Tradicionalno druženje

Stepanja pul Marković: Najbolje crveno vino Željka Mulca, bijelo Dražena Abramovića

Edi Prodan

Foto: Silvano Ježina

Foto: Silvano Ježina

Ono što je značajno za ovu izložbu vina, činjenica je da ih većina nastaje od grožđa nabavljenog u vinogradima izvan matičnog područja



RIJEKA Tradicionalno druženje povodom blagdana sv. Stjepana, »Stepanja pul Marković« i ove je godine iskorištena i za proglašenje najboljih vinara koji participiraju u radu Udruge vinara, vinogradara i voćara Srdoči. Najboljim crvenim vinom, kao i lani, ocijenjen je syrah, ovog puta Željka Mulca, dok je najbolje bijelo vino i to od grožđa uzgojenog na domaćim prostorima, vinogradima koji se nalaze na širem području Srdoča, ono koje je proizveo Dražen Abramović. Ukupno su dodijeljena dva zlata, srebra je bilo četiri, bronca čak 11, a vinarima okupljenim na ovogodišnjem ocjenjivanju dodijeljeno je i devet priznanja.


– Na natjecanje se ovog puta prijavilo devet crnih te 22 bijele sorte. U ocjenjivačkoj komisiji su uz mene bili još i Ante Miličević, enolog koji ima vinograde na području Kutjeva kao i Tomislav Pavešić. Kvaliteta raste što je vidljivo i prema broju nagrađenih, točnije skoro su sva ponuđena vina dobila neko od priznanja, naglasio je enolog Damir Milat koji je i predsjedao ocjenjivačkom komisijom.


Kako je naglašeno na okupljanju vinara sa šireg područja Srdoča, kojem je prisustvovao i riječki dogradonačelnik, dr. Nikola Ivaniš, ovo je bilo sedmo ocjensko okupljanje, dok je inicijator osnivanja Udruge koja broji već puno desetljeće rada bio, danas na žalost pokojni, Vlado Rogić.




Ono što je značajno za ovu izložbu vina, činjenica je da ih većina nastaje od grožđa nabavljenog u vinogradima izvan matičnog područja. No, ono što posebno veseli je činjenica da je Abramovićevo vino, ocijenjeno najvišim, zlatnim odličjem, nastalo od sorti i grožđa koje imaju apsolutno autohtono podrijetlo. U svakom slučaju, to bi i morao biti smjer kojim se kreće rad Udruge jer područje Srdoča je svojedobno itekako bilo poznato upravo po brojnim – vinogradima. Istina, danas je zbog izgrađenosti to znatno teže moguće, no ma koliko se proširila stambena izgradnja, i dalje je nemalo slobodnih površina koje se mogu pretvoriti u poljoprivredno, vinorodno zemljište.