Smrad i prezir u Marčeljima

Zašto im je toliko pukao film da su blokirali Marišćinu? Priča obitelji Ferk to objašnjava

Biljana Savić

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj

Smrdi za onesvijestiti se! Koga god da nazoveš, nijedna služba se ne javlja jer im nije radno vrijeme. Možda i više od smrada i straha od bolesti boli to što nas rade budalama, jer rano ujutro i navečer nitko ne radi, pa ako nazovemo službu 112, smiju nam se i usmjeravaju na komunalnog redara ili policiju, kazuju nam mještani 



MARČELJI Dođi sad kod mene na terasu, ako izdržiš popiti piće, častim te janjetinom kad god i gdje god hoćeš, rekao sam telefonom djelatniku iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, pozvavši ga k meni kući preksinoć u 20 sati. Smrdjelo je za onesvijestiti se. Nije došao. A znate li zašto nije došao?


Nije došao zato što je to izvan njegova radnoga vremena, oni rade i mjere od 8 do 16 sati, a tada rijetko smrdi pa obmanjuju i stanovništvo, i širu javnost da je sve u redu. Naravno da je u redu kad mjere najčešće između 16 i 17 sati. 


»Ruža vjetrova«


Pripovijeda nam ovo mještanin Marčelja Ivan Kardum na terasi svog susjeda Igora Ferka, jer kod susjeda se jučer lakše disalo. Ali samo na terasi. Jer, kod susjeda Ferka i krevet je na terasi, on spava na terasi koja je okrenuta na jug, jer u spavaćoj sobi, koja je na sjevernoj strani, nije moguće usnuti za večeri kad »ruža vjetrova« okrene sa sjevera. 





– To je dirigirani smrad, a posljednjih mjesec dana bilo je neizdrživo, koga god da nazoveš, nijedna služba se ne javlja jer im nije radno vrijeme. Možda i više od smrada i straha od bolesti boli to što nas rade budalama, jer rano ujutro i navečer nitko ne radi, pa ako nazovemo službu 112, smiju nam se i usmjeravaju na komunalnog redara ili policiju.


Netko će jedne noći izgubiti kompas i proradit će šake, toga se bojim, a meni se to skoro dogodilo – kaže nam Ferk i pripovijeda događaj da je preksinoć umalo dobio slom živaca. 


– Smrad je bio neizdrživ, vidite moje pse, oni su se povukli u kuću i pokunjili, nije se moglo živjeti i uspio sam privoljeti upravitelja pogona u Ekoplusu Sanjina Vičevića da dođe. Parkirao je tu kraj ove kuće. Pitam ja njega: »Zar Vama ovo ne smrdi?« Izlazi iz auta i njegova supruga. Ni njoj, kaže, ne smrdi.



Sit gladnom ne vjeruje


Odemo mi na ulaz na Marišćinu, a kad smo izašli iz auta, tamo je smrdjelo 10 puta više nego kod moje kuće. Pitam ja opet Vičevića: »Zar ništa ne osjetite?«, a on je rekao da ne osjeti. Potom sam mu rekao da mora posjetiti liječnika. Jasno mi je da sit gladnom ne vjeruje, ali ovdje sam i Vičevića postavio u situaciju »gladnoga«, no on naprosto nije htio priznati očito.



Netka netko iz NZZJZ-a izađe na teren izvan radnog vremena, ja sam prvi koji će se javiti za sufinanciranje prekovremenog rada, kaže nam Igor Ferk. 


Ivan Kardum predstavnik je MO-a Marčelji u Radnoj skupini za praćenje kakvoće zraka na ŽCGO-u Marišćina i kaže da ni na jedno pitanje postavljeno Ekoplusu nije dobio suvisao odgovor. Igor Ferk je kuću na Marčeljima kupio prije 7 godina i puno investirao u njenu renovaciju. 


– Ova kuća ni nakon što sam u nju puno uložio, zbog položaja više ne vrijedi ni polovicu cijene po kojoj sam je platio. Kvaliteta života u ovom naselju je nikakva, a posljednje dvije godine to je borba živaca, kaže Igor.


Gledamo mu u kuhinji u staklenke spremljenu salsu od rajčica iz njegova vrta, ima i tikvice i bundeve. Ne zna je li to uopće zdravo. 



– Po parametrima je sve ispravno, ali mislim da je ljudski nos najbolji i najveći alarm. Pa ljudi su se počeli iseljavati iz Marčelja, strah ih je za djecu, strah je i nas – kaže nam Igor. 


Priznanje iz Ekoplusa


Njihov susjed Vedran Skender kaže da toliko smrdi svaki dan da je to ne samo iritirajuće za živce. 


– Počnu peći oči i grlo. Bojimo se za zdravlje djece, a i nas, ne želimo da nam djeca žive i rastu u takvom okruženju. Počne smrdjeti navečer i smrdi sve do jutra, a djeca su uplašena i pitaju me hoće li se razboljeti od toga. Svima nam to baca na psihu, bojimo se da ćemo pobrati neke boleštine, a onda će se netko nakon 20 ili 50 godina sjetiti da se nešto trebalo i moglo učiniti. Ali, tada će biti kasno – ocjenjuje Vedran Skender. 



Dan prije no što smo razgovarali s trojicom stanovnika Marčelja, iz Ekoplusa su konačno priznali da se s Marinšćine širi smrad, a o tome nas je obavijestila Općina Viškovo. No, Ekoplus ni u jednom slučaju nije govorio o jakom smradu, niti je HZZJZ spominjao opasnost po zdravlje. Naime, kako stoji u obavijesti Ekoplusa koju je zaprimila Općina Viškovo, 30. kolovoza ove godine u 7.59 sati dobivena je obavijest da je došlo do pojave neugodnih mirisa slabog intenziteta na užem području mjesta Marčelji (lokacija Pogled).


»Ovim putem ističemo da Općina Viškovo također obavlja svoje interne kontrole neugodnih mirisa s Marišćine te prema našem osjećaju, ne radi se o slabom, nego izuzetno jakom mirisu koji je posebice jak zadnjih tjedana«, poručuju iz Općine Viškovo. Blokada Marišćine