Znanost u Republici Srpskoj

Pogledajte “znanstveni rad” iz Republike Srpske: ‘Masovne grobnice su bile humana i higijenska obaveza vojske RS’

P. N.

foto: wikipedia

foto: wikipedia

U nastavku "znanstvenog rada" znanstvenici entiteta Republika Srpska pojašnjavaju i kako se "asanacija bojišta obavlja": "Leševi se sahranjuju bez sanduka, redaju se po slojevima jedan do drugog, svaki sloj se zasipa dezinfekcionim sredstvom i zemljom visine 0,5 - 0,75 metara, a iznad nivoa humka visine jedan metar. Humke se vidno obilježavaju kao masovne grobnice."



Bosanskohercegovački mediji objavili su odlomak “znanstvenog rada” dvojice autora iz Republike Srpske, Miroslava Baljaka i Dragana Đokića, u kojem se o masovnim grobnicama iz devedesetih govori kao o asanaciji bojišta, humanoj i higijenskoj obavezi Vojske republike Srpske.


“Znanstveni rad” je predstavljen na događaju nazvanom “međunarodnom naučnom konferencijom”, koji je prošlog mjeseca održan u Banja Luci pod nazivom “Srebrenica – stvarnost i manipulacije”.


“Znanstveni rad” koji masovne grobnice vidi kao higijensku i humanu obavezu objavljen je u zborniku tiskanom nakon konferencije.




O masovnim grobnicama autorski dvojac, uz koji je potpisan i Istraživačko-edukacijski centar Zvornik, o masovnim grobnicama pišu kao o asanaciji bojišta, čiji je cilj, citiramo, “izbegavanje zaraza i naknadnih ljudskih žrtava, a obaveza po Ženevskim konvencijama postoji i vuče korijene još od 1864. godine”.


U nastavku “znanstvenog rada” znanstvenici entiteta Republika Srpska pojašnjavaju i kako se “asanacija bojišta obavlja”: “Leševi se sahranjuju bez sanduka, redaju se po slojevima jedan do drugog, svaki sloj se zasipa dezinfekcionim sredstvom i zemljom visine 0,5 – 0,75 metara, a iznad nivoa humka visine jedan metar. Humke se vidno obilježavaju kao masovne grobnice.”


Nepostojanje dokumentacije o lokacijama masovnih grobnica iz rata s početka devedesetih, kao i dokumentacije o broju ukupanih tijela i njihovim identitetima, autori “znanstvenog rada” nazivaju propustom.


– Nakon borbenih dejstava na području Srebrenice u operaciji VRS od 11. jula 1995. godine i višednevnih borbi sa muslimanskim snagama tokom proboja iz okruženja, prema muslimanskim izvorima, brojka poginulih kreće se preko 2.000 poginulih što je zahtijevalo asanaciju terena, obzirom na ljetno stanje i visoke temperature u zoni operacije. (…) Zbog propagande srpska strana je optuživana za zloupotrebe asanacije bojišta koju su vršile jedinice Vojske RS-a i tvrdnji da su to bili planski postupci zakopavanja pobijenih zarobljenika i skrivanja stvarnih poginulih na pravcima proboja muslimanskih snaga iz Srebrenice. Upravo stoga, može se razumjeti vrlo složena situacija koja proističe iz obaveza asanacije kao aktivnosti civilne zaštite i privrednih i javnih preduzeća, te obaveza asanacije bojišta koja predstavlja aktivnosti nakon operacije VRS u određenoj zoni, navode u “znanstvenom radu” autori iz Republike Srpske.


U okviru “znanstvene konferencije” u Banja Luci mogle su se čuti i takve teze prema kojima je “Vatikan pokrenuo i usmjeravao optužbe protiv Srba za genocid u Srebrenici”.