RIJEKA – Za pet godina u školstvu će se dogoditi pravi cunami, a »Škola za život« mogla bi vrlo lako postati »Škola bez života« – mišljenje je to ravnatelja strukovnih srednjih škola proizašlo iz činjenice da se svake godine suočavaju s problemom popunjavanja radnih mjesta profesora struke.

Ravnatelji kažu kako se o projekcijama da će zdravstveni sustav za pet godina ostati bez 500 liječnika zbog njihovog odlaska u mirovinu na veliko priča, ali nitko ne priča o tome da će se to isto dogoditi školskom sustavu u kojem će se u najgorem položaju naći srednje strukovne škole.

Razlog deficita profesora struke, kaže ravnatelj Strojarske škole za industrijska i obrtnička zanimanja Gojko Miletić, nije samo u tome da nitko iz privrede ne želi stati za katedru i biti nagrađen manjom plaćom koja u startu iznosi tek 5 tisuća kuna, već se dio razloga krije i u uvjetima koje inženjer mora ispuniti misli li prenositi svoje znanje na mlađe generacije.

Polaganje deset kolegija

– Problem deficita strukovnih profesora posebno je izražen u području strojarstva i elektrotehnike, a taj je problem iz godine u godinu sve veći. Mi smo se ove godine jedva snašli, a što će biti iduće, nitko ne zna. Na početku svake školske godine pitamo se hoćemo li uspjeti naći kadar.

Ono što predstavlja otegotnu okolnost je pedagoško-psihološko-didaktičko-metodička izobrazba. Naime, nekad je inženjer da bi mogao raditi u školi morao položiti nekoliko kolegija koje mu je financiralo Ministarstvo znanosti i obrazovanja. To je bilo unatrag par godina, a danas mora položiti 10 kolegija koje mora sam platiti. To je jedna studijska godina, kaže Miletić.

Za polaganje tih deset kolegija mora izdvojiti najmanje dvije plaće i to ako ima punu normu, što nije uvijek slučaj. U školama su, kaže Miletić, posljednje generacije inženjera s pedagoškom grupom predmeta. Takve izobrazbe više nema i kad oni odu u mirovinu, škole će doći u situaciju da više neće biti nikoga tko bi radio u njima.

– Radi se o školama koje obrazuju deficitaran kadar i koje su u potpunosti usklađene s potrebama tržišta rada. Možemo imati pune učionice, ali čemu to ako nećemo imati profesore.

Stoga je jedno od rješenja da se tijekom studija na primjerice Tehničkom fakultetu uvedu izborni predmeti pedagoške grupe kako bi oni koji to žele i vide se u školi mogli polagati te predmete.

Ovako uz 5 godina studija moraju položiti još 10 kolegija koje pohađaju uz rad i ako se primjerice dogodi da ne polože sve u godinu dana, već imaju primjerice 8 položenih predmeta, ja kao ravnatelj moram raspisati ponovo natječaj nakon godinu dana i što ukoliko se javi netko tko ima sve položeno. Moram ga primiti, pojašnjava Miletić.

Striktno po slovu zakona

Dodajući kako se problem ne prepoznaje te da postoji velika opasnost da će strukovne škole kada su u pitanju strukovni predmeti imati nestručno zastupljenu nastavu Miletić ističe i da je školama onemogućeno zaposliti mlađe umirovljene profesore na pola norme te na taj način doskočiti gorućem problemu.

Upravo u angažiranju mlađih umirovljenika mnoge su škole vidjele spas, no Ministarstvo znanosti i obrazovanja takvu mogućnost onemogućava tumačenjem da je Zakon o odgoju i obrazovanju iznad Zakona o radu.

Tako da se umirovljeni profesor može zaposliti na bilo kojem radnom mjestu pa možda i na mjestu domara ili čistačice u školi, ali za katedru ne može stati. Naime, Odredbom članka 112. Zakona o odgoju i obrazovanju učiteljima i nastavnicima ugovor o radu prestaje istekom školske godine u kojoj su stekli 65 godina i 15 godina mirovinskog staža, a ministarstvo se toga slijepo drži i ne dopušta umirovljenim profesorima da rade ono što su cijeli život radili.

To je na svojoj koži iskusila i profesorica elektrotehnike Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo koja se već mjesecima dopisuje s ministarstvom pokušavajući objasniti da se radi o diskriminaciji i logičnom rješenju popunjavanja praznog radnog mjesta u toj školi za koje se nitko ne javlja.

Na otocima situacija još gora

Deficitarnost nastavničkog kadra osjeća se u velikim gradskim sredinama, a u otočnim situacija je još gora. Tako je jedna od srednjih škola koja je ove školske godine upražnjeno radno mjesto namjeravala riješiti angažiranjem umirovljenog profersora je i Srednja škola Ambroza Haračića Mali Lošinj, no kako kaže ravnateljica, Jelena Bralić, nakon saznanja da im to ministarstvo ne dopušta, ne preostaje drugo nego raspisati natječaj.

– Kao i ostale škole i mi imamo problem kadra, a kod nas je i izraženiji, jer imamo različite programe. Obrazujemo nautičare, brodostrojare, ali i kuhare i konobare. Za sada to rješavamo angažiranjem vanjskih suradnika ili pak angažiranjem profesora preko norme, a uskoro ćemo imati upražnjeno mjesto profesora fizike koji odlazi u mirovinu.

S obzirom na to da ga ne možemo dalje angažirati, morat ćemo tražiti novog profesora. Nije rijetkost da natječaj raspisujemo nekoliko puta, jer nam se nitko ne javlja, zaključuje ravnateljica.