'Rijeka, koraci, vrijeme'

Riječani vole slušati o sebi: Veliko zanimanje za ‘riječku vremensku crtu’ koja je grad odvela 116 godina unatrag

Slavica Mrkić Modrić

Snimio Marko GRACIN

Snimio Marko GRACIN

Vremenska crta potegnuta od Radio Rijeke do ulaza u zgradu Riječkog poglavarstva donosi pogled na političku kartu riječke regije u proteklih stotinu godina. Otkriva da je na ovom dijelu Hrvatske postojalo čak 12 država



Još samo nekoliko minuta i krećemo u riječku prošlost. Na putovanje dugo više od stoljeća, odvest će nas i s poviješću Rijeke upoznati povjesničar Igor Žic, reče Borna Šmer, »glasnogovornik« riječke vremenske crte koja se protegla Korzom donoseći neke od najbitnijih događanja za grad na Rječini tijekom proteklih 116 godina.


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN



Kako Borna reče, tako i bi. Dakle, Igor Žic, tristotinjak znatiželjnika, riječka kišica i jedno od prvih događanja u danu kad Rijeka postaje Europska prijestolnica kulture.


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN





Prvi čovjek s kojim su nas upoznali i riječka vremenska crta i povjesničar Igor Žic bio je konzularni agent Fiorello la Guardia. Dakle drito smo upali u 1904. godinu, godinu u kojoj je iz Rijeke put Amerike iselilo 90 tisuća ljudi.


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN



– Čula san da je ta La Guardia bil čovik od zabave, da j’ volel i pojist, i popit, a ni ženske da mu nisu bile mrske, slušam komentar vremešne gospođe čiji mi se kišobran tako lijepo cijedi za vrat, ali što ćeš – ništa od psovanja, ipak smo mi EPK-a.


Ista se gospođa razumije i u nogomet jer nakon Igorovog spominjanja da je 1905. godine osnovan nogometni klub »Atletico Fiumano«, ona reče – to sam znala.


Moje su uši ostale uskraćene za informaciju je li znala da su iste godine 2. i 3. listopada, na konferenciji u Narodnoj čitaonici hrvatski političari donijeli Riječku rezoluciju, jer se ista nije oglasila ali je zato informaciju da je 23. kolovoza sklopljen ugovor o podizanju velikog riječkog brodogradilišta Danubius ispratila komentarom – to je 3. maj.


Gle vraga, kako je bistra! Dobro, shvatili ste da su mi dotična Gospođa i njezin cmoljavi kišobran koji su me u stopu pratili podosta išli na živce.



Povijest, odnosno društveno-politička događanja u gradu Rijeci u 20. stoljeću su iznimna u svakom smislu, jedinstvenosti, intenzitetu, »gustoći«, tragediji, dinamici. Kada pričamo o 20. stoljeću u Rijeci, možda je najbolje referirati se na roman »Vježbanje života« Nedjeljka Fabria koji je roman opisao kao kronisteriju izvodeći taj izraz iz riječi kronologija i histerija, stoji u opisu ovog projekta koji stoji sto tisuća kuna, a potpisuje ga Thorax d.o.o. tvrtka.



Probam lijevo, probam desno


Probam lijevo, ne ide, probam desno, ide ali ne vidim i nema druge nego natrag u špalir uz »mantru o kulturnom ponašanju u Rijeci, europskoj prijestolnici kulture«.


Dvoglavi orao, visok 203 centimetra, postavljen na gradski toranj odveo nas je u 1906. godinu. Kaže Žic da je dvoglavog orla na Gradski toranj zapravo iznjedrila svađa oko toga čija će zastava vijoriti na njemu, gradska ili mađarska.


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN



Svađi su presudile riječke žene koje su odlučile da je zastava out, a orao in. To što mu je 1919. godine D’ Annunzio otpilio jednu glavu, a iza 1945. godine osloboditelji obje i njega samog, e to njima na savjest. Nazad je doletio 2017. godine. No, otom potom.


