Točka na P

Grijesi očeva u ormaru Vatikana: ‘Žrtve često završe na igli ili se bace s mosta’

Kim Cuculić

Naslovnica novoobjavljene knjige »U ormaru Vatikana« francuskog novinara i sociologa Frederica Martela

Naslovnica novoobjavljene knjige »U ormaru Vatikana« francuskog novinara i sociologa Frederica Martela

Žrtva svećeničkog zlostavljanja u filmu »Spotlight« kaže da žrtve često završe na igli ili se bace s mosta. Posljedice ovakvih zločina su strašne, što potvrđuju i svjedočenja u Vatikanu



U tjednu koji je za nama nekoliko zbivanja aktualiziralo je problem seksualnih zlostavljanja povezanih s Katoličkom crkvom. Dan nakon što je bivši kardinal Theodore McCarrick zbog tog razloga izbačen iz svećeničkih redova, papa Franjo najavio je veliko katoličko okupljanje u Vatikanu, istaknuvši da je hitan izazov za Crkvu sprečavanje zlostavljanja djece. Udruga Bishopaccountability.org upozorila je da je taj slučaj razotkrio sistemske pogreške u Katoličkoj crkvi, dok predstavnici žrtava upozoravaju da problemi nisu riješeni – prije svega mreža zataškavanja.


Biskupi oko McCarricka, naime, znali su ili su morali znati da je on seksualni predator. Spomenuta udruga ističe da vjeruju da to uključuje i samoga Papu, koji je od prvih dana na dužnosti morao znati da ugledni kardinal ima dosje u Vatikanu.


Protekli tjedan na drugom programu Hrvatske televizije (nekim čudom) prikazan je Oscarom nagrađeni američki film »Spotlight« redatelja Toma McCarthyja, u kojem se radnja odvija oko istraživačkog tima novinara The Boston Globea koji istražuju slučajeve široko rasprostranjenih i sustavnih slučajeva seksualnog zlostavljanja od katoličkih svećenika u okrugu Bostona.




Zasniva se na stvarnim događajima zbog kojih je Boston Globeu 2003. uručena Pulitzerova nagrada. Phil Saviano jedna je od žrtava svećeničkog zlostavljanja u SAD-u, a njegov se lik pojavljuje u »Spotlightu«. Saviano je izjavio da se boji da ovo s McCarrickovim uklanjanjem nije ništa drugo nego Papino »bacanje kosti« kako bi se zadovoljili kritičari i žrtve.


Jedna od žrtava svećeničkog zlostavljanja u filmu »Spotlight« kaže da žrtve često završe »na igli«, u alkoholizmu ili se »bace s mosta«. Posljedice ovakvih zločina su strašne, o čemu ovih dana svjedoči Denise Buchanan s Jamajke koja je imala 17 godina kad ju je silovao sjemeništarac koji je to nastavio činiti i kad je postao svećenikom.


Crkva joj zbog toga nije ponudila ništa osim spomena u molitvama, prenose Hina i AFP. Buchanan je zatrudnjela i svećenik je dogovorio tajni pobačaj. Ona danas ima 57 godina, sveučilišna je profesorica i vodeća članica nove međunarodne organizacije »Prekinimo svećenička zlostavljanja« (ECA), koja okuplja žrtve kako bi izvršila pritisak na papu Franju da zauzme strože stajalište prema tom problemu.


Denise Buchanan se godinama uzalud borila da je Crkva službeno prizna kao žrtvu, čak je i pisala samome Papi, ali je svećenik koji ju je zlostavljao izbjegao kazneni progon. Njezina borba dobro ilustrira izolaciju koju osjećaju mnoge žrtve čije postojanje Crkva i dalje ignorira, posebice u siromašnim zemljama u kojima je politički i socijalna utjecajna.


Buchanan je živjela u Kingstonu kad ju je njezina sestra, zajedno s cijelom obitelji, upoznala s budućim svećenikom, studentom teologije i članom Kongregacije muke Isusa Krista. Svećenik ju je zvao više puta na nedjeljnu misu i u župni ured. Jednog dana ju je pozvao u ured i odveo u svoju spavaću sobu gdje ju je silovao. Žrtva kaže da je osjetila da je toga dana nešto u njoj umrlo. Nekoliko tjedana poslije otkrila je da je trudna…


U 21. godini ponovno je zatrudnjela i imala je još jedan ilegalni pobačaj, dodajući da nakon toga više nije mogla imati djece. Godine 2013. izdala je knjigu »Grijesi Očeva« te svaki mjesec, godinu i pol, slala primjerak Papi. Godine 2016. konačno je primila pismo nadbiskupije Los Angelesa u kojoj je pisalo da se Papa redovito moli za »žrtve zlostavljanja« i da će se moliti za nju. Godine 2017. vratila se s odvjetnikom na Jamajku na sastanak s lokalnim nadbiskupom i svećenikom koji je priznao da je s njom imao spolne odnose (ne da ju je silovao) i da je zatrudnjela s njim, ali nije priznao da joj je dogovorio pobačaj.


