Predvidljivi zapleti

RUŠENJE VLASTI ČAVOGLAVAMA Kako je Thompson pokrenuo novu sezonu političke sapunice u Kostreni

Barbara Čalušić

Thompson je pokrenuo novu sezonu političke sapunice u Kostreni koja s više-manje istim likovima i šablonama traje godinama / Foto Roni BRMALJ

Thompson je pokrenuo novu sezonu političke sapunice u Kostreni koja s više-manje istim likovima i šablonama traje godinama / Foto Roni BRMALJ

Svima je jasno da se iza predvidljivih zapleta te maratonske sage kriju stranačke borbe oko upravljačkih mjesta u općinskim firmama, položaja u općinskoj upravi, radnih mjesta, pravi mali ratovi oko raznoraznih koncesija koje se plaćaju iz općinskog proračuna...



Što u Kostreni povezuje ekipu koja se bavi transcendentalnom meditacijom i fanove lika i djela Marka Perkovića Thompsona? Jedan sada već davni incident, nešto što se dogodilo u eri prije pametnih telefona i društvenih mreža, kada se »hejtanje« prema lokalnim vlastima u malom mjestu kao što je Kostrena svodilo na širenje anonimnih pisama po kućnim adresama, a oporba se s vladajućima obračunavala tako što je marljivo popisivala i dostavljala kaznene prijave DORH-u. Incident koji će se pokazati kao prokušana matrica za izazivanje sukoba u malom mjestu s velikim proračunom i puno manjih i većih pojedničnih interesa.


Sve je krenulo početkom 2007. godine, kada se nekolicina članova društva transcendentalne meditacije okupila ispred općinske zgrade u Kostreni, iste one ispred koje je ove srijede protiv aktualne kostrenske vlasti prosvjedovalo tridesetak branitelja, silno ljutih zbog zabrane Thompsonovog koncerta.


Razlog njihova okupljanja? Bili su zabrinuti za sigurnost i skrb obitelji oko jedne njihove članice, starije gospođe iz Kostrene u dobi od 84 godine. Pred Općinu su došli jer sa svojom članicom više nisu mogli stupiti u kontakt, a osim što je bila Kostrenka, eto, sasvim je slučajno bila i punica tada drugog čovjeka Kostrene, zamjenika načelnika Davora Vičevića s kojim je njegov šef i koalicijski partner Miroslav Uljan, tada već dobro umrežen načelnik u trećem mandatu, ozbiljno zaoštrio odnose. Između ostalog i zbog sumnjivog milijunskog bonusa koji je načelnik isplatio jednoj građevinskoj firmi za radove na sportskoj dvorani, onoj istoj u kojoj Thompson neće održati svoj plakatirani koncert. Slučajno ili ne, i sportsku je dvoranu tada vodio Ljubomir Paškvan, sin predsjednice koja je vodila društvo za transcendentalnu meditaciju čiji su se predstavnici jednog ponedjeljka u veljači 2007. godine zaputili prema Kostreni i pokrenuli seriju političkih skandala u malom mjestu u predgrađu Rijeke.




Da su kojim slučajem Zuckerberg i Jobs tek nešto ranije u široku primjenu lansirali svoje inovacije, tog bi ponedjeljka prije 11 godina u samo nekoliko trenutaka društvene mreže izbacile prizore u kojima pred transcendentalce izlazi donačelnikov sin, neke od njih udara i prijeti im, dok njegov otac to gleda i ne čini gotovo ništa da bi ga u tome spriječio. Bilo je očito da su se Vičevići i transcendentalci poznavali od ranije. Iako ljudi koji se bave meditacijom ne pale mase kao MPT, posljedice ovog bizarnog događaja u mnogočemu podsjećaju na zabranjeni koncert desničarskog pjevača kojeg odjednom praktički nitko u Kostreni nije ni inicirao, ni zabranio, ali se već daju naslutiti uzajamne osvete koje slijede.


Thompson je pokrenuo novu sezonu političke sapunice u Kostreni koja s više-manje istim likovima i šablonama traje godinama. I svima je jasno da se iza predvidljivih zapleta te maratonske sage kriju stranačke borbe oko upravljačkih mjesta općinskim firmama, položaja u općinskoj upravi, radnih mjesta u općinskim ustanovama, pravi mali ratovi oko raznoraznih koncesija, angažmana vanjskih suradnika koji se plaćaju iz općinskog proračuna…


Aleja bogataša


Naime, tučnjava ispred općinske zgrade pokazala se kao dobar agens za prvu pravu krizu vlasti i zgodan alat za čistku u prvim redovima od osnutka Općine Kostrena koja se 1993. godine odvojila od Rijeke i tako riječkom gradskom proračunu odnijela i izdašne prihode od komunalne naknade čak tri velike firme: Ine, HEP-a i brodogradilišta Viktor Lenac. Nekoliko godina kasnije, Općina Kostrena zamalo je izbrisana iz Zakona o područjima županija, gradova i općina, no vremena za krizu nije bilo: Kostrena je uskoro postala poznata kao najbogatija općina u Hrvatskoj, mjesto u kojem je tih ranih godina trebalo proširiti ceste, započeti graditi komunalnu infrastrukturu, izgraditi vrtić, potom i osnovnu školu, obnoviti općinske zgrade…


Kostrenjani u to vrijeme prodaju atraktivna građevinska zemljišta koja polako stvaraju famoznu »aleju bogataša« na lokalnoj cesti pored obalnog pojasa, koja danas nalikuje tipičnom hrvatskom urbanističkom neredu na top lokaciji u prvom redu do mora. Početkom milenija počinje se graditi i sportska dvorana, nakon vrtića i škole posljednji općinski megaprojekt i, kako će se uskoro pokazati, skupa i slabo profitabilna arena koja u prvom redu služi za sukobe suprotstavljenih političkih opcija u Kostreni.


