Italija krši financijsku disciplinu

SUKOB BRUXELLESA I RIMA ‘Italija je tempirana bomba koja može raznijeti EU’

Branko Podgornik

Odlučnost talijanske vlade da obustavi stezanje remena narodu, poveća državnu potrošnju i deficit, zasigurno će dovesti do kraha zloglasne europske politike proračunske štednje, koju je prezaduženim članicama EU-a nametala Europska komisija



Odnosi između Rima iBruxellesa postupno se zaoštravaju nakon što je talijanska vlada, koju vodi premijer Giuseppe Conte, nedavno objelodanila da će prestati stezati remen narodu te povećati proračunsku potrošnju i deficit u idućoj godini. To je naišlo na neuobičajeno oštru reakciju Europske komisije, koja po dužnosti treba odobriti proračune svih zemalja članica.


Komisija je dala do znanja kako nije spremna dati zeleno svjetlo povećanoj potrošnji u Rimu, jer to krši pravila proračunske discipline na koju su se obvezale članice EU-a.


Talijanski prkos Europskoj komisiji izbio je na površinu punom snagom nakon proljetnih izbora, kada su vlast preuzele »populističke« stranke Liga i Pokret pet zvijezda. Nova je vlada najprije počela fizički sprječavati dolazak izbjeglica iz Afrike u njihovu zemlju. Potom je iskazala novi oblik neposluha prema Bruxellesu, Berlinu i Parizu, koji će imati dalekosežne posljedice po cijelu Europsku uniju.




Promatrači vjeruju da će povećani proračunski deficit u Italiji ohrabriti i ostale članice EU-a da krenu istim putem. To će zasigurno dovesti do kraha zloglasne europske politike »stroge proračunske štednje«, koju su – pod pritiskom Europske komisije, Njemačke i vjerovnika – nevoljko provodile prezadužene članice Unije nakon krize iz 2008. godine. Živjele su u nadi da će tako izaći iz krize i smanjiti dugove, ali to se nije dogodilo. Italija mnogima danas liči na »tempiranu bombu« koja može raznijeti zajedničku europsku valutu i cijelu Uniju, ako se njezin sporogoreći fitilj ne uspije ugasiti. Taj strah je jezgrovito izrazio sam predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker, koji se boji reprize grčke krize, ali na puno višoj i opasnijoj razini.


– Jedna je kriza bila dovoljna, rekao je Juncker početkom listopada, govoreći o najavljenom probijanju proračunske discipline u Rimu. »Nakon iznimno napornog upravljanja grčkom krizom, moramo učiniti sve da izbjegnemo novu Grčku – ovaj put krizu s Italijom«, upozorio je. Prema agenciji DPA, Juncker je otišao korak dalje, rekavši: »Moramo spriječiti Italiju da ovdje dobije posebni tretman, jer ako bi ga svatko dobio, to bi značilo kraj eura«.


 


Rim ne popušta


Međutim, Rim nema namjeru popustiti, što su potvrdili Matteo Salvini i Luigi Di Maio, potpredsjednici talijanske vlade, koji su istodobno šefovi Lige i Pokreta pet zvijezda, koalicije s golemom većinom u parlamentu. Salvini je rekao da se nitko u Italiji ne boji Junckerovih prijetnji. Di Maio je bio daleko oštriji, procijenivši da za pola godine Europske unije, kakva je danas, ionako više neće biti. Na izborima za Europski parlament u svibnju »dogodit će se potres na europskoj razini«, nakon kojeg će se »sva pravila promijeniti«. Izbori će ići u prilog onima koji se protive okrutnoj proračunskoj štednji, koju europske institucije nameću članicama po diktatu vjerovnika.


– Europa bankara, utemeljena na masovnoj imigraciji i na ekonomskoj nesigurnosti, nastavlja prijetiti te izazivati Talijane i njihovu vladu? Budite bez brige, za šest mjeseci oko 500 milijuna glasača će ih otjerati. Mi svoje nastavljamo, rekao je Luigi Di Maio talijanskoj javnosti.Preciznije, vlada u Rimu odlučila je povećati deficit na 2,4 posto BDP-a, kako bi potaknula rast stagnirajućeg gospodarstva te zaliječila posljedice proračunske štednje, koja je svojedobno dovela do rasta nezaposlenosti i siromašenja ljudi u Italiji, kao i ostalim članicama Unije. To nije visok proračunski deficit i nije u sukobu s pravilima europskog Pakta za stabilnost, koji dopušta deficite do 3 posto. No, to je u sukobu s prijašnjim dogovorom Europske komisije s talijanskim vladama, prema kojem Italija mora idućih godina stvarati primarne proračunske suficite, kako bi mogla smanjivati svoj golemi javni dug od 2.300 milijardi eura, koji čini 131 posto njezinog BDP-a.

