Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1
Sutra: 13° 13° 1
20. svibnja 2019.
Mjesto pod suncem

Projekt riječkih udruga za najmlađe: Put iz začaranog kruga života bez šanse

Snimio Roni BRMALJ
Snimio Roni BRMALJ
Autor:
Objavljeno: 26. ožujak 2017. u 20:55 2017-03-26T20:55:00+02:00

Stručnjaci i volonteri pomažu razvijati sposobnosti i talente djece, dajući im »alate« kojima će biti socijalno uključena u društvo s prilikom za uspjeh

Jedini dnevni topli obrok više od 20 tisuća djece u Hrvatskoj je obrok iz pučke kuhinje. Više od 20 tisuća djece u Hrvatskoj nema odgovarajuću obuću; svako peto dijete živi ispod praga siromaštva: roditelji im ne mogu osigurati nikakve izvanškolske aktivnosti, nisu im dostupne usluge poput logopeda, nitko im nikada nije pročitao priču prije spavanja.

To su samo neke od činjenica – poruka kojima su na svjetski Dan socijalne isključenosti volonteri riječkog Centra za kulturu dijaloga (CeKaDe) i Udruge Šarolija oblijepili riječko Korzo, a riječ je o podacima iz Unicefovog istraživanja o siromaštvu djece u našoj zemlji iz 2015. godine. Građanske udruge, Šarolija i CeKaDe, pokušale su tim porukama, a onda i pressicom, javnosti ukazati na sve veće socijalno raslojavanje djece u našem društvu i potaknuti »na jačanje društva jednakih šansi u kojem sva djeca imaju priliku za uspjeh na temelju svojih sposobnosti, a ne konteksta u kojem žive«.
Iza toga jednodnevnog izlaska u javnost ovih dviju udruga svakodnevni je i samozatajni, uskoro dvogodišnji, njihov rad sa 40-ak djece i njihovih roditelja, korisnika riječke Socijalne samoposluge »Kruh sv. Elizabete« i raznih riječkih osnovnih škola. To znači rad s djecom koja su sa svojim obiteljima nerijetko socijalno isključena i s djecom koja su krajnje egzistencijalno ugrožena. U toj situaciji je početkom ove godine na širem riječkom području bio 1571 građanin, među kojima i 506 djece.

Davati hranu nije dovoljno

Za tu djecu, i to za one koji su osnovnoškolske dobi, članovi ovih udruga pokrenuli su projekt »Moje mjesto pod suncem« i osigurali mjesto na kojemu im stručnjaci pedagoškog i socijalno-pedagoškog profila, kao i 30-ak volontera, pomažu razvijati njihove sposobnosti i talente, njeguju njihovo samopouzdanje, a isto tako je to mjesto na kojem i roditelji mogu dobiti savjet i podršku. Njihovo »Mjesto pod suncem«, toj je djeci često prva socijalna mreža izvan kruga u kojem žive i izvan škole, pa i susret s drugačijim svijetom.

Ulagati u osnaživanje djece

– U prvoj godini rada financirala nas je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva te PGŽ s pet tisuća kuna za potrebne materijale za radionice, a 2017. naš rad sufinancira Zaklada »Hrvatska za djecu«. Naši volonteri, studenti i mladi ljudi raznih struka, prošle su godine odradili oko 900 volonterskih sati. Djeca ih obožavaju i velika im hvala. Ovdje se stvara mjesto kakvo smo željeli. Svi su se povezali, tako da smo kao velika obitelj, kaže Ema Murić.
Isto tako, iz CeKaDe-a i Šarolije poručuju da smatraju da se ogroman novac iz budžeta gradova ne treba ulagati u uniformiranje djece već u njihovo razvijanje, osnaživanje i pružanje im jednakih šansi. To se može činiti i tako što će se programi poput ovoga sustavno financirati.

Sve su to pokrenuli i rade oni Riječani koji su uspjeli izboriti zakonske promjene za oslobađanje donirane hrane od PDV-a, i to zato da bi građani koji donacije primaju dobili više hrane. No, još prije nego su pokrenuli kampanju »Oslobodimo doniranje hrane od PDV-a«, te mlade Riječane, prije svih Mladenu Tadej i Zorana Grozdanova, zaokupljalo je pitanje kako pomoći ljudima da iziđu iz »socijale«.

