Reuters
Izrada poimeničnoga popisa ratnih žrtava trebala bi postati uvjetom za članstvo u EU-u, jer bi taj posao prisilio vlade da istraže i objave sudbinu svih žrtava, smatra Nataša Kandić
Europska komisija predstavit će sljedećeg tjedna novu strategiju za proširenje Europske unije na zemlje zapadnog Balkana, koja predviđa da Srbija i Crna Gora postanu članicama do 2025., te da Bosna i Hercegovina sljedeće godine dobije status kandidata.
Strategiju će, uime Europske komisije, zastupnicima Europskog parlamenta u utorak, 6. veljače, predstaviti povjerenik za proširenje Johannes Hahn. Istoga će dana hrvatski premijer Andrej Plenković pred Europskim parlamentom govoriti o budućnosti Europe, a parlament će raspravljati i o radu i nasljeđu Haškoga suda.
O novoj strategiji Europe prema zapadnome Balkanu, o kojoj se u europskim medijima nagađa već duže od godinu dana, protekloga je vikenda u Sarajevu govorio David Hudson iz Opće uprave za susjedstvo i pregovore o proširenju (DG NEAR) Europske komisije. Hudson posjeduje višegodišnje iskustvo u pregovorima sa zemljama kandidatima za članstvo u EU-u. Proteklih petnaest godina proveo je na različitim položajima u procesima pregovaranja sa zemljama bivše Jugoslavije. Radio je i u Zagrebu i u Beogradu, bio je glasnogovornik Nevena Mimice, prvoga hrvatskog povjerenika u Europskoj komisiji, a danas radi na poglavlju o pravosuđu u pregovorima sa Srbijom. Hudson je u Sarajevu sudjelovao na Forumu za tranzicijsku pravdu, sada već tradicionalnome godišnjem okupljanju Koalicije za REKOM, koja okuplja udruženja ratnih stradalnika i nevladine organizacije za ljudska prava iz cijele bivše Jugoslavije, koje od svojih vlada zahtijevaju osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o stradanjima u ratovima devedesetih (REKOM). Zbog toga je Hudson, predstavljajući ukratko novu strategiju, ponajviše odgovarao na zahtjeve aktivista za ljudska prava da EU, na temelju razočaravajućih iskustava s Hrvatskom, preostalim članicama zapadnog Balkana poslijeratno pomirenje postavi kao uvjet za članstvo u EU-u.
Jamstvo »da se više nećemo ubijati«
Hudson je svoje izlaganje započeo tvrdnjom da će nova strategija »potvrditi posvećenost EU-a primitku zemalja zapadnog Balkana«, ali i »jasno reći gdje je regija u sadašnjem trenutku«. Veća će važnost biti posvećena infrastrukturnome prometnom povezivanju, jer se pokazalo da »za reformu pravosuđa trebaju godine, dok cesta odmah povezuje ljude«, a sve kako bi se i na Balkanu ostvario temeljni cilj europskog udruživanja: stvorilo jamstvo »da se više nećemo ubijati«. »Europska unija stvorila je najdulje razdoblje mira među svojim članicama u povijesti Europe«, podsjetio je Hudson na najveće postignuće europskog projekta. I da – buduće aspirantice za članstvo u EU mogu očekivati da će im »elementi pomirenja« ubuduće biti među uvjetima za članstvo u EU-u. Kako će ti elementi izgledati, manje je jasno, no nedvojbeno je da EU pod pomirenjem ne smatra »osobni oprost«. »Ne očekujemo da svatko oprosti svojem susjedu. Pojam pomirenja u ovome smislu bolje bi se mogao opisati kao indeks političke zrelosti vlada da mogu jedne s drugima, i da se prema povijesti odnose na prikladan način, odnosno da se i države i društva organiziraju tako da se mogu prikladno baviti vlastitom prošlošću«, objasnio je Hudson.
Učeći iz dosadašnjih iskustava, naročito s Hrvatskom, EU će zahtijevati da reforme vezane uz vladavinu prava budu otvorene prve i zatvorene posljednje, što se već provodi u pregovorima sa Srbijom. Povrh toga, EU ubuduće neće, kao od Hrvatske, tražiti da se ispune samo ključne točke nekih procesa, primjerice pravosudnih, nego će nadzirati cijeli proces, i tražiti konkretne učinke – nadzirat će, primjerice, cijele procese suđenja, i neće joj se žuriti kada je riječ o priznanju da je postignuta zadovoljavajuća razina vladavine prava i »političke zrelosti«. »Uvjetovanje je ubuduće ugrađeno u cijeli proces«, opisao je Hudson. Kada je o pomirenju riječ, odabrao je ponešto neobičnu, ali baš zato pamtljivu usporedbu: »pomirenje se može usporediti sa žirafom: jako ju je teško opisati, ali kada je vidite, znate da je to baš žirafa. Pomirenje ne morate zvati pomirenjem. Možete ga zvati na mnogo različitih načina. Možete, primjerice, reći: »obično poštenje i ljudska pristojnost« (‘simple fairness and human decency’). U svakom slučaju, u Europi postoji mnogo modela uspješnog pomirenja: francusko-njemački, britansko-irski… Nije moguće naprosto prenijeti model jedne sredine u drugu, i zato EU očekuje da model primjeren Balkanu pronađu tamošnje zemlje same.
