Svijetli primjer

Riječki imam Hajrudin ef. Mujkanović: ‘Hvala Bogu i Hrvatskoj što živimo u takvoj državi’

Mirjana Grce

Foto S. Ježina

Foto S. Ježina

Rijeka je za vjernika islamske vjeroispovijesti grad u kojem može živjeti sva svoja prava, u kojem je poštovan od drugih sugrađana, u kojem je dijalog s drugim vjerskim zajednicama uobičajena i normalna stvar, kaže Samir Ilijazi, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice u Rijeci



Muslimani, kao i druge manjine u Republici Hrvatskoj, uživaju sva prava. Ne možemo se požaliti da nam nešto nedostaje i mislim da će se odnosi koje sada imamo još više razvijati. Od 2002. godine, kada je potpisan sporazum između RH i Islamske zajednice, ti odnosi su zaista na visokoj razini. Trebamo zahvaliti Bogu i RH što živimo u takvoj državi. Svi bismo naravno voljeli da je financijska i gospodarska situacija bolja, ali vjerojatno će i to doći.


Odnosi koje razvijamo u Hrvatskoj mogu biti primjer drugima. Gdje god u svijetu odemo, mi koristimo priliku i promoviramo Hrvatsku kao demokratsku državu koja poštuje ljudska prava, koja poštuje prava manjina. Bio sam donedavno na studijskom usavršavanju arapskog jezika u Kataru i imao sam priliku i tamo dosta govoriti o Rijeci i našem suživotu, toleranciji, životu, zajedništvu, o tome da će Rijeka 2020. godine biti Europska prijestolnica kulture i da ćemo i mi kao zajednica tome dati prilog. Svoj način života samo trebamo razvijati u zajedništvu uvijek gledajući ono što nas povezuje, a ne ono što nas razdvaja.


Tolerancija nije nešto što moramo, nego jednostavno to živimo iz srca, u međusobnom poštovanju. Rijeka i PGŽ se time mogu ponositi, i njihove institucije čine sve da nas sve povežu u zajedništvo. Tako je sažeto za naš list Hajrudin ef. Mujkanović progovorio o životu muslimana u Hrvatskoj, izdvajajući grad Rijeku u kojem je dugogodišnji glavni imam. Zaključio je da ono što u Rijeci i PGŽ živi među institucijama i među različitim vjerskim zajednicama, jednako živi u društvu, među građanima.




Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić



Ni druga, ni drugačija 


U povodu Ramazanskog bajrama pitali smo nekoliko vjernika islamske vjeroispovijesti o njihovom blagdanu te kako, kao građani i kao vjernici, žive u Hrvatskoj – umirovljenike dr. Esmu Halepović Đečević i zdravstvenog radnika Ismeta Mešanovića te odvjetnika Samira Ilijazija.


– Danas, s pozicije liječnice u mirovini, nakon višegodišnjeg rada u prosvjeti u Medicinskoj školi u Rijeci, i kao građanka i kao vjernica islamske vjeroispovijesti, mogu reći da pripadnici islamske vjeroispovijesti ne žive ništa drugačije od ostalih građana Hrvatske. Rijeka je oduvijek bila otvorena sredina u kojoj su se stranci osjećali dobrodošli, pa tako i moji roditelji Ismet i Emina Halepović koji su u Rijeku došli iz Bosne 1950. godine. U Rijeci smo se rodile i sestra i ja, a sada je u Rijeci već rođena i treća generacija naše obitelji, kaže dr. Halepović Đečević.


Isto tako, izdvaja da se nikad nije osjećala drugom ili drugačijom, ni tijekom odrastanja, ni tijekom studija na Medicinskom fakultetu u Rijeci i specijalizacije u Zagrebu, niti tijekom radnog vijeka.


– Uvijek sam nastojala uzeti maksimum od prilika koje su mi se pružale u životu, i isto tako u napredovanju i radu vraćati maksimum. Mislim da je to bilo primijećeno u mojoj radnoj sredini gdje sam napredovala do profesora savjetnika u Medicinskoj školi. Rad s mladima me je posebno ispunjavao, na obostrano zadovoljstvo. To vrlo često danas osjetim kao pacijent kad susrećem bivše učenike kao medicinske sestre ili liječnike. Često sam u svojem životnom okruženju u susjedstvu, od mladosti, pa i danas imala priliku suočiti se s nedovoljnim poznavanjem islama i islamske kulture življenja. Bile su to prilike da predstavim sebe, svoju vjeru i kulturu življenja onako kako sam odgajana u svojooj obitelji. Posebno mi je bilo zadovoljstvo prenijeti znanje o običajima kojima su me učili roditelji, a posebno otac koji je i sin hafiza. Upravo nedovoljno poznavanje islama dovodi često do pogrešnog tumačenja i predrasuda – objašnjava dr. Halepović Đečević.


