Europska unija, odnosno prije svega Europska komisija, sve više razmišlja o osnaživanju zajedničkog djelovanja obavještajnih službi zemalja članica, prije svega zbog sve veće prijetnje terorizmom. Takva ideja nailazi na manje ili više pritajene otpore država članica, odnosno njihovih obavještajnih službi, koje jednostavno po prirodi svog djelovanja nisu sklone previše dijeliti saznanja. Osim s provjerenim prijateljskim agencijama drugih zemalja. Drugi problem koji se pojavljuje u operativnim pokušajima poboljšavanja ove sigurnosne stavke je trenutna disperziranost obavještajnih institucija Europske unije.

Očekivano, Komisija koja se zalaže za pojačavanje zajedničkog obavještajnog djelovanja smatra da bi se to najbolje ostvarilo kroz EU Obavještajni i situacijski centar (INTCEN), operativnu organizaciju pod direktnim nadzorom Komisije. Druga opcija koju guraju je Europski centar za protuterorizam (ECTC), posebno odjeljenje Europola koje se na policijskoj razini bavi razmjenom informacija i koordinacijom protuterostičkih djelovanja policija zemalja članica. No, nije neka posebna tajna da obavještajne službe nikad nisu željele sav svoj posao svesti na policijski, koji je primarno reaktivni, a ne proaktivni. Što je razlog više da ne žele tek tako prepustiti ovlasti ili informacije u taj središnji policijski protuteroristički »bazen« Europske unije.

Zanimljivo je da su trenutno dvije članice najveći protivnici dodatnog zbližavanja obavještajnih službi: Njemačka i Velika Britanija. Britanci su tu skoro pa očekivano, oni se u načelu protive svemu što iole podsjeća na dodatnu federalizaciju Europske unije, a uz to dodatna otvorenost prema EU-u glavnih britanskih obavještajnih i sigurnosnih službi, MI6, MI5 i GCHQ-a, svakako bi dovelo do nekih restrikcija američkih službi, koje imaju usku suradnju s Britancima. S druge strane, Nijemci za sad, kako se čini, smatraju da obavještajni dio poslova članica prije svega mora ostati na razini država, uz dobru koordinaciju važnih informacija.

Takav stav nisu promijenili niti najnoviji lanjski i ovogodišnji teroristički napadi, a još od vremena bombaških napada u Madridu prije više od deset godina traju inicijative pojedinih članica Unije da se zajedničko obavještajno djelovanje, prije svega protuterorističko, čim više centralizira. Za sada to još nije donijelo pretjerano vidljiv napredak, iako većina dokumenata Europske komisije koji se tiču sigurnosnih politika idu u smjeru poticanja zajedničkog djelovanja.

Da obavještajne i sigurnosne službe nisu oduševljene mogućnošću da iznad njih postoji i neko europsko tijelo, koje bi ih kontroliralo, a ne samo njihovi domicilni politički sustavi, može se vidjeti i u činjenici da im je glavna institucija razmjene podataka Protuteroristička grupa (CTG). Radi se o izvaninstitucionalnoj organizaciji, koja nema nikakve direktne veze s Europskom komisijom, već je nastalo kao produžetak Bernskog kluba. Bernski klub je obavještajni informativni forum sigurnosnih službi 28 članica Europske unije te Švicarske i Norveške, koji postoji od 1971. godine i koji ne posjeduje klasična organizacijska tijela, već je više koordinacijska institucija.