Nema pravde

Radnicima Dine mirovine niže 300 kuna: ‘Opet smo opljačkani’

Marinko Glavan

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Djelatnici nekadašnje Dine, njih oko 170, uskraćeni su za 32 plaće i potražuju ukupno 126 milijuna kuna. Ogorčeni su i zato što su im zbog nebrige države mirovine umanjene za 10 posto



NJIVICE Bivši radnici Dina Petrokemije ne samo da gotovo tri godine nisu primali plaće, prije nego je tvrtka otišla u stečaj, zbog čega su bili dovedeni u težak socijalni položaj i neimaštinu, nego su mnogi od njih koji su u međuvremenu otišli u mirovinu, zakinuti i po drugi put, manjom mirovinom zbog neuplata doprinosa u mirovinski fond.


Od oko 170 radnika, koliko ih je u trenutku stečaja radilo u Dini, od koje potražuju 126 milijuna kuna, dobar dio je od 2016. godine do danas umirovljen. U prosjeku, zbog neuplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje, primaju između 250 i 350 kuna manju mirovinu nego što bi primali da su im doprinosi bili plaćeni. Ogorčeni su jer, kako kažu, država nije učinila ništa da naplati svoja potraživanja za doprinose iz imovine tvrtke, zbog čega opet oni ispaštaju, te svakog mjeseca ostanu uskraćeni za desetak posto mjesečnog iznosa mirovine.


Godine frustracija


Anica Karamarko u Dini je radila od 1983. godine, kao voditeljica obračuna proizvodnje, te voditeljica računovodstva, kaže kako je zbog bivše uprave i vlasnika Roberta Ježića, te nebrige države oko naplate vlastitih potraživanja za doprinose za mirovinsko osiguranje, ostala bez, kako je precizno izračunala – devet posto mirovine.




– Bez plaće sam radila tri godine, jedna sam od zadnjih koja je ostala u Dini, napraviti obračun potraživanja za sve kolege, a sad svakog mjeseca ostajem bez još oko 300 kuna. Novac za neisplaćene plaće nismo dobili, niti ćemo ga ikada dobiti, ali stečajna sutkinja i stečajna upraviteljica mogle su iz imovine tvrtke, koja je ostala na zemljištu nakon gašenja proizvodnje i stečaja, barem osigurati da se naplati država, odnosno Mirovinski fond, pa ne bismo još jednom bili opljačkani, sada kad smo u mirovini. O narušenom zdravlju, uništenim živcima nakon svih godina frustracija i neizvjesnosti neću ni govoriti, jer to nam nitko ne može platiti, kaže Karamarko, koja je u mirovinu otišla s 35 godina staža.



Nepotvrđene informacije koje smo dobili s više strana, od bivših radnika Dine, govore kako se iz nekadašnjih pogona već godinama otuđuju vrijedni materijali poput čelika, bakra i drugih metala, zbog slabog nadzora nad velikom površinom nekadašnje omišaljske petrokemije.



Marko Komesarović u Dini je radio 26 godina, kao zapovjednik smjene vatrogasaca, a u mirovini je od 2016. godine.


– Mirovina mi je manja za 250 kuna mjesečno. To znači da sam, pored neisplaćene 32 plaće u Dini, ostao bez još devet tisuća kuna do sad, a svakog idućeg mjeseca izgubit ću još po 250 kuna. Država je, preko stečajne upraviteljice Marije Ružić i Trgovačkog suda, trebala prodati imovinu, koja je vrlo vrijedna, tamo su tisuće i tisuće tona čelika i drugih vrijednih sirovina, te naplatiti svoja potraživanja, pa barem ovih naših problema ne bi bilo, kaže Komesarović.


Opremu trebalo prodati


Zdravko Kranjčec, instrumentarac na postrojenju LDP-a, u Dini je proveo 25 godina, a ističe kako je unutar pogona, osim sekundarnih sirovina, ostalo još mnogo vrijedne opreme koja se mogla prodati.


– Samo u pogonu polietilena ostao je novi novcati dio postrojenja, još neraspakiran, vrijedan milijune kuna, koji već godinama stoji tamo, a mogao se prodati i time pokriti bar dio potraživanja. Ovako je sva oprema, postrojenja, tankovi i infrastruktura ostala novom vlasniku zemljišta, luksemburškom Gasfinu, umjesto da se to sve prodalo i namirila se barem država, ako već nismo mi radnici, kaže Kranjčec.


Leonida Felinger u Dini je radila 30 godina, no za razliku od velikog dijela bivših kolega još nema dovoljno godina za umirovljenje pa je na Zavodu za zapošljavanje. Smatra kako će, zbog svojih godina, biti još i više zakinuta kada ode u mirovinu.


– Nisu mi uplaćivali ni u drugi stup mirovinskog osiguranja, koji je za mene, zbog godišta, bio obavezan. Doduše, pokazalo se da od tog drugog stupa ionako neće biti neke koristi za buduće umirovljenike. Oprema iz Dine mogla se prodati, još prije stečaja, kada nas je kontaktirao bivši kolega koji sada radi u Izraelu, a bavi se upravo razgradnjom industrijskih kompleksa, kaže Felinger.



Bivši radnici Dine kažu kako očekuju da nadležne državne institucije iz stečajne mase osiguraju i namire sredstva prema mirovinskom osiguranju, kako bi se otklonilo umanjenje mirovina za period od 1. siječnja 2013. do 22. kolovoza 2015. godine sadašnjim i budućim umirovljenicima. Prema njihovim riječima, dio potraživanja države može se naplatiti prodajom preostale imovine na pomorskom dobru, između priveza A i B, gdje se osim opreme samih priveza nalaze još i spremnici, cjevovodi, kablovi i druga infrastruktura.


Namirenje potraživanja


O mogućnosti prodaje tog dijela imovine i namirenju potraživanja za mirovinsko osiguranje upitali smo stečajnu upraviteljicu Mariju Ružić koja je kratko odgovorila kako se potraživanja u stečajnom postupku ne mogu namirivati selektivno, nego isključivo prema isplatnim redovima, kako je propisano zakonom.


Inače, radnicima Dine, kako je već pisao Novi list, početkom iduće godine bit će isplaćene četiri zaostale plaće, umanjene za iznos koji je radnicima isplatila Agencija za osiguranje radničkih tražbina, čime će im biti uplaćena i davanja za mirovinsko osiguranje za četiri mjeseca, što bi trebalo rezultirati i korekcijom iznosa mirovine, iako u manjem postotku, s obzirom da će im i dalje preostati 28 mjeseci za koje im nisu uplaćeni doprinosi.



S obzirom da je praktički sva imovina Dine, uključujući i postrojenja na zemljištu u vlasništvu propale tvrtke bila pod hipotekom, koju su, a potom i vlasništvo, preuzeli novi vlasnici iz Luksemburga, teško je očekivati da će radnička potraživanja, a time i doprinosi na njihove plaće, biti u cijelosti isplaćeni u stečajnom postupku.