– Nije dovoljno da ljudima samo damo hranu i budemo dobri prema njima, a ostavimo ih tamo gdje jesu, analizira Zoran Grozdanov.

P1303BR3

Mladena Tadej, volontirajući u riječkoj Socijalnoj samoposluzi – koja se uz prikupljanje i dijeljenje hrane trudila korisnicima pomoći da iskorače iz svoga zatvorenog kruga – uvidjela je da je to zbog mnoštva korisnika skoro potpuno nemoguće. Kaže da se pitala kako te ljude osnažiti, što za njih učiniti u smislu dugoročne koristi, tj. pomoći da izađu iz svoje očajne situacije.

– Uvidjeli smo da kad ne možemo pomoći roditeljima, da trebamo pomoći djeci i to tako da im pokušamo dati ono što njihovi roditelji nisu u mogućnosti. Siromaštvo nije samo materijalno, već ono generira i mnogo toga drugoga. Ta djeca poznaju i vide samo jedan način života i ne znaju za drugo. Htjeli smo im ponuditi i drugo za čim će moći početi težiti, jer kad se dijete tako osnaži onda je odvažnije, upućenije, s više samopouzdanja, i nema mu kraja, objašnjava Mladena Tadej.

Generiranje nejednakosti

– Kada smo mi koji smo danas srednje dobi išli u školu, socijalne nejednakosti među djecom su se jedva osjetile, jer školski sustav je tada pokrivao puno više toga nego danas. Današnji je takav da generira socijalnu nejednakost. Izvannastavnih besplatnih aktivnosti škole ima jako malo, i skoro se sve plaća: instrukcije, mladi matematičari, čak i neki testovi... Postoji podatak da u Hrvatskoj sedam puta teže fakultet završavaju djeca čiji su roditelji siromašni, djeca niže srednje klase, nego djeca roditelja više srednje klase. U zapadnim zemljama taj je omjer puno manji, a u našim postkomunističkima puno veći, što je paradoksalno. Siromašni i roditelji nižeg srednjeg sloja ne mogu svojoj djeci platiti instrukcije, tečajeve, plivanje, izlet. Ograničeni su na ono što im daje školski sustav i time se generira nejednakost, analizira Zoran Grozdanov.

S »Mojim mjestom pod suncem« su Sandra Grozdanov iz udruge Šarolija i Mladena Tadej iz CeKaDe-a krenule na takve duge, zahtjevne, a zapravo i jednostavne staze promjena. Posvetili su se najmlađima, uhodali program kojim im se pruža toliko potreban poticaj, potporu i podršku, i koji već pokazuje prve rezultate na području školskog uspjeha i načina provođenja slobodnog vremena, što čini snažan temelj za njihovu budućnost.

Prozori u drukčiji svijet

– Uvidjeli smo da je ključni problem te djece u tome što se kreću u začaranom krugu socijalne isključenosti i upravo zato nemaju priliku za ostvarivanje drugačijeg života no što ga imaju njihovi roditelji. Kasnije su uglavnom slabije obrazovani, nekonkurentni i nemaju adekvatnu socijalnu mrežu. Tako se »socijala« generacijski prenosi. Smatrali smo da je najbolji put osnaživanje djece, a to je najbolje činiti jačanjem njihovih sposobnosti, znanja i vještina, analiziraju voditelji programa Sandra Grozdanov, Ana Karakaš, Ema Murić, Mladena Tadej i Zoran Grozdanov.

P1303BR1

Djeci, a i roditeljima koji to žele, oni i volonteri, daruju svoje znanje, podršku, pažnju i vrijeme. U dvosobnom prostoru na riječkoj Brajdi, koji im je za rad iznajmio Grad Rijeka, otvaraju toj djeci prozore tako običnog, a za njih ipak drugačijeg svijeta.

Traži se kuća s okućnicom

Programu »Moje mjesto pod suncem« potreban je veći prostor, a najbolje bi odgovarala kuća s okućnicom. Njegovi voditelji zato pozivaju nekog mogućeg dobročinitelja koji bi kuću i okućnicu koja mu ne treba ustupio za ovakav rad. Sve informacije o programu »Moje mjesto pod suncem« mogu se dobiti na tel. 091 163 7939.

