Velika UN-ova studija

Svakog sata šest žena ubije netko koga su poznavale. Najopasnije mjesto, nažalost je – obiteljski dom

Hina

Ilustracija Vedran Karuza

Ilustracija Vedran Karuza

»Osim toga, kada je riječ o ubojstvima žena, najveća je vjerojatnost da je počinitelj ubojstva ženin partner ili član obitelji (...) što dom čini najopasnijim mjestom za ženu«, naglasio je



Više od polovice žena ubijenih u svijetu u 2017. godini ubio je partner ili neki član obitelji, što dom čini »najopasnijim mjestom za žene«, pokazala je studija UN-a objavljena u nedjelju.


Studija UN-ova ureda za droge i kriminal objavljena u povodu međunarodnoga dana za borbu protiv nasilja nad ženama pokazuje da su od 87 tisuća ubijenih žena u svijetu u 2017. godini, njih 50 tisuća (58 posto) ubili njihovi partneri ili član obitelji, od čega su približno 30 tisuća tih ubojstava, odnosno 34 posto, počinili partneri žrtve.


»To znači da svakoga sata približno šest žena ubije netko koga su poznavale«, ističe UN-ov ured za droge i kriminal, sa sjedištem u Beču.




Približno 80 posto žrtava ubojstva u svijetu su muškarci, no »kada su posrijedi neravnopravnost muškaraca i žena, diskriminacija i negativni stereotipi, žene i dalje plaćaju najvišu cijenu«, izjavio je voditelj Ureda Juri Fedotov.


»Osim toga, kada je riječ o ubojstvima žena, najveća je vjerojatnost da je počinitelj ubojstva ženin partner ili član obitelji (…) što dom čini najopasnijim mjestom za ženu«, naglasio je. »Činjenica da su žene i dalje žrtve ovakve vrste nasilja više nego muškarci, upućuje na neravnotežu u odnosima moći između muškaraca i žena u kući«, dodao je.


Prema podacima UN-ova ureda, na svakih 100 tisuća žena, njih 1,3 su žrtve ubojstva.


Osim toga, ženama u Africi i na američkom kontinentu prijeti najveća opasnost od toga da će ih ubiti partner ili član obitelji.


U Africi se ta stopa penje na 3,2 žrtve ubojstva na 100 tisuća žena, na američkom kontinentu ona iznosi 1,6, u Oceaniji 1,3 i u Aziji 0,9. Najniža je stopa u Europi i iznosi 0,7.


Prema UN-ovu uredu, posljednjih godina nije učinjen »nikakav osjetan napredak« u borbi protiv te tendencije, unatoč »zakonima i programima razvijenim radi iskorjenjivanja nasilja nad ženama2«.


U zaključku izvješća naglašava se »potreba za prevencijom kriminala i efikasnim zakonima koji bi služili u borbi protiv nasilja nad ženama«. U izvješću se podsjeća i na potrebu bolje koordinacije između policije i pravosuđa kako bi počinitelji nasilja odgovarali za svoja djela.


Na kraju, u izvješću se ističe i važnost uključivanja muškaraca u rješenja, pogotovo kroz obrazovanje od najranije dobi.