Svi su važniI

Studenti arhitekture posjetili riječke beskućnike: ‘Umjesto zgrada, graditi se mogu i životne priče’

Marija Duvnjak

»Dobio sam osjećaj da još nešto vrijedim i kao beskućnik, čega se ne sramim. Oni nam pomažu da razbijamo predrasude da su beskućnici ljudi nižeg ranga. Mi smo ostali bez ičega, ali ne i bez ikoga«



RIJEKA Studenti iz RE: EASA, Europske konferencije studenata arhitekture, uključili su beskućnike iz prihvatilišta Udruge Oaza u kreativni dio svojih radionica kako bi zajedno gradili jednu novu životnu priču. Kroz kreativne radionice, performanse, skečeve i slikanje učinili su da se ovi često zaboravljeni ljudi osjećaju važnima. Svoj dosadašnji rad oni su predstavili jučer u Udruzi Oaza, koju smatraju svojim trenutnim domom. Radionice su trajale dva tjedna.


»Otpadnici« društva


– Došli smo pet dana prije svih naći marginalizirane ljude, one koje društvo odbacuje kako bi ih uključili u projekt. Ideja radionica nije samo druženje s beskućnicima, već izgradnja društva koje ih aktivno uključuje u svakodnevicu. Mi smo to ostvarili kroz kreativan izričaj, radili smo skečeve, performanse, crteže, slike i sve to ćemo prikazati na završnoj izložbi u subotu 4. kolovoza. Također, u planu nam je da izađemo na ulice grada s performansima koje smo pripremali i da napravimo spektakl, objasnio je student Andrei Krokhin, jedan od začetnika ovog djela programa.


– Kako je projekt RE: EASA fokusiran na reciklažu, svi pričaju o smeću, ostacima, ali nitko ne priča o ljudima koji su postali »otpadnici« društva. Mi smo tražili načine na koje možemo »upisati« te ljude natrag u društvo – nastavila je studentica Viktoria Ananyan koja je također jedna od voditeljica ovog dijela programa.




– Htjeli smo raskrstiti s predrasudama, stigmatizacijom i pokazati da postoje talentirani ljudi koje smatramo kolegama i koji mogu i žele stvarati s nama ovu priču – dodala je studentica Tamara Nešić, također jedna od voditeljica.


Jučerašnji je dan obilježio domjenak u prihvatilištu za beskućnike Udruge Oaza iz koje poručuju kako su sretni i zahvalni ovim mladim ljudima što daju osjećaj svrhe njihovim korisnicima.


– S velikim zadovoljstvom prihvatili smo njihovu inicijativu i naši korisnici su odmah prihvatili ovu priliku da sudjeluju u njihovim aktivnostima. Gotovo svi korisnici su se na neki način uključili u ovu priču. Bilo kroz vođenje studenata pokazujući im zanimljivosti grada, bilo kroz razgovore i druženja, bilo kroz iskazivanje svoje kreativnosti u raznim oblicima. To je našim korisnima omogućilo da pokažu sposobnosti koje i znaju i ne znaju da imaju, a najvažnije je da su dobili odmak od velikih problema s kojima se svakodnevno suočavaju – ispričala nam je dr. Jasenka Duvnjak iz Udruge Oaza.


Vrhunski odrađeno


Kreiranje performansa i skečeva vrhunski je odradio korisnik Oaze Dragan Todorić. – Dosta je predrasuda prema nama, pogotovo vlada mišljenje da nismo imali život prije ovoga. Potrudio sam se da pokažem ovim prekrasnim mladim ljudima iz cijele Europe da nije tako. Prije sam se dosta bavio glumom i kroz ovaj slučajni susret ponovo sam imao priliku aktivirati taj dio mene.

Zahvaljući ovim mladim ljudima vratilo mi se samopouzdanje. Dobio sam osjećaj da još uvijek nešto vrijedim i kao beskućnik, čega se ne sramim. Oni nam pomažu da razbijamo predrasude da su beskućnici ljudi nižeg ranga. Mi smo ostali bez ičega, ali ne i bez ikoga. Mi smo jedna obitelj, i od kako sam s njima, ne osjećam se kao manje vrijedan, čak suprotno, malo su me i uzdigli, i ovo je pohvala svima nama. Velika je stvar kada se osjećate koristan, i kada dođete doma i osjećate se ispunjeno – ispričao je Dragan.