Veliki politički potres

Može li Europa spasiti sporazum s Iranom? Jednostrani Trumpov potez tektonski trese Bliski istok

Zdenko Duka

Iranci pale američku zastavu u Teheranu / Reuters

Iranci pale američku zastavu u Teheranu / Reuters

Iranski predsjednik Rohani smatra da Europa ima »vrlo ograničene mogućnosti« za spašavanje tog  sporazuma,  ne vjerujući, zapravo,  previše u snagu glavnih europskih zemalja



Nakon što je Donald Trump otkazao nuklearni sporazum s Iranom, umnogome ovisi o EU-u, odnosno o tri supotpisnice tog sporazuma iz 2015. godine – Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji što će se dalje događati. Naravno da je Trumpova odluka izazvala veliki politički potres i daljnju destabilizaciju na Bliskom istoku.


Federica Mogherini, visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, odmah je odgovorila, rekavši da sve dok Iran nastavlja ispunjavati svoje obveze, kao što je dosad činio, Europska unija ostaje privržena punoj i učinkovitoj provedbi nuklearnog sporazuma. Poručila je iranskim građanima i čelnicima pojedinačno da ne dopuste nikome da razori taj sporazum.


Jean Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, vrlo izravno je kritizirao Trumpovu dalekosežnu, kontroverznu odluku. U obraćanju flamanskom regionalnom parlamentu komentirao je da EU mora zamijeniti SAD, koji je kao međunarodni čimbenik izgubio snagu, a time i svoj dugoročni utjecaj. SAD više ne žele surađivati s ostalim dijelovima svijeta, kaže.




Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres pozvao je preostale potpisnice sporazuma iz 2015. da »u potpunosti poštuju svoje obveze« nakon povlačenja SAD-a. Rusija je »duboko razočarana« i smatra da je ovakvo američko otkazivanje »grubo kršenje međunarodnog prava«.


Sporazum ograničava iranski program obogaćivanja urana kako se ne bi mogao upotrijebiti za razvoj atomskog oružja, a zauzvrat su Iranu ublažene međunarodne sankcije, kojih je većina ukinuta u siječnju 2016.


Velika Britanija, Njemačka i Francuska, tri članice EU-a i supotpisnice sporazuma, uz Rusiju, Kinu i Obamin SAD, izrazile su žaljenje zbog američke odluke i pozvale Washington da ne poduzima korake kojima će otežati život drugim zemljama koje još žele ostati privržene nuklearnom sporazumu.


Godišnja robna razmjena zemalja EU s Iranom, u kojem živi 80 milijuna ljudi, 2015. godine, dok su još trajale sankcije, iznosila je 9,2 milijarde dolara, 2016. je već skočila na 16,4 milijarde a 2017. na 24 milijardi dolara. I sada Trump misli da bi praktički zbog njegovog osobnog hira a njemu za ljubav, europske zemlje trebale sav taj novac zaboraviti, izgubiti i na naredbu Iranu uvesti sankcije. Neće to ići.


Megalomanski diktat


Patrick Pouyanne, izvrši direktor francuske energetske kompanije Total, pozvao je EU da svakako zaštiti europske tvrtke od američkih sankcija. Total je u poslovima od 3,8 milijardi dolara na iranskom, inače najvećem plinskom polju u svijetu.


Francuska i strateški gleda na svoju budućnost kroz suradnju s Iranom. Osim energetske industrije, cjelokupna automobilska (Peugeot i Renault) i avionska industrija (Airbus) mnogo su uložile u Iran.


Njemačka ima trgovinsku razmjenu s Iranom od 3,4 milijarde eura. Dieter Kempf, predsjednik njemačke udruge industrijalaca (BDI) govori da Njemačka nije pripremljena da odustane od iranskog tržišta jer su njemačke tvrtke uložile mnogo u otvaranje tržišta i u ukidanje gospodarskih sankcija, a sada su izgledi zamagljeni.


I Velikoj Britaniji je nakon potpisivanja sporazuma trgovina s Iranom skočila 50 posto.