Te prve krizne 2007. godine vlast u Kostreni koju su dotad činili čvrsto umreženi SDP, PGS i HNS (kojeg su u Kostreni ojačali bivši HSLS-ovci i LS-ovci), nije pala, već su sve neposlušniji HNS-ovci istisnuti iz koalicije uz pomoć igrača za jedan mandat, a tada je to bio danas zaboravljeni DC. Rizik se isplatio, a u održavanju na vlasti u Kostreni pomogao im je oporbeni, ali za »akciju« uvijek spreman HDZ, koji je preostale dvije godine bio zadužen za mir u Općinskom vijeću. Zauzvrat su HDZ-ovci predvođeni Sanjinom Vrkićem uspješno ugurali svog čovjeka, Milana Tićka, u općinsku upravu, i to na čelo najzahtjevnijeg resora, onog za komunalije.


Na prošlogodišnjim lokalnim izborima ta će im se trgovina vratiti kao bumerang. Jednako kao što je PGS-u i SDP-u, nakon što su 2009. godine predvođeni Miroslavom Uljanom još jednom, po četvrti put, osvojili vlast u Kostreni, 2013. godine na naplatu došao otkaz koji su burne 2007. godine dali tadašnjoj PGS-ovki i direktorici Komunalnog društva Kostrena Mireli Marunić. Otkaz je dobila jer je javno govorila o nezakonitostima koje je primijetila u radu tog općinskog trgovačkog društva.


Kobne greške


PGS-ova zviždačica u međuvremenu je prešla u odmetnuti HNS i 2013. godine zajedno s HDZ-om i Laburistima (još jednom strankom koja s jednim mandatom čini prevagu) svrgnula »vječnog« načelnika Uljana i premjestila SDP i PGS u oporbu. Premještanje joj se očito svidjelo, pa je tako premjestila i niz poslova koje su dotad za Općinu Kostrena radile privatne firme u djelatnost KD-a Kostrena koje je pak otad povjereno mladom HDZ-ovcu Tomislavu Matiću, a kojeg bi nakon otkazanog Thompsonovog koncerta mogla zadesiti njezina sudbina na tom mjestu. Marunić je premjestila i lokaciju pročistača otpadnih voda, ugasila dotadašnji nogometni klub i osnovala novi, angažirala niz novih vanjskih suradnika koji su radili na projektima koji su četiri godine nakon ostali uglavnom na papiru.


Svi njezini pokušaji promjena dotad ustaljenog poretka, u političkom smislu bili su kobne pogreške zbog kojih je izgubila prošlogodišnje izbore. Lokalni izbori na kojima u Kostreni u pravilu manje od tisuću glasača bira kome će se u predstojeće četiri godine povjeriti raspolaganje s oko 200 milijuna kuna, prošle su godine bili trijumf dviju nezavisnih lista: »Bolje Kostrene«, iza koje u sjeni stoje iskusni igrači koji su u lokalnu politiku gurnuli neka dotad nepoznata lica poput samog načelnika Dražena Vranića i »zlatnog« mandata nezavisne braniteljske liste Milana Tićka, donedavnog HDZ-ovca iz općinske uprave koji je sa svojom listom sakupljao protestne glasove protiv bivše kostrenske načelnice, kao i svoje dojučerašnje stranke.


U vlasti sada u smanjenom broju ponovo sudjeluju stari partneri SDP i PGS i u najmanju ruku je čudno vidjeti kako bivši HDZ-ovac i branitelj koji kaže da su mu Thompsonove pjesme u ratu dizale moral, istovremeno brani stavove aktualne vlasti u društvu sa SDP-om koji smatra kako koncerti MPT-a nisu ispravan način za iskazivanje domoljublja.


U ovom čudnom svjetonazorskom konglomeratu koji se sve više nameće kao uzorak u gradovima i općinama, novom načelniku Vraniću koji svoju opciju predstavlja kao ujedinjenje sviju koji žele progres, bez polarizacija, reakcija na Thompsonov koncert zapravo je prvi vidljiv potez otkad je stupio na vlast. Iako se time svrstao u red brojnih zapadoeuropskih gradova gdje je zbog svoje ideologije Thompson apsolutno neprihvatljiv, ostaje pitanje hoće li u mjestu u kojem se svjetonazori i politički dresovi rado trampe za dobru, ali ne i (pre)zahtjevnu funkciju, a ideologije koje se protežu od OM-a do ZDS-a povodi su za rušenja vlasti, naći vremena baviti se nečim tako transcendentim kao što su potrebe četiri tisuće stanovnika Kostrene.