Sve je stvar dogovora

PRESUDA EU SUDA Uoči mirovine nema zlouporabe ugovora na određeno vrijeme

Gabrijela Galić

Sve je stvar dogovora obiju strana / Foto Silvano JEŽINA

Sve je stvar dogovora obiju strana / Foto Silvano JEŽINA

Radi se o situaciji kada poslodavac radnika želi zadržati i nakon što je napunio 65 godina života i ima najmanje 15 godina staža. Kada bi se dogovorio nastavak rada za još pola godine, takav ugovor na određeno ne bi bio diskriminirajući



ZAGREB – Produljenje ugovora o radu i nakon uobičajene dobi za umirovljenje može biti vremenski ograničeno i u tom slučaju radnik ne može tvrditi da je riječ o zlouporabi ugovora na određeno vrijeme.


Presudio je tako Sud Europske unije u slučaju Hubertus Johna koji je radio kao ugovorni nastavnik u njemačkom Bremenu. Kako se približavao uobičajenoj dobi za umirovljenje, taj ugovorni nastavnik zatražio je od grada Bremena da nastavi raditi i nakon što navrši godine života koje ga silom zakona šalju u mirovnu. Grad mu je pristao produljiti ugovor do kraja školske godine 2014./2015. No, njegov drugi zahtjev da mu ugovor bude produžen do kraja prvog polugodišta 2015./2016. godine grad je odbio. Nezadovoljan, nastavnik je tužio poslodavca smatrajući da je određeno trajanje produljena ugovora koje mu je odobreno protivno pravu EU-a. I, pokazalo se da nije u pravu.


Propisani način


Njemački Zemaljski radni sud istaknuo je da propis na snazi dopušta strankama ugovora o radu da odgode dan prestanka ugovora o radu do kojeg dolazi isključivo na temelju činjenice da radnik navršenjem uobičajene dobi za umirovljenje stječe pravo na starosnu mirovinu. Stoga je nacionalni radni sud upitao Sud EU-a je li takav propis usklađen sa zabranom diskriminacije na temelju dobi i okvirnim sporazumom o radu na određeno vrijeme kojemu je cilj sprečavanje zloporabe sklapanja uzastopnih ugovora na određeno vrijeme.




Domaćim radnim zakonodavstvom na sličan se način regulira pitanje prestanka ugovora o radu, kao i u Njemačkoj. Tako je jedan od propisanih načina prestanka ugovora o radu i činjenica da je radnik stekao uvjete za mirovinu, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Drugim riječima, radnik i nakon što stekne uvjete za mirovinu može nastaviti raditi. Naravno, ako poslodavac radnika želi zadržati i nakon što je napunio 65 godina života te ima najmanje 15 godina mirovinskog staža. Domaćim zakonodavstvom se izrekom ne propisuje da se s takvim radnikom sklapa ugovor na određeno vrijeme. No, kada bi domaći radnik koji je stekao uvjete za umirovljenje s poslodavcem dogovorio nastavak rada, primjerice, za dodatnih pola godine, takav ugovor ne bi bio diskriminirajući. To jasno proizlazi iz presude Suda EU-a. Sud je u tom slučaju utvrdio da se zabrani diskriminacije na temelju dobi ne protivi nacionalna odredba koja »odgodu dana prestanka aktivnosti radnika koji su navršili zakonsku dob za umirovljenje uvjetuje sklapanjem sporazuma s poslodavcem na određeno vrijeme.


Takav propis ne dovodi u nepovoljniji položaj osobe koje su navršile dob za umirovljenje u usporedbi s onima koje još nisu navršile tu dob. »Taj je propis osnova za odstupanje od načela automatskog prestanka ugovora o radu kada radnik navrši uobičajenu dob za umirovljenje i omogućuje da se dan prestanka radnog odnosa nekoliko puta, bezuvjetno i vremenski neograničeno odgodi«, navodi Sud.


Ugovorno odgađanje


Što se tiče Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, »Sud je najprije izjavio kako sumnja u to da se predmetno produljenje može smatrati slučajem sklapanja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme«. Nije isključeno da se takvo produljenje može smatrati isključivo ugovornim odgađanjem izvorno ugovorene dobi za umirovljenje. U tom pogledu Sud napominje da ništa u spisu ne upućuje na to da bi se spornim propisom moglo pogodovati uzastopnom sklapanju ugovora na određeno vrijeme ili pak da je on mogući izvor zlouporaba na štetu radnika. »U svakom slučaju ne bi trebalo smatrati da dobne granice koje se podudaraju s uobičajenom dobi za umirovljenje »sustavno dovode do ugrožavanja položaja dotičnih radnika, ako oni imaju pravo na mirovinu u punom iznosu, a osobito ako poslodavac smije produljiti konkretni ugovor o radu«.


No, ako bi Zemaljski radni sud u Bremenu zaključio da produljenje odobreno Hubertus Johnu treba smatrati slučajem sklapanja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, Sud EU-a smatra da se »Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme ne protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ, koji strankama ugovora o radu omogućava da vremenski neograničeno, sporazumno i prema potrebi nekoliko puta odgode prestanak radnog odnosa, do kojeg dolazi isključivo na temelju činjenice da radnik navršavanjem uobičajene dobi za umirovljenje stječe pravo na starosnu mirovinu«.