što škoditi ne može ni zaigrati jednu. Pravila se samo na prvu mogu činiti komplicirana, dok se ne zaigra. Zanimljivo je pritom da, za razliku od drugih kartaških igra, ovdje nitko karte ne skriva. Sve je transparentno, ništa ne ide ispod stola, ništa se ne blefira.


– Bilo je i takvih prijedloga, ali smo odmah rekli da mehenizam ne može biti takav. Ne mijenjamo žene, ne kupujemo žene, nema kupovine karata, sve karte vrijede jednako. Nema velike kompeticije i možda ćemo u sljedećim verzijama to malo »požestiti«, makar adrenalina zapravo ne fali – smatra Ivanov.


U najkraćem, svatko tu sakuplja svoj stupac, ovisno o tome kojoj kategoriji strašna žena na karti pripada: kultura, znanost, ljudska prava, feminizam, umjetnost, politika. Može se sakupljati i više stupaca, a ako više igrača – može ih biti od dva do pet, od pet godina pa do 105 – sakuplja više istih stupaca, onda karte vrijede koji bod više. Tu je uz 54 karte s portretima žena, i osam karata koje kompliciraju život, odnosno igru. Komplicirano!?


– Kad krenete igrati, sve će biti jasno – na to će Ivanov.


I bi tako. Karta po karta, stupac po stupac, krug po krug, stigne se štogod biografija pročitati, zagledati se u crteže pune detalja. A da sve bude upravo savršeno, sve da je u pitanju samo puko gostoprimstvo, pobjedu su podijelili Ivanov i novinar. Svatko po 36 bodova!


– Početnička sreća – smije se Bertek.


Ako je, neka je! Početnička sreća kao dobar znak da će »Strašne žene« sakupiti željena sredstva i onda krenuti dalje u dug i dobar život, kako kod nas, tako i vani. Po svemu, one to zaslužuju! Strašne žene jednostavno mijenjaju kartu svijeta nabolje!