A Trump prijeti i Europi jer osim što je najavio još i pooštrene američke sankcije Iranu, upozorio je i da će sankcionirati one zemlje koje budu nastavile ekonomsku, političku i drugu suradnju s Iranom, tako da se radi o bahatom megalomanskom diktatu kojeg je Donald Trump pokušava nametnuti svima koji ne misle kao on. Iz Boeinga koji je u prosincu 2016. postigao sporazum o prodaji 80 aviona Iranu, poručili su da će poštovati američku odluku.


Dolaskom Johna Boltona za savjetnika za nacionalnu sigurnost i Mikea Pompea kao državnog tajnika, američko-iranski dogovor je zapečaćen.


Ulog je i ovog puta jako velik – to je rizik od novog, velikog rata na Bliskom istoku. Trump je Iranu zaprijetio vojnom intervencijom ako Iran nastavi s nuklearnim programom.


U noći od srijede na četvrtak najprije su iranske snage u Siriji ispalile 20 projektila na izraelske mete u Golanskoj visoravni, a onda je Izrael uzvratio. Gađali su na desetine iranskih meta u Siriji i pogodili skladišta oružja, radarsku stanicu i centar protuzračne obrane. To je dosad najizravnija konfrontacija između Izraela i Irana, Na izraelskoj strani nije bilo žrtava, ali su njihove rakete ubile u Siriji barem troje ljudi. Dosad najizravnija konfrontacija nesumnjivo je prva vojna posljedica američkog otkazivanja sporazuma.  


Izraelski premijer Benjamin Netanyahu komentirao je da je izraelski cilj jasan – ne dopustiti da se Iran vojno učvrsti u Siriji. Kaže da će stostruko uzvratiti onima koji ih napadnu i da će djelovati protiv onih koji ih kane napasti i prije nego to učine.


Europska unija se obvezala poduzeti korake za spriječi bilo kakve američke sankcije prema tvrtkama iz EU koje rade s Iranom.


Europi se ne vjeruje


Ministri vanjskih poslova trebali bi se susresti u ponedjeljak u Londonu s iranskim ministrom vanjskih poslova kako bi ga pokušali uvjeriti da se nuklearni sporazum može spasiti. Francuski predsjednik Macron kazao je iranskom predsjedniku Hasanu Rohaniju u telefonskom razgovoru da će Francuska nastaviti provoditi sporazum. Rohani mu je odgovorio da Europa mora što je brže moguće pojasniti svoje stajalište i objaviti koje su joj namjere, s obzirom na obveze. Ministrima EU zemalja je jasno da Iran može ostati u sporazumu jedino ako ponude Iranu ekonomske benefite s kojima Iran može preživjeti američke sankcije. Taj paket mjera EU bi trebao donijeti idućih tjedana.

Ali, iranski predsjednik Rohani smatra da Europa ima »vrlo ograničene mogućnosti« za spašavanje tog sporazuma. Dakle, umjereni iranski predsjednik Rohani ne vjeruje previše u snagu glavnih europskih zemalja, a dozapovjednik Iranske revolucionarne garde (IRGC) Hosein Salami kaže da Europa ne može djelovati neovisno u vezi sa sporazumom.


– Neprijatelji Irana ne traže vojni sukob. Oni žele gospodarskom izolacijom izvršiti pritisak na našu zemlju… Jedini način da se suprotstavimo tim neprijateljima je otpor, ne diplomacija, rezolutan je Salami.


A vrhovni vjerski vođa ajatolah Ali Hamenei kazao da europskim zemljama, potpisnicama ugovora »također ne vjeruje«.


Ako iranski politički vrh odluči izaći iz programa, iranska atomska agencija će nastaviti obogaćivanje urana.


Podršku Trumpovoj odluci dali su samo Izrael i Saudijska Arabija te saudijski saveznici Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati. Saudijska Arabija, zemlja sunitskog islama, zakleti je neprijatelj šijitskog Irana i bore se na suprotnim stranama u Siriji i Jemenu. Ta totalitarna monarhija zapravo je i glavni financijer islamističkih terorističkih organizacija, iako je Trump, valjda i ne samo iz neznanja, optužio Iran da financira Al Qaidu, što je zbog vjerskih podjela naprosto nemoguće.