– Tu su pomoć u učenju, instrukcije, logopedski tretmani Mije Mešter, individualno savjetovanje, slobodne aktivnosti poput glume, plesa, raznih kreativnih radionica, zatim pričanje priča, informatika, kulinarska radionica koju djeca obožavaju. Tu je i dnevni boravak koji je osmišljen kao mjesto druženja djece gdje se svaki put provode različite aktivnosti. Cilj dnevnog boravka je da sudjelovanjem u aktivnostima djeca osjete da su prihvaćena, nauče surađivati, poštivati i uvažavati jedni druge. Generalno, u našem »Mjestu pod suncem« razvijamo komunikacijske i socijalne vještine djece, radimo na samopouzdanju i samopoštovanju te razvoju pozitivne slike o sebi, dajemo im »alate« koji će im u budućnosti pomoći da izađu iz kruga u kojem odrastaju. Važne su i vanjske aktivnosti koje djeca jako vole – odlasci u kino i kazalište, muzeje. Za to smo dobili besplatne ulaznice tih ustanova. Kada djeca vide nove situacije, mijenja se njihova slika svijeta. Neka djeca tako već žele volontirati i sami pomoći nekoj sljedećoj generaciji, i to je najvrednije što se ovdje događa, objašnjava Ana Karakaš.

Sandra Grozdanov tome dodaje da u sklopu prvih riječkih urbanih vrtova imaju dječji vrt Dolčić s nizom edukativnih i rekreativnih sadržaja za djecu koja dolaze u udruge, ali i djecu nekih riječkih osnovnih škola. Isto tako kaže da »Moje mjesto pod suncem« njeguje i ima obiteljsku atmosferu, da žele da djeca rastu zajedno s programom, da se uključuju svake godine tijekom cijele osnovne škole, a u budućnosti možda i kao srednjoškolci.
– Moja djeca, od 12 i 7 godina, su zahvaljujući ovim ljudima prvi put u životu bila u kinu. S njima bih svoju djecu pustila na kraj svijeta, jer je ono što s njima rade predivno. Moj sin ima velikih problema, ali jedva dočeka doći ovamo i odavde odlazi sretan. Vidim napredak i promjene. Živimo u prigradu, no mojoj djeci nije nikakav problem dolaziti ovamo s više autobusa. Ovi ljudi su iz humanitarne akcije koju su proveli, omogućili i besplatne pokazne karte za djecu, a velika je stvar što ne moram mjesečno dati 200 kuna za prijevoz. Ovdje imamo i radionice podrške za roditelje, najviše za mame, i ja ih jedva čekam. Žene koje ovdje rade su kraljice – podigle su me da idem dalje, a bila sam došla do dna, ispričala nam je Danijela Kučan, majka djece koja dolaze u »Moje mjesto pod suncem«.

Djeca tamo dolaze iz svih dijelova Rijeke, pa čak i iz prigrada. Problem plaćanja autobusnih pokaznih karti za njih je u ovoj godini riješila humanitarna akcija »Smiješak«, no taj bi problem osnovnoškolske djece trebalo riješiti sustavno, uključivanjem Grada Rijeke i općina riječke okolice.

– U našim akcijama i radu nismo pozivali humanitarce da nešto pomognu, već pozivamo na to da se pravedno tretira svaki građanin društva, pogotovo ako je u socijalnoj potrebi. Jako puno programa se odvija na razini palijativne skrbi, tj. siromašnom se dade ponešto da preživi, a zapravo se ne čini ništa da iziđe iz kruga siromaštva. Mi idemo za tim ljudi izađu iz toga kruga. Novac je važan, ali u radu s djecom nije najvažniji. Važno je djetetovo samopouzdanje, jer samopouzdanje i vještine koje stekne pomoći će mu da možda i pretekne one koji imaju puno bolje uvjete od njega. Naglasak treba stavljati na takav rad, jer tako se rade dugoročne strukturalne promjene, zaključuje Zoran Grozdanov.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka