Razgovor

ZLATKO KOMADINA ‘Neka kritičari organiziraju referendum za Marišćinu – vidjet ćete što će im reći građani’

Tihana Tomičić

Foto Vjeran Žganec Rogulja / PIXSELL

Foto Vjeran Žganec Rogulja / PIXSELL

Naravno da su građani Viškova u pravu, i ja bih bio ljut na njihovom mjestu. Ali sve da mene i nema, da ja ne postojim, problem ne bi nestao. Da je županica Ines Strenja, Marišćina bi smrdila isto kao i sad



Ovoga puta nije moguće napraviti intervju u uobičajenom gabaritu sa samo pet pitanja – na izglasavanju proračuna PGŽ-a za 2019. godinu bilo je napeto, tek iz drugog pokušaja proračun je izglasan sa dva glasa prevage nad oporbom, ali i optužbama da se, prihvaćanjem amandmana nezavisnog Ivice Kneževića te vijećnice Živog zida Jadranke Horvat, radilo o političkoj trgovini. Zato ovoga puta župan Zlatko Komadina odgovara na dvadesetak pitanja, rezimirajući 2018. godinu.


Proračun je na kraju ipak prošao, ali nismo uspjeli ustanoviti jedno: odakle vam sad podrška Jadranke Horvat?


– Prije svega, mi smo razgovarali sa svakim, a nismo dogovorili ni sa kim. Ovaj proračun nije rezultat političkog dogovaranja, ni novih koaliranja nego projekata i podrške projektima. Ljudi su odlučili da im je bolje imati proračun i realizirati određene projekte nego imati izbore. I to je to.




Je li bilo političke trgovine?


– Nije.


Jeste li se bojali da proračun ipak neće proći, da ti vaši razgovori ipak nisu prošli baš tako glatko?


– Ne. Prošli put, na prvom krugu izglasavanja, proračun je bio dovoljno rano da je svatko mogao pokazivati mišiće i politički se producirati. Međutim, kada dođe stani-pani, kad dođe vrijeme da se ocjenjuje da li ćemo ići na izbore, i zbog čega bi na te izbore trebali ići, i kad se vidi da je proračun više-manje zadan, da je korektan, što su u raspravi svi i rekli, tada postaje jasno da je vrijeme da svi budemo odgovorni. Osobno sam zadovoljan. Ljudi su ovdje u Skupštini konstruktivni. Na kraju se pokazala konstruktivnost, a ne destruktivnost. Slušali ste raspravu: svi su priznali da je zadan pravac, širina i dubina ovog proračuna, i da je prostora za spektakularne promjene malo. Ne može se promijeniti kurs kuda brod plovi. To i oporba zna. Da netko drugi vodi Županiju, napravio bi proračun 90 posto isti.


Konstruktivna županija 


Vjerujte li da je na onoj prošloj sjednici Skupštine HDZ zvao Kneževića i vršio pritisak da ode sa sjednice?


– To ćete morati njih pitati, znakovito je bilo disponiranje određenim situacijama. Nemam dokaze, ali malo je čudnjikav tijek događaja bio. A na kraju, neki vaši kolege iz medija su mene pitali da li će HDZ na kraju omogućiti izglasavanje proračuna. Koliko ja vidim, HDZ je bio protiv. Za proračun su bili neki drugi ljudi.


Mislite, Knežević i Horvat?


– Pa da, oni nisu HDZ. Morat ćete dakle pitati te ljude.


Ali HDZ je odjednom postao konstruktivan. Mediji pišu da imate dogovor s njima.


– Pa gledajte, ovo je konstruktivna županija, ovdje je jedna demokratska atmosfera.


Druga važna tema: Marišćina. Hoćete li jednom zbog Marišćine ipak izgubiti vlast?


– Marišćina je zadana priča: državni projekt, državna tehnologija, europska sredstva, europski standardi. Naš je jedini problem što smo ostavljeni sami na ledini, što se ministar Tomislav Čorić pravi naivan. Kad sam ga pitao za državna sredstva – ne za spalionicu kako Most tvrdi, nego za energanu – jer je cilj da se proizvodi električna i toplinska energija, ostali smo bez odgovora. A to je tehnologija koja se mora uvesti u svim ovakvim centrima, u cijeloj Hrvatskoj. To bi osiguralo i pojeftinjenje prikupljanja otpada, ukupni troškovi bili bi manji za struju. Pritom, mi bismo našli i lokaciju, to nije upitno.