Primjer dobrog života 


O pitanju koliko je Islamski centar s džamijom u Rijeci pridonio životu muslimana i njihovoj zajednici kaže da je znatno pridonio kvaliteti duhovnog i vjerskog života muslimana, a istovremeno da je obogatio društvenu i multikulturalnu te turističku dimenziju Rijeke.


Ismet Mešanović živi u Rijeci 43 godine, došao je kao sportaš, u Rijeci je ostao i cijeli radni staž stekao u zdravstvu.


– Od nedavno sam u mirovini, a cijeli radni vijek radio sam u riječkom KBC-u na Sušaku, kao instrumentar i voditelj instrumentara u transplantacijskom timu. U operacijskoj sali radio sam 41 godinu i sedam mjeseci, cijeli radni staž, bez ijednog dana bolovanja. U sali jedino nisam bio dok sam bio na ratištu, jer sam i dragovoljac Domovinskog rata, za što sam dobio i spomenicu – predstavio se kratko Mešanović.


Govoreći o tome kako vjernici islamske vjeroispovijesti žive u gradu Rijeci i Hrvatskoj, naglašava da je Hrvatska primjer dobrog života i dobro uređenih odnosa s Islamskom zajednicom.


– Ako naš muftija dr. Aziz Hasanović, koji je i član islamskih organizacija u svijetu, uspije u svojoj nakani da Hrvatska drugim zemljama, pogotovo europskim, posluži kao primjer života u različitosti i uređenosti odnosa, to će biti velika stvar. Vidimo da se događaju stvari koje nemaju veze s islamom (vehabisti i slično) – i ja sam zgrožen. Vidimo i da su neke zemlje već počele povlačiti neke poteze koji nisu baš dobri. No ponavljam, Hrvatska je primjer, i nadam se da će se u taj primjer mnogi ugledati. Optimist sam i vjerujem da će krenuti na dobro. U Rijeci je naš veliki dobitak Islamski kulturni centar koji je naš ponos. Oni koji su prošli više svijeta kažu da je treći po ljepoti u Europi. Centar i džamija su nam u Rijeci jedino nedostajali. Mnogi od nas branili smo Lijepu Našu i u Aleji branitelja, samo na Drenovi, pokopano je 20 Bošnjaka branitelja. Tako je naš Islamski centar važan i zbog njihovih roditelja – kaže Mešanović.


U par riječi progovorio je o Ramazanskom bajramu rekavši da su to dani za obitelj, prijatelje i susjede.


– Obilazimo se, čestitamo, počastimo, družimo. Drugog dana Bajrama – što sam ja u Rijeci pokrenuo prije 16 godina, a što sada organizira Islamska zajednica – redovito idemo na groblje u Aleju branitelja pokloniti se svima poginulima u Domovinskom ratu. A kako se živi? Kao svi građani ove zemlje. Ja sam iz Bihaća, a Rijeka je moj grad, moji sinovi navijaju za Rijeku… kaže Mešanović.


Ponosan na grad 


Odvjetnik Samir Ilijazi, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice u Rijeci, rođeni je Riječanin, i ponosi se i gradom svoga rođenja i života, i svojim podrijetlom.


– Mi u Rijeci imamo blagodat što imamo predivan Islamski kulturni centar čija su vrata svima otvorena. Kao vjernici imamo to bogatstvo da možemo u džamiji obavljati molitvu, a to je bogatstvo i u tome da je naš Centar otvoren za edukaciju svih koji to žele. Tako Centar posjećuju ljudi drugih vjeroispovijesti, profesori sa svojim učenicima, znanstvenici koji ovdje imaju svoje skupove, održavaju se tribine, predstavljanja knjiga, okrugli stolovi, razne izložbe. Sve to skupa pridonosi edukaciji o islamu i dijalogu među religijama. Taj dijalog u Rijeci doista živi. Po mom mišljenju, Rijeka je za vjernika islamske vjeroispovijesti gotovo idealan grad, grad u kojem može živjeti sva svoja prava, u kojem je poštovan od drugih sugrađana, u kojem je dijalog s drugim vjerskim zajednicama uobičajena i normalna stvar. Recimo, za vrijeme Ramazana imali smo iftar na koji su se odazvali i župan Zlatko Komadina i dogradonačelnik Rijeke dr. Nikola Ivaniš, kao i druge osobe iz javnog života. Imamo vjeronauk u školama, i u samom Islamskom centru – kaže odvjetnik Ilijazi.


O mjesecu Ramazanu i proslavi Bajrama kaže da je Ramazan mjesec posta, mjesec blagodati u kojem se vjernici posebno posvećuju vjeri.


– Organiziramo se tako da ga provedemo u intenzivnijoj molitvi, bez nekih izlazaka i druženja, tj. u obitelji i u džamiji gdje je svaku noć imamo molitve. Mjesec završava slavljem Bajrama, prvo u džamiji, a onda u obitelji te s prijateljima i susjedima, i naravno sve ih počastimo dobrom hranom – ukratko će naš sugovornik.