Sukob Rima i Bruxellesa mogao se očekivati, jer Europska komisija i talijanska vlada imaju suprotne poglede na pitanje kako smanjiti dugove i potaknuti rast. Komisija smatra da se dugovi mogu smanjivati isključivo proračunskom štednjom i stvaranjem suficita, kako bi članicama EU-a ostalo više novca za podmirivanje obveza prema vjerovnicima. Talijanska vlada, koju podupire golem broj ekonomista i stručnjaka, smatra da takav pristup proizvodi posve suprotne učinke. Naime, smanjivanje javne potrošnje izaziva pad gospodarstva, jer se time smanjuje potražnja za proizvodima i uslugama. Zbog pada gospodarstva, pak, relativno se povećava teret dugova, što je najbolje pokazao slučaj Grčke. Bivši glavni ekonomist MMF-a Olivier Blanchard izračunao je da se stroga proračunska štednja ne isplati, jer na svaki euro, ušteđen u državnom budžetu, bruto domaći proizvod može pasti za vrijednost jednog do dva eura. Protivnici politike štednje kažu da se dugovi mogu najbezbolnije smanjivati poticanjem gospodarskog rasta, i to putem povećanih državnih investicija. Ukratko, teret dugova postat će manji ako ekonomski ojačaju leđa koja ga nose.


Manji porezi


Slično razmišljaju brojni nobelovci, pa i ekonomistica Orsola Costantini iz Instituta za novo ekonomsko razmišljanje, koji okuplja više od tisuću stručnjaka posvećenih preispitivanju (pogrešnih) vladajućih ekonomskih doktrina u zemljama Zapada. Costantini smatra da je povika iz Buxellesa na Italiju neutemeljena, jer je talijanski prekršaj zapravo malen. Vlada nije posve odustala od politike štednje, pa ni od uravnoteženih prihoda i rashoda. Komisija pretjeruje kada izražava »ozbiljnu zabrinutost« zbog proračunskih namjera u Italiji, jer Bruxelles polazi od krivih makroekonomskih pretpostavki.


– Ako nas nešto uopće treba »ozbiljno zabrinjavati«, to je činjenica da zemlja zapravo nastavlja strogu štednju, za koju se već dokazalo da steže gospodarsku aktivnost. Ta je štednja zakovala zemlju u stagnaciju, a njezin bankovni sustav izložila još većem stresu. S javnim investicijama na povijesno niskim razinama, s nezaposlenošću iznad razine iz 2008. godine u svim regijama, kao i nezaposlenošću mladih iznad 30 posto, teško je ne vidjeti snažne razloge za proračunski poticaj, tvrdi Costantini.


Na što će vlada u Rimu potrošiti više proračunskog novca? Dio će iskoristiti za uvođenje zajamčenog temeljnog dohotka od 780 eura za najsiromašnije građane, koji su najviše pogođeni proračunskom štednjom. Na tome inzistira Pokret pet zvijezda, koji je najveću potporu dobio u južnom, siromašnijem dijelu Italije. Vlada će istodobno smanjiti poreze poduzetnicima, na čemu inzistira Liga, koja je popularnija u sjevernom, bogatijem dijelu zemlje i poslovnim krugovima. Dio će potrošiti na povećanje državnih investicija s postojećih dva posto na tri posto BDP-a, jer želi obnoviti propadajuću talijansku infrastrukturu. To nije veliki pomak, jer države koje ozbiljno žele obnoviti infrastrukturu izdvajaju za to višestruko veće iznose od talijanskih.


Međutim, i takva kompromisna rješenja talijanske vlade, koja su samo djelomice ispunila izborna obećanja pobjedničkih stranaka, naišla su na bijes u europskim institucijama, izazvavši i nervozu na financijskim tržištima. Kamate na talijanske državne obveznice, izdane na rok od deset godina, posljednjih su se mjeseci udvostručile. Proteklog tjedna dosegnule su 3,5 posto, najviše u četiri godine. Promatrače to podsjeća na neugodan razvoj događaja 2011. i 2012. godinu, kada se nekontrolirani rast kamata na javni dug Grčke i Italije počeo, poput zaraze, širiti u ostale prezadužene članice EU-a, kojima je također zaprijetio bankrot.