Na pitanje američkog kanala CNN o mogućnosti da Rijad izradi vlastitu bombu ako Teheran iskoristi američko povlačenje iz sporazuma iz 2015. kako bi nastavio razvijati svoj nuklearni program, saudijski ministar vanjskih poslova Adela al-Džubeir kazao je da će u tom slučaju i njegova zemlja učiniti sve da stekne nuklearni kapacitet. U ožujku je tu mogućnost najavio i prijestolonasljednik Mohammed bin Salman.


Iranska osveta?


– Najviše ovisi o tome kako će Iran percipirati druge potpisnike kako bi se spasio taj sporazum. Znamo da je Rohani dao dva tjedna da se konsolidira europski stav i da se dadu neka čvrsta jamstva za iranske interese. Ta jamstva ne bi smjela biti samo retorička, kaže nam politolog Vedran Obućina, stručnjak za Iran i Bliski istok.Europljani bi trebali vrlo jasno reći što oni jamče i preko čega oni neće prijeći. Najveći razlog je naravno sav novac koji su uložili u Iran. Osobito je Francuska mnogo uložila i strateški gleda na suradnju s Iranom, kaže Obućina.


Hrvatski MVEP izrazio je žaljenje zbog američkog povlačenja iz sporazuma i najavio da Hrvatska s partnerima iz EU-a ostaje privržena daljnjoj provedbi sporazuma s Iranom.U posjetu Iranu je ovog tjedna bila potpredsjednica Vlade RH Martina Dalić i izaslanstvo Hrvatske gospodarske komore. Ukupna je robna razmjena Hrvatske i Irana prošle godine iznosila oko 58 milijuna eura. Hrvatska je lani u Iran izvezla roba u vrijednosti 5,3 milijuna eura, što je 33,6 posto više nego godinu prije, no znatno brže je rastao hrvatski uvoz iz Irana koji je lani dosegnuo 52,8 milijuna eura, naspram 537 tisuća eura 2016. godine. Hrvatska izvozi u Iran farmaceutske, prehrambene i IT-proizvode.


Kakva bi ta konkretna jamstva mogla biti?


– Prvo je da se ne dira raketni, balistički program. Zatim, da Europa ostane na istim stajalištima u vezi Hezbolaha i Hamasa, znači da ih ne stavlja na terorističku listu. EU kao cjelina ih i ne stavlja na tu listu terorista. Važno je i to da europske zemlje neće ugrožavati postizanje nekog političkog rješenja za Siriju te da neće mijenjati članke nuklearnog ugovora. I naravno – da europske zemlje neće prihvatiti i pristupiti sankcijama koje nalaže Amerika.


– Prve reakcije zemalja EU-a su jedinstvene. Tu nije samo pitanje uloženog novca, nego su potpisani ugovori i na ugovore idu penali. Recimo, da INA želi doći u Iran, najprije bi trebala platiti penale zbog toga što je ugovor jednostrano prekinut poslije ukidanja međunarodnih sankcija. Europske zemlje pokazuju konzistentnost i ozbiljnost u međunarodnim ugovorima. A mogli bismo reći da ono što Amerika danas potpiše, sutra možda neće vrijediti, govori nam Obućina.


Koliko je realan američki napad na postrojenja koja obogaćuju uran?


Obućina kaže da bi takav vojni udar bio ograničen i ciljao bi na ta vojna postrojenja. Iran je gotovo prirodna tvrđava. No, pitanje je kako bi se Iran osvetio. Pitanje je koliko su Izraelci spremni na osvetu. Jer, ako oni počnu gađati nuklearna postrojenja, a Iranci uzvrate napadom na Izrael, to bi donijelo mnogo civilnih žrtava. U Izraelu se ne može gađati ništa bez civilnih žrtava, kaže nam Obućina.