Na sve ovo nadovezuje se i svježe objavljena knjiga »U ormaru Vatikana« francuskog novinara i sociologa Frederica Martela, koja je izišla upravo ovih dana kad je u Vatikanu počeo skup o seksualnom zlostavljanju na koji su stigli predstavnici 114 biskupskih konferencija sa svih kontinenata.


U razgovoru za agenciju France Presse, Martel je kazao da je kultura tajnosti homoseksualne većine u Vatikanu ključna za razumijevanje mnogih odluka ili moralnih stajališta Svete Stolice. Martel je temu istraživao četiri godine, ispitavši 1.500 osoba (kardinala, biskupa, Švicarsku gardu, svećenike…) u 30 zemalja uz pomoć 80 suradnika, opisujući »kulturu dvostrukog života među kardinalima i crkvenim dostojanstvenicima Vatikana«.


– Javna tajna je da u Vatikanu ima homoseksualaca. Novo je da je institucija i sustav homoseksualiziran. Ne zanimaju me pojedinci. Ne otkrivam homosekualnost živućih kardinala. Pokušavam shvatiti kako se institucija izgradila na laži, na dvostrukom životu, licemjerju – ponavljam riječi pape Franje. Ta kultura tajnosti homoseksualne većine u Vatikanu je izvor iskrivljavanja svih aspekata Crkve. I ključ za razumijevanje mnogih odluka i moralnih stajališta Svete Stolice – osvrnuo se Martel.


Knjiga


Knjiga ‘U ormaru Vatikana’, Ferederic Martel,



Sociolog objašnjava da ta laž ima ogromne posljedice, poput odbacivanja prezervativa, ženomrstva klera, skandale Vatikanske banke, ostavku Benedikta XVI. i pobunu protiv pape Franje. Nabraja da postoje neprakticirajući homoseksualci koji su vjerni zavjetu čistoće. Zatim postoje oni koji možda imaju odnose, ali to proživljavaju jako teško i kažnjavaju se. Postoje i oni koji žive s ljubavnicima. Zatim postoje kardinali koji izlaze i imaju ljubavnike. Neki, najmanje dvojica kardinala bliskih Ivanu Pavlu II. su se viđali s muškim prostitutkama.


Frederic Martel navodi da je papa Franjo shvatio sustav, čiji je i sam zatvorenik. Njegova slavna rečenica glasi »iza rigidnosti se često krije dvostruki život«. Martel je istaknuo da ne postoji veza između homoseksualnosti i seksualnih zlostavljanja:


»Crkva je stvorila kulturu tajnosti kako bi zaštitila homoseksualnost i zaštitila je zlostavljanje, iako ta kultura nije bila za to stvorena. Tu je sustav krajnje izopačen i nije moguća nikakva reforma ako se ne promijeni doktrina Crkve, to jest zavjet čistoće i celibata.«


Martel, i sâm homoseksualac, upozorio je na nekoliko studija koje pokazuju da seksualno zlostavljanje nema posebne veze s homoseksualizmom i da su te dvije pojave potpuno neovisne, no da su unutar Katoličke crkve one bitno isprepletene: »Žao mi je to reći, ali poveznica na jedan kompleksan način ipak postoji« jer »kultura tajnovitosti« oko homoseksualizma otežava uspostavljanje transparentnosti oko seksualnog zlostavljanja.«


Martel tvrdi i da je konzervativna frakcija unutar Crkve, koja se protivi relativno liberalnim reformama pape Franje, sačinjena od »vrlo homofobnih kardinala« od kojih mnogi »vode dvostruki život homoseksualca«.


Vatikan je odbio komentirati knjigu koja izlazi na osam jezika u dvadeset država, a originalni naslov je »Sodoma«. Autor zaključuje da homoseksualci unutar Katoličke crkve nisu organizirana, nego velika i tiha većina, čak i u Kolegiju kardinala.


Istaknuo je da mu cilj nije bio razotkriti pojedince, iako mu je knjiga puna slučajeva koje uključuju poznate crkvene ličnosti, nego osuditi licemjerstvo Crkve po pitanju seksualnog morala i celibata.


Martel tvrdi da su mu izvori 27 svećenika i nekoliko desetaka pripadnika Švicarske garde, koji su spavali s kardinalima i biskupima ili odbijali njihova udvaranja. Odbio je otkriti njihove identitete kako bi zaštitio njihovu privatnost.


Dodao je i kako mu je otvorenost oko svoje seksualne orijentacije pomogla u dobivanju pristupa i spomenuo da mu se nekoliko kardinala s kojima je razgovarao »upucavalo«: »Ne možete napisati ovakvu knjigu ako ste heteroseksualac jer ne znate šifre i ne razumijete sustav«, objasnio je.