EU puca po šavovima


Izbijanje nove krize u eurozoni može spriječiti Europska središnja banka (ESB), tako da nastavi otkupljivati talijanske državne obveznice, pomažući financiranje javne potrošnje u Rimu, što ionako čini već šest godina. Međutim, problem je što ESB, prema ranije objavljenom planu, mora do kraja ove godine prestati s monetarnim popuštanjem. To znači da će ESB zatvoriti svoje novčane slavine mnogima, pa i Italiji. Neki promatrači nisu sigurni u takav ishod. Vjeruju da će predsjednik ESB-a, Talijan Mario Draghi, ponovno otvoriti slavine i »učiniti sve« kako bi spasio eurozonu i zajedničku valutu od propasti. Taj zavjet Draghi je dao još 2012. godine, a njegov dosadašnji napor urodio je uspjehom.


Ipak, problem je što se moguća nova financijska kriza u Europi neće odvijati u istim uvjetima kao 2011. i 2012. Situacija se u međuvremenu jako zapetljala, a europske institucije sve teže stvari drže pod kontrolom. Politika stroge štednje, primjerice, nanijela je teške socijalne i političke posljedice svim članicama EU-a. Najprije je dovela do pada gospodarstva, potom do povećanja nezaposlenosti i siromaštva, a na kraju do masovnog otpora kroz širenje »populističkih« pokreta, koji traže preuređenje EU-a. Novi politički pokreti žele da se državama članicama poveća samostalnost u proračunskoj politici, u vođenju gospodarstva, vanjskoj politici, u zaštiti od nekontroliranih migracija i slično. Sve je više onih koji žele odbaciti euro i vratiti nacionalnu valutu. Europska unija puca po svim šavovima. Njezini vođe, poput predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska, smatraju da krivce za to ne treba tražiti u Uniji i njezinoj pogrešnoj politici, nego u »agresivnoj« Kini i Rusiji te među unutarnjim neprijateljima – novim političkim pokretima i strankama.



Političari su se uplašili da će kriza dovesti do propasti eura. Požar je pogasila Europska središnja banka svojim monetarnim popuštanjem – tiskanjem novca i spuštanjem kamata na nulu – koje traje do danas. Financial Times piše da su nevolje s Italijom zasad pod kontrolom i da proteklog tjedna nije primijećeno širenje zaraze u prezadužene mediteranske zemlje. S time se slaže i Wolfgang Münchau iz savjetničke kuće Eurointelligence, ali smatra da će nevolje nastupiti ako se kamate na talijanske obveznice povećaju za 0,5 ili za 1 postotni bod, odnosno ako se popnu na 4 do 5 posto. Za usporedbu, na vrhuncu krize prije šest godina talijanske kamate skočile su na 5 do 6 posto. Problem će također nastati ako se sadašnji skok kamata produlji do proljeća. U tom slučaju, talijanskoj vladi poskupjet će zaduživanje, a pogoršat će se i bilance talijanskih banaka koje nisu u dobrom stanju, zbog opterećenosti nenaplativim kreditima.


Promatrači misle da Europska komisija u aktualnom sukobu s Italijom ipak neće imati drugog izbora nego s vremenom popustiti i progledati joj kroz prste, dok krši nametnutu europsku proračunsku disciplinu. Europske institucije, naime, neće moći prijetnjama prisiliti Italiju na pokoravanje, kako su to svojedobno učinile s Grčkom. Italija je deset puta ekonomski snažnija od Grčke, jedna je od osnivačica Unije, a njezina vlada jedva čeka napade iz Bruxellesa, koji joj samo povećavaju popularnost u domaćoj javnosti, u pripremi za izbore za Europski parlament.


Osim toga, Europskoj komisiji i ostalim institucijama više nije u interesu širiti frontu svojih protivnika, jer već vode bitku protiv Poljske zbog njezine reforme pravosuđa, te protiv Mađarske zbog mjera za zaštitu od migracija. Istodobno, stabilnost EU-a dodatno je ugrožena zbog skorog odlaska Britanije iz Unije, opasnosti od trgovinskih ratova i od financijske krize u Turskoj. Ako Bruxelles, Berlin i Pariz prihvate bačenu rukavicu iz Rima i pokušaju ga kazniti zbog neposlušnosti, oni će sami doliti ulje na vatru sukoba, pridonijeti izbijanju financijske krize u Italiji te ubrzati rastakanje Unije. Po svemu sudeći, talijanska vlada svega toga je svjesna, pa očekuje ustupke europskih institucija.