Vraćamo se na početak stoljeća, u 1909. godinu kad je u Rijeci snimljen prvi hrvatski film. Ime mu je »Ruski razbojnici napadaju Narodnu banku«. Napomena – i to je Gospođa znala.


Srpanj 1914. godine priča o riječkom lukobranu gdje je otvoreno kupalište »Quarnero«. I dok je Igor Žic pričao kako je spomenuto kupalište glasilo za najljepše u Austrugarskoj, o željeznici koja je prolazila ispod kupališta na kat, dotična je Gospođa rekla kako joj je pranona tamo našla prvog supruga.


Došlo mi je da ju pitam – a, koliko ih je imala? Te iste godine, kaže Žic Pula, Rijeka, Zagreb, Sarajevo i Beograd bili su približno iste veličine ali dok je Zagreb imao tri hotela, Opatija trinaest, Rijeka ih je imala čak dvadeset. Baš sam bila ponosna.



– Riječani žele slušati o sebi, vole se vidjeti, vole znati i ne čudi me tako veliki odaziv. Riječani vole i prigovoriti, zanjurgati jer svatko bi drugačije napravio vremensku crtu. Neki prigovaraju da nema Domovinskog rata, neki da bi trebalo ovo, a ne ono… Ali to je sve normalno i očekivano, kazao je povjesničar Igor Žic, jučerašnji »gospodar crte«.



Hrvatski je Sabor 29. listopada proglasio odcjepljenje od Monarhije u kojoj je Rijeka bila od 1868. godine. Godinu kasnije eto Rijeci D’Annunzia i njegovih ardita. Smjestio se lik u Guver i punih petnaest mjeseci radio dar-mar po Rijeci.


Izdržali smo i to ludilo, došli do Rapalskog ugovora i Slobodne države Rijeka, ali i do 27. siječnja 1924. godine kad su razdvojeni Rijeka i Sušak. Naravno da je, pranona moje komentatorice imala važnu ulogu u tom događanju. Nasreću ili na nesreću, nisam uspjela čuti koju. Vjerujem da je u điru bio treći muž.


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN



Torpedo, ubojito oružje proizvedeno u Rijeci, »zaživjelo« je 10. svibnja 1928. godine. »Pjevač džeza« prvi je zvučni film prikazan u Teatro Fenice i to 1930. godine, a 1944. uslijedilo je razaranje grada i luke da bi 3. svibnja 1945. godine Rijeka oslobođena i 2. svjetskom ratu rekla – ne ponovilo se.


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN



E, sad nisam sigurna jesam li dobro čula ali mislim da su te 1945. godine Riječani 1. maj slavili 5. maja što je još jedan dokaz da je u ovom gradu sve moguće. Uz 1946. godinu stoji da je 23. listopada na proslavi spajanja Sušaka i Rijeke bilo više od 80 tisuća ljudi.


– Po slikami zgljeda da ih je bilo i više, kaže komentatorica. I opet mi je došlo, ali nisam…



– Zaboravili su staviti da je izgrađen Astronomski centar, inače mi je sve ovo baš lijepo. Svašta čovjek nauči i zapravo otkrije koliko je bogata povijest ovog grada, nakon putovanja u prošlost rekla je Viviana Cesarec.Angela Vučković, dugogodišnja »Prva dama« novolistovske foto službe rekla je kako joj se jako, ali baš jako sviđa način na koji su riječku prošlost približili ljudima. Njoj je izbor povijesnih crtica sasvim u redu i kaže kako bi crtom trebao proći svatko tko ovaj grad želi upoznati. Angela je rođena na mjestu današnje RK Korzo, a ispričala nam je i priču o tome kako je u današnjoj zgradi Riječkog poglavarstva nekad bila Banka di Roma.


Novi val


– »Karolina Riječka« izvedena je 27. rujna 1952. godine i to je predstava koja je Rijeku vratila Rijeci, kazao je Igor Žic, a gospođa dodala -joj Veronika, se domisliš kako nan je mama povedala o tomu. Tad sam shvatila da Veronika ima sestru. Srećom šutljivu.