»Vrlo je važno da rješenje mora doći od vas samih. Jer, ratno nasljeđe devedesetih vaše je nasljeđe. Bit će to dug proces, ali nadamo se da neće oduzeti sljedećih petnaest godina«, kazao je Hudson. Sukladno europskome zahtjevu da zemlje zapadnog Balkana same pronađu način kako da razriješe nesuglasice iz devedesetih, Hudson o detaljima nije govorio, ali jest naveo što Europa ne želi vidjeti: »Mnogo je različitih načina za suočavanje s prošlošću, ali onaj u kojem se ljudi ponašaju kao da se stvari nisu dogodile, sigurno nije dobar način«.
Snažnu skepsu u sposobnost EU-a da nastavi nametati europske vrijednosti i »poboljšavati« države u Sarajevu je iskazao zagrebački filozof Žarko Puhovski. »Na razini vrijednosti, EU više ne postoji. Domaća koljačka koalicija susreće s s koljačkom koalicijom EU-a. Naš primitivizam vraća nam se kao primitivizam iz EU-a. Najbolje se to vidjelo na primjeru božićnoga govora mađarskog premijera Orbana«, kazao je Puhovski, koji konstatira kako je »sve više ljudi protiv pomirenja«. »Nema smisla kriviti političare, oni samo imaju dobar njuh za stajališta birača. Jer, ako nije tako, zašto ljudi uvijek iznova glasaju za iste političare?«, pita se Puhovski. »Danas, petnaest do dvadeset posto biračkog tijela u EU-u niječe holokaust. To je nova činjenica koju ne možemo zanemariti«. Puhovski, zajedno s aktivistima iz Hrvatske, upozorava kako je »Hrvatska najveći problem pomirenja u regiji«, jer kao članica EU-a, više nije podložna pritiscima iz EU-a. Mirovni aktivist Goran Božičević ustvrdio je da »Hrvatska opstruira regionalnu suradnju koju bi trebala podržavati. Ona je dužna pomagati europeizaciju regije, a to ne čini«. I Puhovski drži da je »Hrvatska najveći problem REKOM-a«, i »nema šanse da je netko gurne, jer – tko je u EU-u, taj je pošteđen«. »Aktivisti za ljudska prava iz Hrvatske ne mogu očekivati podršku iz EU-a. Stvari idu natrag, a ne naprijed«, konstatirao je Puhovski. Na te primjedbe David Hudson nije imao pravoga odgovora. »Svjesni smo da disciplina u EU-u nije savršena. Osobno mislim da će ishod postupka Europske komisije protiv Poljske za budućnost Europe dugoročno biti važniji od Brexita. EU trenutno nema mehanizama da rješava vrst problema kakve stvaraju Poljska, Mađarska ili Hrvatska. Razvijamo ih, ali za to treba vremena«, kazao je Hudson.
Postoji i primjer koji EU smatra pozitivnim, pa ga ističe i Hudson: Crna Gora je najavila zakon o obeštećenju ratnih žrtava. EU pozdravlja taj korak, i nadzirat će njegovu provedbu.
»Bez pomirenja neće biti članstva u EU. Sami morate pronaći model, a EU će vam pomoći da ga ostvarite i nadzirati njegovu provedbu. Nadzirat ćemo ono što se može mjeriti, a mjeriti se mogu i izjave političara, i koliko pridonose pomirenju«, nedvosmisleno je kazao europski činovnik, inače Britanac. »Svi zajedno moramo naći način da kažemo kako je ono što se dogodilo devedesetih apsolutno neprihvatljivo. Vi znate što je najbolje da bi se to razumjelo, jer nije fer da mi izvana dolazimo i vama govorimo kako da raspravite vaše probleme. Zar je fer da ja, koji o svemu tome, u usporedbi s vama, ne znam ništa, govorim što morate učiniti? Nije. Ali, ništa od ovoga o čemu svi mi govorimo nije fer. Naprosto, svi smo mi ovdje jer su se dogodile ne-fer stvari«, argumentirao je predstavnik Europske komisije.
Poštovati presude Haškog suda
Aktivisti za ljudska prava iznijeli su konkretne prijedloge. Počasna predsjednica beogradskog Fonda za humanitarno pravo i jedna od najuglednijih aktivistica za ljudska prava na području bivše Jugoslavije Nataša Kandić smatra da bi izrada poimeničnoga popisa ratnih žrtava trebala postati uvjetom za članstvo u EU, jer bi taj posao prisilio vlade da istraže i objave sudbinu svih žrtava. »Imenovanje ratnih žrtava treba postati standard političke zrelosti za sva postkonfliktna društva, kao dokaz prijelaza iz poslijeratnog u demokratsko stanje.
Formalno priznavanje žrtava uvjet je za početak pomirenja«, kazala je Kandić. Voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta iz Zagreba Vesna Teršelič drži da bi EU trebala nadzirati do koje mjere aspirantice za EU poštuju presude Haškoga suda, što Hrvatska, podsjeća, ne čini. Takav nadzor Teršelič smatra »mjerivom kategorijom«.
»Iskazuju li političari poštovanje žrtvama drugih strana? Što i kako govore? Odlaze li odati počast na mjesta stradanja drugih naroda? Sve se to može mjeriti«, predlaže Teršelič. Na takve prijedloge Hudson nije konkretno odgovorio, jer se konačni tekst strategije još uvijek usuglašava, no jedno je sigurno: ma koliko pregovori s Hrvatskom bili otežani u odnosu na zemlje koje su ušle 2004. i 2007., preostale zemlje zapadnog Balkana suočit će se s uistinu suštinskom promjenom: od njih se neće očekivati tek formalno usklađivanje s Acquis Communautaire; zahtijevat će se dokažu da ga žive u i praksi. A to je, kako smo mi u Hrvatskoj vrlo dobro naučili, najteže.