Nerealan zahtjev 


A koliko bi to koštalo?


– Oko 20 milijuna eura.


Energana bi bila vezana fizički uz Marišćinu?


– Može, ali ne mora, ali tu nas sigurno opet čekaju isti problemi, da to nitko neće u svom dvorištu. Moram samo reći: to nije spalionica. To molim da se razumije. Ono što očekujem od države jest da iz Fonda za zaštitu okoliša financiraju taj projekt, sustavno za cijelu Hrvatsku. Jer danas je to potreba Primorja i Istre, sutra će biti Dalmacije, pa Slavonije…


A kako ćete riješiti akutni problem, smrad?


– To je dužan riješiti onaj tko upravlja zonom, a to je uprava Ekoplusa.


Koju vi nikako ne želite smijeniti. Skupština društva nije se sastala i do smjene nije došlo, a nedostajali ste baš – vi?


– Nisam došao iz jednostavnog razloga što sam u isto vrijeme tu u Rijeci imao u gostima premijera Plenkovića, pa po zakonu fizike nisam mogao biti na dva mjesta u isto vrijeme.


A na prvoj sljedećoj sjednici ćete smijeniti upravu, ili opet ne?


– Županijska skupština je dala rok do Nove godine da se riješi taj problem.


Most traži da se Marišćina privremeno zatvori.


– To nije realno. Podsjećam da je njihov tadašnji ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović osigurao validnost uporabne dozvole za Marišćinu. I oni su svjesni da se s europskim sredstvima nije za igrati. A čuli ste i ministra Čorića da je u Hrvatskoj i dalje samo 28 posto otpada odvojeni otpad, a ostalih 72 posto miješani. Da sutra zatvorimo Marišćinu, tih 72 posto se neće smanjiti na nulu, neće nestati. Samo ćemo imati otpad na ulici. Prema tome, to nije realno. To je proces – proces treba vrijeme. A naravno da smrditi ne smije, to se mora hitno riješiti. Uostalom, predsjednik uprave Ekoplusa je kuvertirao ostavku, i ona je tu ako se to ne riješi. Rok je 1. siječnja 2019., to je brzo. U prvom redu treba biti odgovoran. Nikoga ne štitim, nego treba poštovati red stvari.


Pod stresom 30 godina 


Kako se osobno nosite zadnjih dana sa cijelom situacijom oko vas: imali ste problem proračuna, Marišćine, pa stranačke probleme, mnogi vas smatraju odgovornim i za SDP. Kako ste ovih dana?


– Puno bolje nego mi je prognozirao kolega Hajdaš, koji je rekao da se nada da neizglasavanje proračuna neće izazvati stres, pa da se valjda neću razboljeti. Budući da ja živim već 30 godina pod stresom, poručujem mu da se ne brine. Znate kako je, u stranci očekuješ da te bar tvoji podržavaju, a ne da te sabotiraju. Ali dobro, i to sam naučio. Nisam ni u jednom trenutku sumnjao da će proračun biti usvojen. Nema nijedan razlog da to ne bude tako. Neka nitko ne brine za moje strpljenje, mogu slušati puno više nego oporba može govoriti. I ne samo slušati, nego i uvažavati što se traži. Pa ne vodim Županiju privatno, nego u interesu građana. Na primjer, umjesto da mene pitate da li treba zatvoriti Marišćinu, dajte na referendum građanima PGŽ-a da li žele da se zatvori Marišćina, da smeće ostane na cesti.


Neka ga pokrene SDP.


– Ne, ne, neka ga pokrene onaj tko to traži. Iz Mosta su na konzultacijama to tražili, pa da će nakon toga dati 10 amandmana. A vidite, zatvaranja nije bilo, pa su opet ipak dali 10 amandmana. Ja sam im rekao da ja mogu postupiti kao kolega Bandić: da lijepo zatvorim Marišćinu u srijedu, dan prije Skupštine, oni sve lijepo izglasaju, a ja hop, u petak opet otvorim Marišćinu. Ali to nije moj stil, prevara nije moj stil. Valjda neki od mene očekuju da ja radim gluposti, da se zafrkavam sa ozbiljnim stvarima, ali ja to ne radim. Nastojim biti odgovoran. Naravno da su građani Viškova u pravu, i ja bih bio ljut na njihovom mjestu. Ali sve da mene i nema, da ja ne postojim, problem ne bi nestao. Da je županica Ines Strenja, Marišćina bi smrdila isto kao i sad. A meni u cijeloj toj priči na jetra najviše ide inertnost, odnosno nečinjenje države – donose se propisi po kojima se ne misli postupati. Ako su nas po tadašnjem zakonu obavezali na određenu tehnologiju, onda imaju valjda i obavezu da je dovrše. Ako je sustav zamišljen da se proizvodi gorivo, onda netko treba sagraditi tu energanu. Ne mogu oni sad reći: nije to naša briga. Gledajte, ako im na živce ide jer su to Primorje i Istra, SDP i IDS, uskoro će imati problem i s HDZ-om, jer Dalmaciju im drži HDZ, a imat će isti problem. Zato bolje da ga počnu rješavati. Nije Županija za sve zaslužna, ali bogami ni kriva.