I evo nas na »Galebu«, ne ruzinavom nego tek obnovljenom. Na njemu Tito 1954. godine isplovljava za Indiju i Burmu. Da ne mislite da nije – je i to »mora da je to bil spektakl«. Usput je komentirala i da je Che bio vraški šesan čovik.


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN



Opaski na informaciju da je 31. listopada asfaltirana cesta Rijeka – Zagreb, kao ni na onu da je 3. lipnja NK Kvarner postao NK Rijeka, nije imala. To da je densala u Husaru, prvom disko klubu ondašnje države ni ne sumnjajte, kao i što se sjeća »kao da je čera bilo« da su 1959. godine Korzo oslobodili od automobila i bilo kakvog prometovanja.


A, na spomen »Barba Ruda« nije ni pisnula. Tu se javila sestra i rekla – sjećam se da su još bili Plavi Jadran i Rozalija. Gospođa ni mu, ni bu. Šteta.


Dana 27. srpnja 1969. ujedinjene su Senjsko-modruška i hrvatski dio Riječke biskupije, te je tako nastala Riječko-senjska nadbiskupija. Sjedište nove nadbiskupije i metropolije postala je Rijeka s katedralom sv. Vida. Ovo je, naravno – znala. Godinu dana kasnije otvoren je krčki aerodrom, a 1975. pokrenut Omladinski list »Val«.


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN



I tu na nekoliko godina prestaje znanje Gospođe Pričalice. Ništa ta ne zna o Parafima, Termitima i inima, o riječkom novom valu ni vremenu u kojem su riječka i londonska glazbena crta tekle istovremeno.


Kćer joj je »delala na prvoj trke na Gromiku«. Zapravo je Žic govorio o Velikoj nagradi Jugoslavije održanoj 17, rujna 1978. godine. Potom o gradnji Krčkog mosta 1980. godine i probijanju Tunela Učka, godinu kasnije.



Vremenska crta potegnuta od Radio Rijeke do ulaza u zgradu Riječkog poglavarstva donosi pogled na političku kartu riječke regije u proteklih stotinu godina. Otkriva da je na ovom dijelu Hrvatske postojalo čak 12 država, pa je primjerice Riječanin rođen 1913. godine do 1991. godine živio u deset država i dvije vojne uprave ili Austrougarska monarhija, Država Slovenaca, Hrvata i Srba, Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, Talijanska uprava za Kvarner, Slobodna Država Rijeka, Kraljevina Italija, Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna Država Hrvatska, Treći Reich, SFRJ i Republika Hrvatska.



Njurgavci


Uslijedila je priča o Riječkom karnevalu čija je povorka »rođena« 1982. godine, a onda je Gđa. Dosada na spomen Armade još prije službenog voditelja riječkom prošlošću uzviknula »1987. je osnovana, moji su si Armada«.


Uslijedila je novija povijest, priča o dvije knjige koje svaki pravi Riječanin mora imati doma – »Kako čitati grad« Radmile Matejčić i »Vježbanje života« Nedjeljka Fabria.


Potom dani u kojima je dolazak pape Ivana Pavla Drugog u Rijeku doveo više od 150 tisuća ljudi. Bilo je to od 5. do 9. lipnja 2003. godine. O ovom gospođa nije promišljala, ali je komentirala gradnju bazena na Kantridi, Islamskog centra i ostale gradnje.


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN


Rijeka, koraci, vrijeme: Riječka vremenska crta (EPK) / Snimio Marko GRACIN



Na samom kraju vremenske riječke crte, odnosno nakon tridesetak minuta šetnje riječkom poviješću ja ću reći – šteta što je ova crta za jednokratnu uporabu, jer sutra je, dragi moji više nema. A Gospođa je rekla – a, ča, tr san to se već znala.


E, tu mi je bilo dosta. Okrenula sam se, prvi put ju dobro odmjerila i ostala zatvorenih usta jer mi je u tom trenutku sinulo da je ta Gospođa zapravo personifikacija Rijeke i njezinog mentaliteta – njurgan da ne mučin. Ili, ne daj Bog dat do znanja da je neš dobro.