Pravda za Davida

NAJTUŽNIJI MOGUĆI EPILOG: Roditelji odnose posmrtne ostatke svog sina u Austriju. Nema pravde za Davida

P. N.

FOTO: privatni album obitelji Dragičević

FOTO: privatni album obitelji Dragičević

Svoje teško obećanje otac je ispunio, David Dragičević će počivati na boljem mjestu, dok njegovi sugrađani još uvijek svake večeri pale svijeće za Davidovu  dušu u dvorištu jedne banjalučke pravoslavne crkve. Priča je gotova, završena je na najtužniji mogući način.



Potresna priča o ubojstvu dvadesetjednogodišnjeg mladića Davida Dragičevića, zbog kojeg su građani i građanke Banja Luke tjednima i mjesecima protestirali na glavnom gradskom trgu, dobila je najtužniji moguće epilog: Davidov otac koji je tražio pravdu za svog sina morao je pobjeći iz grada, a danas će iz Banja Luke i posmrtni ostaci ubijenog mladića.


Obitelj će ga danas ekshumirati, s namjerom da ga pokopa austrijskom gradiću Wiener Neustadt. Otac i majka Davida Dragičevića, naime, nisu mogla podnijeti da posmrtni ostaci njihovog sina leže u gradu u kojem je ubijen, na teritoriju što je strogo kontrolira vlast koju smatraju odgovornom za prikrivanje ubojica.


Zdravstvena inspekcija Banja Luke izdala je odobrenje za ekshumaciju; u gradu u kojem je rođen, odrastao i u kojem je na posljetku mučki ubijen David neće počivati u miru.




Podsjetimo, mladić je nestao 18. ožujka prošle godine, da bi njegovo tijelo bilo pronađeno šest dana kasnije, na ušću rijeke Crkve u Vrbas.


Slučaj su pratile kontroverze i brojni policijski propusti i spinovi, pratili su ga veliki građanski protesti, najveći od utemeljenja bosanskoherecegovačkog entiteta stvorenog na genocidu i desecima tisuća nevinih žrtava. Protesti su trajali devet mjeseci, a na koncu su okončani policijsko represijom i bijegom Davidovog oca iz grada.


Prije nego je pobjegao, Davidom otac je rekao da neće dopustiti da posmrtni ostaci njegovog sina postanu u “zločinačkoj državi”.


Svoje teško obećanje je ispunio, David Dragičević će počivati na boljem mjestu, dok njegovi sugrađani još uvijek svake večeri pale svijeće za njegovu dušu u dvorištu jedne banjalučke pravoslavne crkve. Priča je gotova, završena je na najtužniji mogući način.