ZAHTJEVNA GODINA, NAJVIŠE ZBOG 3. MAJA


Možemo li rezimirati 2018. za PGŽ, kakva je ona bila?


– Zahtjevna. Izazovna. S puno realiziranih planova, ali i puno otvorenih pitanja. 2018. je godina koja će, na žalost, ostati upamćena kao godina u kojoj je hrvatska brodogradnja klonula, a riječki 3. maj postao žrtva loše uprave Uljanika d.d. Svi zajedno s radnicima 3.maja plaćamo neodgovornost onih koji su trebali biti odgovorni i onih od kojih se očekuje da pomognu, ponajprije države. Brodogradnja mora opstati, a svi koji o tome odlučuju moraju znati da je to djelatnost koja nigdje u svijetu ne može opstati bez pomoći države.


Ipak, s druge strane možemo biti ponosni jer godinu završavamo s otvorenim i obnovljenim novim školama i školskim sportskim dvoranama, rivama, zdravstvenim objektima…


PO BROJU EU PROJEKATA SMO IZA ZAGREBA


Koji su to novi projekti za 2019. godinu, koje je na kraju kroz proračuna podržava većina u Skupštini? Koje su najveće ili najvažnije investicije?


– U 2019. godini nastavljamo sa započetim projektima u 2018. godini pa smo tako planirali 43,8 milijuna kuna za završetak projekta Putevima Frankopana, 3,9 milijuna za završetak projekta energetske obnove zgrada osnovnih škola, 12 milijuna kuna za nastavak realizacije projekta Platak (retencija), potom 3,8 milijuna kuna za projekt Centar za posjetitelje »Velike zvijeri«, koji je također jedan od projekata koji će se dijelom financirati europskim novcem. Realizacija nekih EU projekata prenosi se u iduću godinu, a ono što nas raduje je činjenica da smo među vodećim županijama po privlačenju novca iz europskih fondova. U PGŽ-u je u ovom trenutku aktivno ukupno 347 EU projekata i po tom broju, koji obuhvaća i projekte općina i gradova, na drugom smo mjestu odmah iza Grada Zagreba.


Nastavljamo i s investicijama u školske objekte pa tako u 2019. realiziramo projekt rekonstrukcije i dogradnju OŠ »Jelenje-Dražice« u Dražicama i izgradnju školske sportske dvorane, vrijednosti 20 milijuna kuna. Krećemo i u izgradnju školske sportske dvorane Medicinske škole u Rijeci te u dogradnju OŠ »Dr. Andrije Mohorovičića« Matulji, te izradu projekta za novu školu u Marinićima.


Svakako treba spomenuti i novi iskorak kojim Županija želi na još jedan način pomoći Gorskom kotaru, a to je osnivanje posebnog Fonda za Gorski kotar za koji je u trogodišnjem razdoblju planirano ukupno 10 milijuna kuna. Radi se o posebnom financijskom fondu putem kojega će goranski gradovi i općine moći financirati svoje potrebe. Naravno, tu je Fond za pomoć djeci radnika 3. maja.


Nastavljamo s ulaganjima u Platak i pomorsku infrastrukturu, a kreće projekt izgradnje Doma zdravlja u Novom Vinodolskom i završavamo rekonstrukciju Lječilišta Veli Lošinj kao i ulaganja u Psihijatrijsku bolnicu na Rabu. Puno je projekata i zajedno sa suradnicima raduje me da smo u prilici realizirati sva obećanja koja smo dali građanima. Zahvaljujem na pomoći svim pročelnicima upravnih odjela i ravnateljima županijskih institucija, kao i svim našim djelatnicima i županijskim vijećnicima. Svima njima, kao i svim našim građanima želim svako dobro za predstojeće blagdane.