U bolnici u talijanskom gradiću Codogno troje medicinara svojom humanošću i požrtvovnošću zaista je zaslužilo priznanje. Naime, jedan muškarac i dvije žene odolijevaju već više od tjedan dana umoru, udaljenosti od obitelji i osjećaju da su ih napustili kolege koji su trebali poslije njih preuzeti smjenu. Zovu se Fabio, Giovanna i Dana – oni su bolničari odjela na kojem je pacijent broj 1 u Italiji hospitaliziran prije no što je otkriveno da je pozitivan na koronavirus i na kojem su zadnjih dana registrirana barem četiri slučaja zaraze, piše Corriere della Sera. 

Neprekidni rad

Naime, Fabio, Giovanna i Dana započeli su smjenu 20. veljače (prošli četvrtak) navečer i od tada se njihovi kolege koji su ih trebali zamijeniti nisu pojavili na poslu. Nije riječ o kolegama koji su radili u karanteni i prisiljeni su ostati podalje od odjela jer su bili u uskom direktnom ili indirektnom kontaktu sa zaraženim osobama. Naprotiv, riječ je o zaposlenicima bolnice koji u danima velikog rizika od zaraze nisu uopće radili te stoga nisu zaraženi – ali su ‘bolesni’, ako je suditi prema medicinskim potvrdama koje su poslali kako bi opravdali svoj nedolazak na posao. 

Stoga, ovih dana Fabiu, Giovanni i Dani nije bilo lako raditi danonoćno s dvadesetak pacijenata, bez odmora i bez napuštanja odjela, pazeći da ne bi riskirali zarazu u drugim odjelima. Ponekad su im priskočili upomoć kolege s odjela rehabilitacije, na kojem je također neko vrijeme ležao pacijent broj 1, no to nije trajalo dugo. Neki su odjeli bolnice u međuvremenu zatvoreni. 

Situacija se dodatno zakomplicirala u srijedu ujutro kada je bolničar Fabio premješten u izolaciju jer ima povišenu temperaturu. Tako su na spomenutom odjelu ostale samo Giovanna i Dana. Zatim im je upomoć priskočilo dvoje kolega, od kojih jedan nije medicinar. Naravno trebala bi im stručna pomoć, no mnogi kolege bolničari protive se dolasku na njihov odjel jer je pojava koronavirusa u Italiji izazvala pravu paniku. Sada uprava bolnice traži pomoć izvana, piše La Repubblica. 

Razočaranje

Giovanna i Dana su iscrpljene. Spavaju tek par sati dnevno, svaki dan se telefonski jave kući, popričaju s djecom. Ogorčene su kada se prisjete svojih kolega koji su ih napustili u najtežim trenucima. ‘Da smo podijelili obaveze bilo bi lakše podnijeti strah i napor. Ali oni su nas napustili, baš oni koji znaju koliko je naporan naš posao i što proživljavamo’, poručuju razočarane bolničarke Giovanna i Dana.