Još ima pravde

Naš list pomogao Radošu Milovanoviću: Dužničkom robu Croatia osiguranje otpisala cijeli dug

Boris Pavelić

Radoš Milovanović i novinar Boris Pavelić / Foto D. Jelinek

Radoš Milovanović i novinar Boris Pavelić / Foto D. Jelinek

Da CO nije odustao od naplate, do dužnikove smrti dugovanje bi vrtoglavo naraslo, unatoč tome što bi svakoga mjeseca ostajao bez oko 1.100 od 3.330 kuna penzije. Obustavom naplate, ako ništa drugo, Milovanović je oslobođen dužničkoga ropstva, a njegovi nasljednici mogućih ozbiljnih problema



ZAGREB – Radošu Milovanoviću iz Zagreba, dužničkome robu Croatia osiguranja, ta je osiguravajuća kuća oprostila dugovanje nakon što je naš list opisao sumnjivu pravosudnu zavrzlamu koja je Milovanovića osudila na doživotni rast duga, usprkos oduzimanju trećine mršave mirovine mjesečno.


»Uzimajući u obzir vaše zdravstveno stanje i tešku materijalnu situaciju, regresna komisija utvrdila je kako vam se regresni dug otpisuje u cijelosti. Povući ćemo prijedlog za ovrhu u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu oznake OVRPL-5049/2013«, piše u pismenoj obavijesti Croatia osiguranja koju je Milovanović u svojemu poštanskom sandučiću pronašao u subotu, 23. srpnja. Dopis je datiran 15. srpnja, a u ime Službe za obradu šteta i regresa u sudskom postupku Croatia osiguranja potpisala ga je pravnica Ivana Stipić.


Manje od dva tjedna


Croatia osiguranju, dakle, trebalo je manje od dva tjedna da se odrekne odštete koju je od Milovanovića sudski utjerivalo desetak godina. Slučaj je naš list opisao u nedjelju, 3. srpnja ove godine: u trenutku kada je Croatia osiguranje 2012. pravomoćnom sudskom presudom dobilo pravo ovršiti Milovanovića, ukupni je dug iznosio oko sto tisuća kuna. Četiri godine kasnije, Milovanoviću cijelo to vrijeme oduzimaju trećinu mirovine mjesečno, ali je dug svejedno narastao na više od dvjesto tisuća kuna. Da osiguravajuća kuća nije odustala do naplate, do dužnikove smrti dugovanje bi vrtoglavo naraslo, usprkos tome što bi svakoga mjeseca ostajao bez oko tisuću sto od 3.330 kuna penzije. Obustavom naplate, ako ništa drugo, Milovanović je oslobođen dužničkoga ropstva, a njegovi nasljednici mogućih ozbiljnih problema.





Premda, sam je dug, od kojega je Milovanović otplatio možda i pedeset tisuća kuna, gotovo sigurno rezultat nepravde: Milovanović, profesionalni vozač s tridesetak godina iskustva od Europe do Azije, 14. listopada 1993. navečer u Velikom Trgovišću zabio se u neosvijetljenu traktorsku prikolicu zaustavljenu na cesti.


Milovanović je zvao policiju koja je načinila temeljit očevid, ali šteta je bila minorna, pa nije tražio odštetu, nego je sam popravio automobil. No vozač traktora, kojemu je ustanovljeno 2,42 promila alkohola u krvi, pet godina kasnije tužio je Croatia osiguranje, i na Općinskome sudu u Zaboku dobio 56.814,70 kuna odštete. Croatia osiguranje potom je za isti iznos tužilo Milovanovića, koji je za sve to saznao tek 2001., kada je dobio prvi poziv na sud.


Procesi su trajali cijelo desetljeće, i Milovanović ih je sve pravomoćno izgubio. Ali svi su neobično provedeni: ni u jednom suđenju ne spominje se da je drugi vozač bio pijan, ali je svejedno pozvan kao svjedok. Istodobno, nitko nije spominjao da je Milovanović profesionalni vozač s iskustvom, a bilo je i drugih neobičnih detalja.



Radoš Milovanović iskoristio je sve dostupne pravne lijekove, sve do Ustavnoga suda i Europskog suda za ljudska prava – i izgubio. Čak je Croatia osiguranje pismeno molio za otpis duga. Nisu pristali. Kad su sve državne institucije zakazale, već očajan, za pomoć je nedavno zamolio aktivista za ljudska prava Zorana Pusića, koji je obavijestio medije. U odgovoru našem listu, objavljenom 3. srpnja, Croatia osiguranje odgovorilo je obeshrabrujućom rečenicom: »U predmetnom postupku je donesena pravomoćna presuda Vrhovnog suda na temelju koje je Croatia osiguranje steklo pravo pokrenuti ovršni postupak protiv gospodina Milovanovića, što je i učinjeno«. Dvanaest dana kasnije, ista tvrtka Milovanoviću oprašta dug.


Kakav-takav spas


»Snimaj, ovo mi je ruka spasa!«, doviknuo je jučer Milovanović u svom iznajmljenom stanu fotoreporteru našeg lista, inzistirajući da se s našim novinarom rukuje pred kamerama, premda ovaj nije učinio ništa doli obavio svoj novinarski posao. »Moram reći«, nastavlja Milovanović, »da nisam očekivao oprost duga nakon one rečenice koju su odgovorili za vaš članak. ‘Nije ih briga, ostali su dosljedni’, pomislio sam. Teško mi je bilo, jer su sudovi i država legalizirali nepravdu.


Ne možete ni zamisliti koliko me sve to pogodilo, koliko me zdravlja sve ove godine koštalo. Vjerujte, na svašta sam pomišljao: da se polijem benzinom pred Croatia osiguranjem pa da kresnem šibicu, ili, gledam na televiziji one što se opasuju onim eksplozivom, pa si mislim… Ali, mislim si onda, Bože dragi, pa što bih se ja spaljivao…? Snimajte slobodno ovo što govorim, jer u mene drugoga spasa nije više bilo…«, govori 75-godišnji podstanar. Ali eto, kakav-takav spas sad je ipak došao.


Premda, nije baš jasno trebamo li ovakav rasplet smatrati sretnim završetkom: čovjek koji je nepravedno platio pedesetak tisuća kuna, sretan je i zahvalan na nesvakidašnjem poklonu – da ga omča duga ipak neće (u)gušiti do kraja.